'Pročitajte činjenice, sakupite informacije, prosudite. Ne budite poput mještana Općine Selnica. Vjerojatno mnogi ne odobravaju potez načelnika Općine, no vlastitom šutnjom zapravo pušu vjetar u jedro načelnika'
Radnička fronta Čakovec/Varaždin reagirala je na promociju filma
i knjige u Čakovcu ‘Mit o Jasenovcu’ simboličnom
akcijom ispisivanja broja 83145 na promotivne plakate spomenutog
događaja. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti.
‘Proteklih je dana na čakovečkim ulicama osvanulo nekoliko
plakata s najavama promocije filma i knjige “Mit o Jasenovcu”
Romana Leljaka. Na promociju pozivaju organizator, Općina
Selnica i suorganizator Udruga vukovarskih branitelja i logoraša
Međimurja, HVIDRA Jug Čakovec Đuro Bel, kako stoji na plakatu.
Općina Selnica na svojoj Facebook stranici tako službeno i s
neskrivenim ponosom poziva na projekciju filma i promociju gore
spomenute knjige, osvrćući se čak i na pismo povjesničara Gorana
Hutineca (s odsjeka za povijest FFZG, člana hrvatske delegacije
pri International Holocaust Remembrance Alliance) što ga sami i
objavljuju pod naslovom: ” INKVIZITORI: Beljak, SDP-ov
gradonačelnik Čakovca, komunistički povjesničari, žele zabraniti
prikazivanje filma o Jasenovcu!” u kojem im gospodin Hutinec
ukazuje na problematiku te na kredibilitet osobe Romana Leljaka
citirajući i dio Kaznenoga zakona Republike Hrvatske (325.
članak, stavak 4. Kaznenog zakona RH koji kaže da će se kazniti
onaj tko javno odobrava, poriče ili znatno umanjuje kazneno djelo
genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog
zločina, usmjereno prema skupini ljudi ili pripadniku skupine
zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti,
podrijetla ili boje kože, na način koji je prikladan potaknuti
nasilje ili mržnju protiv takve skupine ili pripadnika te
skupine.).
Na reakciju povjesničara Hutineca napisan je tekst u kojem se
uglavnom umanjuje negativni značaj ovakve promocije i za Općinu i
za Međimurje u cjelini, a može se naslutiti i slabo poznavanje
povijesnih činjenica odgovorne gospode iz Općine Selnica te
manjkavost valjanog argumentiranja.
Ksenofobno, primitivno izražavanje autora spomenutoga teksta
kulminira rečenicom: “Panika je u židovskoj zajednici i onoj
srpskoj, jer istina izlazi na vidjelo.” Što je istina?
Organizator, Općina Selnica, ima odgovor na to pitanje u najavi
gore spomenutog događaja (na Facebook stranici Općine Selnica):
“ISTINA’
Quid est veritas? (Iv 18,38), upitao se Pilat pred Isusom. Budući
da, Isus svjedoči istinu zato što je i sam Istina. Ona nam se
nameće kao drugo ime Boga. Ovo su misli Josepha Ratzingera. Ima
li na svijetu nešto veće od istine? Nema. Svakom onom, tko se
izjašnjava kao, Istina bi trebala biti vodilja života jer sam je
Isus rekao: “Ja sam Put i Istina i Život.”
Hrvatski narod desetljećima je živio u nametnutoj laži
genocidnosti i krivnje. Sada jasno možemo pokazati jesmo li
uistinu kršćani ili smo to tek deklarativno. Ako jesmo, pred
sobom imamo istinu prezentiranu kroz dokumente beogradskih
arhiva.”
Kroz povijest NDH Međimurci nikada nisu živjeli u njezinom
sastavu. To je činjenica. No, nevažna organizatoru. Da je tome
tako, Međimurci bi danas još uvijek govorili mađarski. Činjenica.
Istina. Jedina dodirna točka Međimurja s NDH je onih osam dana
nakon odlaska Nijemaca 1941., a prije dolaska Mađara, tijekom
kojih je zabilježeno ustaško divljanje u Čakovcu.
Ponizni, kakvi jesmo, mi, Međimurci se ne bi rado bilo kome
zamjerili. I to je istina. Možda je vrijeme za pogled unatrag,
kako je to lijepo spomenuo još jedan povjesničar, Miljenko
Hajdarović, kad je na Facebook stranicama Općine Selnica objavio
poimence 41 osobu (četrdeset i jednu osobu!) ubijenu u tom
“radnom logoru” Jasenovcu, a s upisanim Čakovcem kao mjestom
rođenja; četrdeset i jedan Međimurec kojega su se dočepali unatoč
već spomenutoj činjenici da je Međimurje u to vrijeme bilo pod
mađarskom vlašću.
“Radni logor”, termin koji vrijeđa uspomenu na odvedene ljude,
umanjujući značaj zvjerstava dokumentiranih i u svjetskim
naslovima. Izgleda da takva istina nije dovoljno crna ili bijela
za Općinu Selnica.
