Svojim izlaganjem na temu hrvatskog gospodarstva, na otvaranju tradicionalnog ekonomskog foruma ‘Ekonomska politika Hrvatske 2018.’, koji je u organizaciji Hrvatskog društva ekonomista održan ovih dana u Opatiji, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović opalila je, tvrde stručnjaci, zvonki šamar premijeru Plenkoviću i kompletnoj Vladi.
Predsjednica je, između ostalog, kazala, citiram, da Hrvatska ima jednu od najlošijih stopa omjera izvoza u odnosu na BDP u srednjoj Europi, da najmanje ulaže u istraživanje i razvoj po glavi stanovnika, samo 88 eura dok je prosjek Unije 587 eura po stanovniku, i da je među najlošijima po povećanju broja zaposlenih u prvom kvartalu ove godine.
Pa onda, da imamo najnižu stopu građana starih između 55 i 74 godine u cjeloživotnom obrazovanju u EU, da je stopa porasta produktivnosti, zaposlenosti i BDP-a od 2013. do 2016. u Hrvatskoj među najnižima u EU, da je porast BDP-a i po novim pokazateljima jedan od nižih među ‘novim’ članicama Unije, da imamo jednu od najnižih stopa aktivnosti radne snage, drugu najnižu stopu zaposlenosti građana između 24 i 64 godine i da suprotno općem mitu imamo najniža socijalna davanja za mlade između 25 i 39 godina.
Pa onda, dok drugi napreduju i prestižu nas, mi čvrsto stojimo na začelju. Posljednji rezultati indeksa ljudskog kapitala pokazuju kako ne ostvarujemo znatan pomak te da i dalje ostajemo relativno nekonkurentni upravo u onom području koje će biti ključno u razvoju globalnog gospodarstva, to jest u području ljudskih resursa.
Dok smo jednom bili razvijeniji, a potom i izjednačeni, danas dostižemo samo 85 posto razvijenosti srednje i istočne Europe. Ispred nas su mnoge države koje praktički do jučer nismo ni smatrali konkurencijom. Danas, nažalost, oni na isti način mogu gledati nas, povukla je zvonu za uzbunu odrješita državnica.
I da joj se potom, tvrde svjedoci, nije upalila crvena lampica na katedri koja signalizira kraj vremena predviđenog za ekspoze, došla bi predsjednica, sva je prilika, na kraju i do toga da nam je država besprizorna karikatura, da je vode potkapacitirani šupci okupljeni u zločinačkoj organizaciji i da je zapravo Jugoslavija predstavljala izraz tisućljetnih težnji hrvatskoga naroda za progresom i neovisnošću.
Što se to, zaboga, događa? Jesmo li napokon dobili pravu predsjednicu, pitaju se tako ovih dana dežurni analitičari i komentatori. Ili je, što bi rekao pjesnik, sve bilo samo fol.
Kako to da gospodarsku propast amenuje upravo osoba koja je prije nepune tri godine u izbornoj noći trubila kako će Hrvatska pod njenom dirigentskom palicom postati najrazvijenija država svijeta?
Kako to da o pošastima iseljavanja i demografskog kolapsa govori netko tko je prije par mjeseci ‘ohrabrivao’ ljude porukama kako uvijek mogu, ako im ovdje nije dovoljno dobro, potražiti sreću negdje drugdje?
Kako to, na kraju krajeva, da vladajuću partiju sada odjednom tako žestoko napada netko tko je još jučer po taktovima stranačkih alfa-mužjaka bespogovorno tancao oko štange postavljane u središnjici na Trgu žrtava fašizma?
Je li riječ o osobnim motivima, prikrivanju osobnih slabosti, o pokušaju ispravljanja dojma o najnepopularnijoj predsjednici otkako je Nezavisne, pardon Neovisne Države Hrvatske, o produbljivanju već opjevane netrpeljivosti između predsjednice i premijera? Ili je predsjednica jednostavno već započela kampanju za nadolazeće predsjedničke izbore? Svašta je moguće.
Iz izvora bliskih Pantovčaku doznajemo međutim kako je KGK odustala od self-help šunda i lijepljenja petparačkih frazetina po frižideru te se posvetila ozbiljnijoj literaturi. Već neko vrijeme, navodno, pohotno guta svaki nastavak rubrike ‘Ružni, prljavi, zli’, što joj je pomoglo da napokon otvori oči i poslužilo kao okidač za verbalno mitraljiranje na spomenutoj ekonomskoj konferenciji. Zahvaljujemo na tome. Takva pažnja obvezuje.
Nastranu šalu na stranu, u naknadnim objašnjenjima opatijskog istupa doznali smo kako je govor pripreman mjesecima ranije i kako baš ništa nije izgovoreno slučajno.
‘Pa ono što vi nazivate kritikama’, kazala je predsjednica, ‘ja bih radije nazvala prinosima konstruktivnoj raspravi o problemima u društvu.’
Uz najbolju volju, neovisno o njenim motivima, ipak je nekako teško povjerovati da se KGK preko noći probudila iz hibernacije i da je odjednom postala svjesna, kako je kazala, izvanrednog stanja u državi i društvu.
Stoga će njene poruke, odaslane iz Opatije, u moralno vjerodostojnom smislu zasad još uvijek ostati otprilike u rangu Petrovljeve izjave, ovjerene kod javnog bilježnika, kako nikada neće koalirati s HDZ-om.
U sadržajnom pak smislu one imaju istu težinu kao i one s početka mandata, po kojima će Hrvatska pod njenim vodstvom ubrzo postati nova Švicarska.
Predsjednikovanje KGK teško će ostati upamćeno po odlučnim državničkim potezima koji bi doveli do pozitivnih pomaka u bilo kojem smislu, odnosno u bilo kojem društveno-političkom segmentu. Upravo suprotno. Kada govorimo o tome, mi, zapravo, govorimo o čitavom nizu afera, aferica i dubioznih odluka, najblaže rečeno, koje su imale izrazito negativne konotacije.
Spomenimo tek neke od njih. KGK mandat je započela inauguracijom na kojoj su viđenije zvijezde bili osuđeni dileri, višestruki ubojice i ljudi protiv kojih se vode ozbiljni kazneni procesi.
Uslijedila su putovanja u SAD, Australiju i Novi Zeland, nimalo jeftina, čiji smisao i svrha do danas nisu racionalno razjašnjeni. Tko bi, recimo, mogao zaboraviti sliku s vanjske strane ograde pred Bijelom kućom i otvaranje spomen-ploče u Sidneyu.
Pa onda pomilovanje osobe koja je pogodovala njenom najizdašnijem financijeru u kampanji. Pa nesmotrene izjave o terorizmu u Bosni. Pa nimalo bezopasan sukob i razrješenje Dragana Lozančića, bivšeg šefa SOA-e, pa onda, na everestu obezglavljenog mahnitanja, inzistiranje na inicijativi ‘Tri mora’, posjet Mađarskoj, u čemu je malo tko razuman mogao pronaći elemente zastupanja hrvatskih interesa, i sumanute tvrdnje o pokliču ZDS kao starom hrvatskom pozdravu.
Moglo bi se tako nabrajati do sutra. Da se razumijemo, ovo, dakako, nisu kritike što imaju cilj biti same sebi svrhom. Naravno da ne. Ono što vi zovete kritikama, ja bih radije nazvao prinosima konstruktivnoj raspravi o problematičnom ponašanju jedne netalentirane i nekarizmatične političarke koja se, eto, sasvim slučajno našla na poziciji predsjednice države.
