Aleksandra Bukovčan (31) promijenila je profesiju i želi se okušati u drugoj, onoj političarke. Cilj joj je postati saborska zastupnica. Izabrala je političku platformu i krenula.
Najavila je snimanje pornića s 50 muškaraca na tajnoj lokaciji u
okolici Koprivnice, a onda je šokirala obožavatelje iznenadnim
odlaskom. Bila je veljača 2016. kad je hrvatska pornozvijezda
Alexa Wild objavila post koji je njezine
obožavatelje bacio u očaj. Umjesto najmasovnije bukkake scene u
povijesti hrvatske kinematografije, dočekao ih je hladan tuš.
‘Dragi prijatelji, fanovi, producenti, fotografi, glumice,
glumci… Ovdje sam s vama od veljače 2011. i sada sam odlučila
prekinuti svoju karijeru. Bili su ovo lijepi trenuci, hvala na
podršci i na lijepim porukama. Za dva dana obrisat ću svoj profil
i nadam se da ćete imati lijepo sjećanje na mene, nedostajat ćete
mi. Šaljem vam puno pusa’, napisala je na svojoj stranici na
Facebooku i otišla u povijest industrije zabave za odrasle. No
sad se vratila, ali pod svojim pravim imenom, i planira napraviti
dar-mar na političkoj sceni. Aleksandra Bukovčan
(31) promijenila je profesiju i želi se okušati u drugoj, onoj
političarke. Cilj joj je postati saborska zastupnica. Izabrala je
političku platformu i krenula.
Želim biti zastupnica
Kako to da je za politički angažman izabrala prvo Živi
zid, a onda prešla u Stranku Ivana Pernara (SIP)?
– Ušla sam u Živi zid iz dobrih namjera. No ideologiju koju živim
tamo nisam pronašla, zapravo, nažalost, nisam pronašla nikakvu
ideologiju. Moja strast u meni potaknula je odluku o postupnom
preuzimanju inicijative. Strast je jaka i kandidatura na
parlamentarnim izborima bit će njezin rezultat. Htjela sam o tome
obavijestiti javnost prije početka službene predsjedničke
kampanje, smatram to korektnom odlukom prema svima. Od stranke
SIP imam podršku u svojem samostalnom radu i, naravno, potpuno su
svjesni da moram predvoditi listu u II. izbornoj jedinici – veli.
Ta izborna jedinica pokriva područje njezine
Koprivničko-križevačke županije, istočni dio Zagrebačke županije,
Bjelovarsko-bilogorsku županiju i istočni dio Grada Zagreba. Ne
krije razočarenje onime u što se Živi zid pretvorio, a posebno
borbom za fotelje. Osim kandidature na parlamentarnim izborima
iduće godine, drugih političkih ambicija zasad nema. Želi i bit
će, ističe, zastupnica. Ode li na Markov trg, što će joj biti
prvi potezi?
– Odabrati klub zastupnika koji će se zalagati za sličan
program kao i ja. Ideologija tog kluba nije mi bitna, već
programi i sloboda djelovanja – spremno odgovara.
Najveći problemi u Hrvatskoj danas su, za nju, otuđenje,
pesimizam i elitizam. Zašto Hrvatska danas, 25 godina od
završetka rata, nije država s većim standardom nego što ga imamo
danas?
– Veći standard? Da razmislim… Pozdravljam socijalnu politiku
skandinavskih zemalja i voljela bih da se takva vodi i kod nas,
no nije ni u Hrvatskoj sve baš toliko loše kako se čini. Neka
ljudi podignu rolete i puste svjetlo kroz prozore, možda će im se
sve činiti ipak malo ljepše. Upravo svojim javnim nastupom želim
da svi sa spuštenim roletama dignu te rolete i daju glas meni –
kaže.
Detaljnije o programu ne želi govoriti. Ima vremena.
Misli li da, uz dominantne HDZ i SDP, neke druge stranke imaju
šanse dobiti priliku i doći u poziciju da unesu pozitivne
promjene?
– HDZ i SDP su stvorili duopol. Uz još nekoliko manjih stranaka
koje zastupaju određene interese u Saboru, naravno, i uz
manjinske zastupnike. U okviru tog stanja ima prostora za
djelovanje na krajnjim polovima određenih ideologija, kamo i ja
pripadam – tumači.
