Članovima HNS-a poslano je pismo u kojem je Predrag Štromar, privremeni potpredsjednik HNS-a i vjerojatno novi potpredsjednik Vlade te ministar graditeljstva, pokušao objasniti zašto je stranka ušla u koaliciju s HDZ-om.
U pismu se nalazi sedam točaka u kojima se objašnjava potez koji se smatra doprinosom političkoj stabilizaciji Hrvatske te je najavio izlazak iz ideoloških rovova. Pismo članovima objavio je i Ivan Vrdoljak koji je odlučio podnijeti ostavku na mjesto predsjednika stranke.
Pismo prenosimo u cijelosti: ‘Dragi prijatelji, kao što znate, Središnji odbor HNS-a donio je odluku o ulasku u pregovore s HDZ-om radi sastavljanja nove Vlade RH. Ta je odluka burno odjeknula u javnosti, jer se protivi svim dosadašnjim odnosima na hrvatskoj političkoj sceni i kao takva zahtijeva pojašnjenje cjelokupnoj hrvatskoj javnosti, ali na prvom mjestu članovima Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata.
Otkud taj zaokret da smo prvi put u 27 godina povijesti HNS-a spremni na koaliciju s HDZ-om na nacionalnoj razini? Najkraći odgovor bi bio da nas je nesposobnost ovako posloženog političkog sustava da odgovori na stvarne probleme građana i cijele zemlje natjerala na to.
Da bih bio što precizniji i jasniji, ponudit ću nekoliko odgovora na ovo pitanje:
1. Dosta je politike koja se bavi sama sobom umjesto konkretnim životnim pitanjima i problemima građanima
U posljednjih dvije godine, od pojave Mosta na nacionalnoj političkoj sceni, cjelokupna politička aktivnost u Hrvatskoj se svodi na pitanja koalicije, suradnje, preslagivanja, tko će s kim i protiv koga. Više nitko ne govori o konkretnim politikama, programima, vrijednostima i projektima. Građane se tek uzgredno spomene kad se zaklinjemo da je ta rasprava o koaliciji ili preslagivanju u njihovo ime. U stvarnosti, građani su potpuno nestali iz fokusa politike jer se politika već duže vrijeme isključivo bavi sama sobom. SKLOPLJEN SPORAZUM Štromar: Siguran sam da ćemo potrajati 3 i pol godine Utoliko je smisao ove koalicije HNS-a i HDZ-a da završimo tu mučnu atmosferu samodopadnosti i u prvi plan stavimo neupitni interes građana, a to je svakako obrazovanje sve djece u Hrvatskoj.
2. Hitna i neodgodiva primjena već pripremljene, ali potom i zaustavljene kurikularne reforme, odnosno reforme obrazovanja
Ova je reforma dugoročno jedini spas za Hrvatsku. Bez razvoja modernog obrazovanja koje djeci daje primjenjiva znanja i vještine nužne za uspješan život, Hrvatska će sigurno sve više i više zaostajati za razvijenim zemljama Europske unije.
Ako omogućimo odrastanje djece u duhu kreativnosti te analitičkog i kritičkog promišljanja u kojem su bit znanje i vještine, a ne učenje napamet i ocjene, sutra ćemo imati odrasle ljude sposobne rješavati svakodnevne probleme uspješnije nego što mi to činimo danas.
3. Novi izbori ne bi promijenili odnose na političkoj sceni, ali bi unazadili i Hrvatsku
Izlazak na treće parlamentarne izbore u manje od dvije godine, prema svim relevantnim pokazateljima ne bi donio nikakvu značajniju promjenu u zastupljenosti u Hrvatskom saboru, ali bi nas novi izbori vratili u psihozu novih predizbornih i postizbornih koalicija, pregovaranja i preslagivanja, odnosno svega onoga u politici čemu su građani okrenuli leđa.
A da su okrenuli leđa tradicionalnoj politici kakvu trenutačno imamo, najbolje se vidi u kontinuiranom padu izlaznosti na izbore. Realna je procjena da bi na mogućim prijevremenim parlamentarnim izborima u srpnju ove godine izlaznost bila oko 25 posto. Svi volimo tepati izborima da su ‘festival demokracije’, ali kolika je njihova učinkovitost kada jedan čovjek odlučuje za sebe i za još troje ljudi koji nisu izašli na birališta?
Republiku Hrvatsku izbori bi neposredno koštali u stotinama milijuna kuna, ali prava šteta bila bi u milijardama kuna zbog novog zastoja u funkcioniranju izvršne vlasti, uključujući i zastoj u povlačenju bespovratne dvije milijarde eura iz fondova Europske unije.
