Vijesti / Kolumne

BRANKO DETELJ: SKICE IZ IZOLACIJE

Ne postoji ljepši kraj

Ne postoji ljepši kraj

Na ovom svijetu ljudi su uglavnom ružni, prljavi i zli. Tipovima poput Bekima Sejranovića teško je snaći se u tome.

Bekim

Večeras je zvao Marinko. Već je bilo prošlo devet. Ima on taj običaj. Ne želi mi zaboraviti što sam ga znao buditi u pola dva noću, kada bih se uvinjen vraćao iz Zagreba i nosio mu stripove Kena Parkera. Govori mi kako hrani vrane na balkonu. Mlade su. Jak vjetar ovih dana izbacio ih je iz gnijezda, a on ih je pokupio, sklonio na balkon i sada su kod njega na košti. Čekaju svoj prvi let. Bit će im dobro, znam to. Iza najopakijeg lica hrvatskog filma, kako je onomad zapisao jedan poznati kritičar, krije se srce dobrog dječaka.

***

Pred kraj razgovora, više kao usput, iako ja znam da je zvao samo zbog toga, Marinko kaže: 'Zvala je Ivana. Sva u suzama. Plače. Umro je Bekim.' Umro je Bekim. Ponavljam si istu vijest nebrojeno puta, kao da se nadam da ću ipak čuti neki ljepši kraj.

***

Bekim Sejranović bio je sjajno društvo zadnjih desetak godina. Još tamo od romana Ljepši kraj. Nakon kojeg je došao roman s najljepšim naslovom na svijetu. Sandale. Onako kako Gogoljev Akakije simpatizira pojedina slova, tako postoje i riječi koje su ljepše od drugih. Sandale su jedna od takvih riječi.

***

Bio je od onih pisaca, poput, primjerice, Danila Kiša, koji čitav život pišu jedan roman. Priča je ista, nastavaka je više, i baš svaki je bolji od onih prije njega. Naravno, ne postaje to život bolji kako vrijeme teče, već se po tome poznaju veliki pisci. U Huckleberryju Finnu piše kako je za života u Oslu dijelio sobu s dvojicom momaka. Jedan je bio peder. Drugi je bio crnac. Obojica pripadnici prezrenih manjina u čistoj i uglađenoj Norveškoj. Pa ipak, malo se tko tako zdušno mrzio kao njih dvojica. Peder je mrzio crnca jer je crn, crnac je mrzio pedera jer je peder. Žrtve predrasuda nisu imune na to da i same postanu robovi predrasuda. Na ovom svijetu ljudi su uglavnom ružni, prljavi i zli. Tipovima poput Bekima Sejranovića teško je snaći se u tome. Postoje dva načina. U Sandalama, na 79. stranici, pisac kaže ovako: 'Čini se da se čovjek uvijek nekako snađe. Ili umre. A i to je nekakvo rješenje, zlu ne trebalo. To je uvijek rješenje.'

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno


Reci što misliš!