Zašto se toliko mladih iseljava iz Hrvatske i traži sreću
u drugim državama? Jesu li razlog samo veće plaće?
– Sigurno je u velikom dijelu prisutan socijalan problem, ali ih
očito nema tko motivirati da ostanu. Svi portali, osim izuzetaka,
puni su hrvatskog glamura, skupocjenih automobila, dizajnerskih
uređenja interijera stanova, da ne nabrajam dalje. U “putovanju”
mladih, iseljavanje je gruba i netočna riječ za ovu trenutačnu
pojavu koja i jenjava, prisutan je i avanturizam, znatiželja i
ono najvažnije: životna škola – napominje Aleksandra koja se ne
srami filmova koje je snimila otkako joj je producentska kuća iz
Budimpešte ponudila prvi ugovor.
Među njima su naslovi poput ‘Vatrena Hrvatica Alexa Wild
i prijatelji’, ‘Hrvatsko-srpska seks-rapsodija’, ‘Alexa i Max
Wild – prvi hrvatski porno par’… Snimala je i sa slavnim
kolegom Roccom Siffredijem, proputovala je cijelu Europu i od
2010. do 2016. snimila više od 170 pornografskih scena. Pomagala
je i Varaždinki Tini Blade, još jednoj pornoglumici sa sjevera
Hrvatske. Kako je završila u industriji zabave za
odrasle?
– S toliko godina koliko sam tada imala, ne mogu poštenije
odgovoriti već da sam slučajno završila u pornografskom svijetu.
Termin industrija i filmovi za odrasle nekako mi nemaju smisla i
stvaraju nepotrebne tabu-teme.
Smatrate li vi da to ima smisla?
– Mislim da termini pornografija i pornić nisu neko zlo u
današnjem svijetu, zar ne? Majka sam dviju djevojčica, jedna od
njih dvije još je jako mala tako da dosta vremena provodim s
njima. Ostalo vrijeme provodim radeći na sebi i za sebe. Suprug
mi vodi uspješan stolarski posao i, kad mi najmanja djevojčica
dovoljno odraste za vrtić, posvetit ću se dijelu poslovanja. Tako
da ću kvalitetno moći uskladiti obiteljski život, poslovni i
politički – kaže.
Ne boji li se da će joj prošla karijera naštetiti u
politici?
– Središte mojeg bavljenja politikom upravo je moja profesionalna
karijera. Karijera koja traje kratko ako ne želiš naštetiti
svojem zdravlju i imati najbolje ‘utakmice’ iza sebe. Gledajte to
kao na sportaše, njihova karijera isto traje kratko, mogu je
produljiti, ali kolika je cijena, a kakvi su rezultati toga?! Da
nije bilo moje pornokarijere, snimanja filmova popularno zvanih
pornići, ne bih bila spremna za svoju drugu karijeru, a to je
bavljenje politikom – pojašnjava.
A da je ozbiljno zagrizla za politiku, govori i vijest da
je SIP prije tjedana dana u Koprivnici organizirao i prvo
neformalno druženje na kojem se okupilo 60 članova iz osam
županija. Aleksandra i kolege ugostili su predsjednika stranke
Ivana Pernara i njegovu desnu ruku Branimira Bunjca. Pripremali
su se štrukli i pizza bez aditiva. Jedna od tema bila je i život
u Hrvatskoj. Na pitanje kolika bi, po njoj, trebala iznositi
prosječna plaća u Hrvatskoj, koja bi građanima omogućila normalan
život, Aleksandra odgovara:
– Netko može živjeti s 4000 kuna, dok netko ne može ni s
40.000. Ne može se tu puno raspravljati. Neke stvari trebamo
mijenjati. Svi bi trebali biti informirani i educirani na koji
način da pokrenu samozapošljavanje ako su nezaposleni, a i za
mogućnost dodatnog posla ako su zaposleni. Zašto se ne bi u
jednom trenutku i dogodila sinergija tih mikroposlova. Svašta je
moguće, samo za to treba imati mašte, a ja to najbolje znam. Zar
ne? – uzvraća.