Dok se u svijetu istovremeno svaki sličan pokušaj negiranja i
umanjivanja holokausta kažnjava, u nas se, izgleda reklamira
upravo to, primjerice na nacionalnoj televiziji, u emisiji “Dobro
jutro Hrvatska”. Ili se pak na gostovanje u udarnom terminu
poziva opskurne osobe poput autora Romana Leljaka. Računajući
pritom na korektnost i inerciju gore spomenutih braniteljskih
udruga, koje u nedostatku oružanih sukoba nevješto iskazuju
vlastito domoljublje pristajanjem uz nečasne falsifikatore i
propale kvislinške tvorevine.
Jesu li mještani Općine Selnica ponosni na svog načelnika? Jesu
li željeli ovakvu, sramotnu promociju vlastite općine diljem
Hrvatske, pa i šire? Je li njih itko pitao žele li pod općinskim
grbom slaviti prozivanje “činjenicama” onoga što je svuda u
svijetu zapravo upravo suprotno, naime falsifikat? Jesu li
željeli da se iz općinskog proračuna izdvoji, u njihovo ime, 2500
kn za promociju spomenutog filma i knjige?
Jesu li oni uopće čuli ranije za Romana Leljaka?
Da jesu, morali bi pročitati navedenu mu biografiju, u kojoj se,
između ostaloga, spominju i kaznena djela gospodina Leljaka:
“Leljak je 2008. godine u Sloveniji osuđen za ostvarenje
protupravne koristi od 960.000 eura na štetu 448 slovenskih
klijenata te 54.000 eura na štetu jedne austrijske banke. Leljak
se služio podacima klijenanta, krivotvorio njihove potpise i
podizao kredite na njihovo ime i tako stvorio protupravnu korist.
Za oba je kaznena djela dobio jedinstvenu kaznu zatvora od tri i
pol godine.”
Može li se sumnjati u karakter i istinoljublje čovjeka koji je u
stanju krivotvoriti 448 potpisa živućih osoba? Čovjek sposoban za
takvo što, lako bi mogao krivotvoriti i “povijesne dokumente”.
Govorimo o čovjeku koji osuđen na četiri mjeseca uvjetne kazne za
neplaćanje alimentacije te optužen za zlouporabu Diners i
American kartica uz gore spomenute zatvorske kazne od 3,5 godina
za protupravno stečenih preko 7 milijuna kuna,
stečenih falsificiranjem osobnih podataka. Također,
osuđen je i na 14 mjeseci zatvora zbog krađe vojne opreme,
nezakonitog snimanja i krađe novca. Naravno, autorova je obrana
da su sve optužbe i osude politički montirani procesi, kao što je
zasigurno i dolje priložena fotografija zapravo fotomontaža.
Unatoč vlastitoj falsifikatorskoj privatnoj povijesti, Roman
Leljak u ovome se slučaju okrenuo “istini” manipuliranjem
javnosti, zamjenjujući riječ “zločin” riječju “mit”.
Naime, u filmu autor umanjuje zločine, odmilja nazvane “mlade
hrvatske države” NDH, genocid i holokaust izvršen u Jasenovcu nad
Srbima, Židovima i Romima te svima koji nisu ulazili u okvire
rasnih zakona koje je uzdizala.
Inspiriran, možda i djelom Jakova Sedlara te njegovim, javnosti
već poznatim falsifikacijama na istu tematiku u kojima je autor
između ostaloga zanemario zakone fizike te promijenio smjer
rijeke Save u izmišljenom”povijesnom dokumentu”, novinskom
naslovu u kojem se tvrdi da Sava iz Jasenovca u Zagreb nosi
leševe. Jakov Sedlar nakon svojih maštovitih friziranja
povijesnih činjenica “ispisan” je iz Društva hrvatskih filmskih
redatelja. Protiv njega se, u međuvremenu, vodi kazneni postupak.
Hoće li se podizati ikakav postupak protiv Romana Leljaka? Protiv
Općine Selnica? Protiv priklonjenih lokalnih udruga?
A da indoktrinacija i dalje traje, svjedoči činjenica o prisustvu
dviju srednjih škola s područja grada Čakovca. Informiranje ili
falsificiranje? Prosvjećivanje ili zatupljivanje?
Pročitajte činjenice, sakupite informacije, prosudite. Ne budite
poput mještana Općine Selnica. Vjerojatno mnogi ne odobravaju
potez načelnika Općine, no vlastitom šutnjom zapravo pušu vjetar
u jedro načelnika.
U logoru Jasenovac ubijeno je 83 145 osoba. Ljudi poput vas, koji
ovo čitate, ili pak mene, koja ovo pišem. Disali su i veselili
se, tugovali i umirali u mukama. Živjeli su. 83 145 djece, žena,
muškaraca, ljudi s imenom i prezimenom, sjećanjima i nadanjima.
Odakle ikome pravo oskvrnjivati ta imena? Te ljude? To je 24 puta
ukupnog stanovništva Općine Selnica (prema popisu iz 2001.).’