4. Suprotstavljanje nazadovanju hrvatskog društva
U svjetonazorskom i vrijednosnom smislu, ultrakonzervativci, populisti i ekstremisti preplavljuju sve društvene institucije, od Sabora, ministarstava, do obrazovnih institucija, a ponajprije zahvaljujući neefikasnosti političkog sustava, uključujući i političke stranke.
Smiju li građani, a pritom mislim na sve nas, naše obitelji, prijatelje i kolege, biti taoci loših unutarstranačkih izbora u bilo kojoj stranci. U ovoj konstelaciji snaga na političkoj sceni mi nećemo biti u prilici utjecati na procese u zemlji najmanje još dva izborna ciklusa. Za to vrijeme, ako ne spriječimo val populizma i nazadnjački udar, Hrvatska će zastraniti u smjeru Mađarske i Poljske, u kojima se u pitanje dovode ona prava i slobode za koje smo vjerovali da su neupitni, kao što su primjerice pravo žena na izbor ili medijske slobode.
5. Politička stabilizacija Hrvatske i izlazak iz ‘ideoloških rovova’
Pitanje normalizacije političkih prilika i sustava vrijednosti, što na prvom mjestu uključuje vraćanje radikala, populista i ekstremista na margine društva i političkog sustava, ne može biti briga samo jednog čovjeka ili jedne stranke. To mora biti briga svih progresivnih snaga u Hrvatskoj, a ja čvrsto vjerujem da je HNS takva progresivna snaga.
Hrvatska je zrela, dapače vapi za izlaskom iz rovova kojima je podijeljeno naše društvo. Ako ne izađemo iz rovova i podjela na ‘naše’ i ‘njihove’, lijeve i desne, partizane i ustaše… ova zemlja se neće pomaknuti naprijed. Dapače, sasvim sigurno će krenuti još više unazad. Trenutačna tradicionalna ‘crta razgraničenja’ između lijevih i desnih je na umoru, i zato sve manje građana izlazi na izbore, jer to očigledno nije njihova bitka. Nova stvarnost je crta razgraničenja između naprednih i nazadnih snaga u društvu.
Vjerujem da je era podjela ili, jednostavno rečeno, stara politika na zalasku, a počinje nova era – nova politika protiv stare politike.
Novu politiku karakterizira konkretan doprinos za bolji život ljudi, ideje ispred ideologija, vrijednosti ispred stranačkih identifikacija, rezultat ispred umjetničkog dojma.
6. Gospodarska i sigurnosna stabilizacija Hrvatske
Nakon dvije godine gospodarskog rasta koji je potaknuo upravo HNS upravljajući resorom gospodarstva u Vladi RH, uslijed krize u Agrokoru i političke nestabilnosti prijeti usporavanje, pa čak i zaustavljanje tog rasta. Jednostavno rečeno, kako stabilizirati Agrokor i s njime povezanih 150 tisuća radnih mjesta ako prethodno ne stabiliziramo Vladu.
Nadalje, niz je otvorenih pitanja koji mogu utjecati na gospodarsku i sigurnosnu situaciju u zemlji, uključujući i pitanje pograničnog režima i ukupnih odnosa sa Slovenijom koji mogu imati značajan utjecaj na predstojeću turističku sezonu, kao i pitanje upravljanja povlačenjem bespovratnih sredstava iz EU fondova.
7. Hrvatska i svi njezini građani važniji su od nas samih i naših političkih karijera
Ne možemo više donositi političke odluke prema tome kako će ih dočekati novinari, politički analitičari i komentatori ili druge stranke. Moramo preuzeti odgovornost i donositi odluke koje su dobre za ovu zemlju i njezine građane, pa čak i kad nisu ‘na prvu loptu’ popularne.
Mislimo li doista da je građanima važnija naša lojalnost koalicijskom partneru ili pojedinom stranačkom lideru od naše lojalnosti vrijednostima – modernog obrazovanja, napredne digitalne ekonomije, društva pravednosti i jednakih šansi, očuvanja dosegnute razine ljudskih prava. Članice i članovi HNS-a su na Središnjem odboru stranke u srijedu, 7. lipnja 2017., odlučili ostati vjerni vrijednostima.
Hvala vam svima na vašem trudu i radu, na podršci i na konstruktivnim kritikama, na svakoj emociji uloženoj u bolju Hrvatsku kojoj stremimo. Danas, više nego ikad prije, vrijeme je za nove iskorake, teške i hrabre odluke koje nose rizik, ali i nadu da smo u stanju pomoći svojoj zemlji”, stoji u pismu.