Cicciolina mi je uzor
Činjenica je da građani ne gledaju baš blagonaklono na
zastupnike i praznu sabornicu. Misli li predložiti neke
promjene?
– Što ako šutljivi dio građana misli drugačije, a do njih ne
dopiru mediji? Da se našalim vezano uz vaše i moje zanimanje. U
narodu se često kaže da političar i novinar može biti svatko –
provocira.
Zašto je u Hrvatskoj političar omraženo
zanimanje?
– Ovisi koga pitate – ne da se.
Koji vam se političar najviše sviđa i
zašto?
– Zbog kolegijalnosti, trebala bih vam odgovoriti da su to Ilona
Staller i njezin mentor Marco Pannella, što je i točno. Zbog
svojih ekstremno liberalnih stavova i beskompromisnog
ostvarivanja njihovih ciljeva – otkriva.
Ljubitelji pornofilmova znaju da je Ilona Staller, ipak
poznatija kao Cicciolina, također bila pornozvijezda koja je
završila u politici. Glumica rodom iz Mađarske postala je 1987.
zastupnica u talijanskom parlamentu nakon što je na izborima
osvojila 20.000 glasova. Pridružila se Radikalnoj stranci M.
Pannelle, borca za građanska prava, da bi kasnije osnivala i
svoju stranku, Stranku ljubavi. Mediji su pratili i njezin
turbulentni brak s umjetnikom Jeffom Koonsom s kojim se nakon
razvoda borila za skrbništvo nad sinom. Aleksandra kaže da puno
čita o Marcu Pannelli i uvijek ističe da je pobornica ekstremnog
liberalizma. U tzv. hrvatskoj političkoj eliti nema uzora. A koji
joj se političar najmanje sviđa?
– To je najteže pitanje i nemam odgovora za njega. Zato što je
sve jedno veliko sivilo s prelaskom u crnilo. Čak nije ni bijelo
i crno. Najbolje bi bilo da svi pogledaju ’50 nijansi sive’,
možda dobiju inspiraciju ili im barem proradi mašta pa će se iz
sivila moći dobiti nešto dobro. Taj će mi biti najbolji
političar, taj koji bude najbolji u izvlačenju dobroga – kaže.
Nedavno se pisalo o epidemiji ospica u Zagrebu, poznat je
stav njezina stranačkog šefa Ivana Pernara o cijepljenju za koje
tvrdi da je štetno i da ga treba izbjegavati.
– Doktori su relevantni za pitanja o zdravlju ljudi. Političari
na temelju tih pitanja mogu privlačiti pažnju i može ih se
prikazivati dobronamjernim ili zlonamjernim. Mislim da su
Pernarovi istupi na tu temu shvaćeni u pogrešnom kontekstu –
brani Aleksandra šefa.
Računam na mlade birače
Krajem godine čekaju nas predsjednički izbori, dosta
kandidata već je poznato, a pojavit će se vjerojatno i novi. Što
misli, tko će pobijediti?
– Ne znam tko će pobijediti, u drugome krugu se karte ponovo
miješaju. U drugi krug po mojem mišljenju ući će Zoran Milanović
i Miroslav Škoro. Moguće je da izbori ne budu raspisani za
potkraj godine, već zajedno s redovnim parlamentarnim u rujnu
2020. godine – razmišlja.
Kako gleda na Škorinu kandidaturu?
– Na kandidaturu Miroslava Škore ne gledam, već je slušam. Šalim
se malo. Dvije stvari me kod njega muče, a to su diplomatska i
zastupnička karijera. Što je u pozadini jedne, a što druge? –
zagonetno kaže.
Kako misli motivirati neodlučne birače, a poznato je da
Hrvatska ima velik broj apstinenata, da izađu na izbore i glasuju
na parlamentarnim izborima?
– Motivacija sam im ja. Treba pokušati, nema recepta, a ni
propisanoga programa koji garantira uspjeh – veli, a otkriva nam
i na koju će skupinu birača ciljati.
– Na vojnike, dočasnike i časnike te branitelje. Naravno, i sve
žene, a moram istaknuti i one koji tek postaju punoljetni. To je
moj vjetar u leđa.