Tako nam Bog pomogao!
U društvu u kojem zaziv Boga predstavlja apologiju amoralnosti, najcrnja psovka može se doimati kao iskrena molitva.
Nakon osam dugih godina intenzivnog razmišljanja, Ustavni sud napokon je donio odluku da se hrvatski predsjednici i predsjednice slobodno mogu pozivati na Boga prilikom polaganja zakletve na inauguraciji.
‘Tako mi Bog pomogao’, završna rečenica prisege, smatraju uvaženi i nadasve neovisni suci Ustavnoga suda, ničime ne ugrožava ateiste niti dovodi u pitanje sekularni karakter Republike Hrvatske.
Priču znate, neću stoga ovdje gnjaviti s nepotrebnim detaljima.
Boga je samoinicijativno, mimo plana i dobrih običaja, u zakletvu uveo prvi predsjednik samostalne i neovisne Hrvatske Franjo Tuđman nakon prvih predsjedničkih izbora prije točno dvadeset i pet godina.
Prva inauguracija ostala je upamćena upravo po tome što je Tuđman originalni tekst, u kojem je stajalo ono ‘na korist svih hrvatskih državljana’, zamijenio s onim ‘na korist hrvatskoga naroda i svih državljanja’, da bi onda u velikom finalu, kada je koncentracija Jože Manolića i okupljenih udbaša već pomalo popustila i kada se nitko tome nije nadao, zakletvu završio s tim famoznim ‘tako mi Bog pomogao’.
Pet godina kasnije, nakon promjene zakona, formulacija je ušla u službeni tekst zakletve.
Sedmero sudaca – dvoje je, naime, imalo izdvojeno mišljenje – smatra kako je riječ tek o ‘svečanom ceremonijalnom aktu u kojem izabrani predsjednik daje obvezujuće obećanje da će se pridržavati te poštovati odredbe Ustava i zakona’.
‘Spominjanje Boga ne vrijeđa predsjednikovu slobodu savjesti i vjeroispovijedi, kao ni njegovo pravo na slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja kao privatne osobe.’
Zaista? Zar je to moguće? Bog te jebo!
Znam, vama će se ovo učiniti kao jedna besprizorna i nepotrebna psovka, rijetko viđeni prostakluk, ali ako pitate suce Ustavnog suda, nakon osam pustih godina čekanja, na kućnu adresu dobit ćete rješenje iz kojeg proizlazi da se svojeglavi novinski komentatori slobodno mogu pozivati na Boga prilikom pisanja teksta.
Riječ je, pisat će tako u odluci Suda, tek o jednom ‘svečanom i ceremonijalnom aktu u kojem zaprepašteni građanin izražava svoju nevjericu nad konstantnim silovanjem sekularne države’.
Samim time, spominjanje Boga nipošto ne vrijeđa osjećaje vjernika, ne osporava njihovo pravo na slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja kao privatnih osoba, niti dovodi u pitanje teokratski karakter Republike Hrvatske.
Psihički problemi
Poznata je stvar da predsjedanje Hrvatskim saborom kod labilnih osoba može prouzročiti ozbiljne psihičke probleme.
Ne treba sondirati duboko u prošlost i prisjećati se Šeksovih i Bebićevih eskapada. Dovoljno je pogledati zadnju dvojicu prije Njonje Jandrokovića.
Željko Reiner – taj vitez tužnog lika, drveni lutak koji je crveni spust slovenskog skijališta onomad učinio plavim od policijskih rotirki – toliko je bio zabavljen poziranjem za portret da je za katastrofalni požar u Dalmaciji čuo tek kada je već izgorjela polovica Splita i okolice.
Ili, recimo, Božo Petrov. Nakon što mu je u sebe zaljubljeni premijer Plenković isporučio košaricu, neretvanski je Očenašek zapao u duboku krizu identiteta. Ako ste čitali subotnji intervju u Jutarnjem listu, znate o čemu pričam.
Govoreći o Mostu, Petrov je govorio u prvom licu, a govoreći o samome sebi u trećem. Nema mnogo takvih koji o stranci ili domovini govore u prvom, a o sebi u trećem licu – Tomislav Merčep, Mišo Kovač, Branimir Glavaš, Milan Bandić i Davor Šuker. Sada se toj skupini izabranih pridružio i Božo Petrov.
Mislite li da će Plenković zadržati krhku većinu? Most je oporbena stranka i iz te pozicije može samo promatrati spletke oko vlasti.
Kako gledate na zadnji sukob premijera i predsjednice? Mostu je izrazito žao što su nejasnoće na relaciji predsjednica – Vlada ostavile teške posljedice na terenu u vidu izgorenih kuća i imovine građana.
Hoće li most imati kandidata za predsjednika Republike? Predsjednički izbori razmjerno su daleko, o tome neće odlučivati Božo Petrov ni itko drugi pojedinačno.
Terapija? Što hitnije raspustiti Božu Petrova, a Most uputiti na psihijatrijsko liječenje.
Neandertalci
Propao je i drugi pokušaj postavljanja spomen-ploče ustaškom bojovniku Juri Francetiću u Otočcu.
Čudno, jer ipak je riječ o Hrvatskoj koja prema najsramotnijem komadiću svoje povijesti gaji veoma snažne i neskrivene simpatije, u kojoj predstavnici državnog vrha ploče s ustaškim pokličima nose kao ordenje na reveru, ali pustimo sad to.
Već će se i to obaviti. Samo valja biti uporan, a upornosti ustašama nikada nije nedostajalo. Da jest, ne bi sedamdeset i kusur godina nakon spektakularnog poraza u Drugom svjetskom ratu drmali hrvatskom državom.
Elem, da akcija nečega što se zove Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori u Otočcu ne padne tek tako u zaborav, pobrinuo se već pomalo zaboravljeni don Anđelko Kaćunko, prva pop zvijezda Crkve u Hrvata, Michael Jackson u habitu, koji je ovdašnju pastvu držao na okupu u onim hudim vremenima kada je don Damir Stojić još šetao kožicu po bespućima daleke Kanade.
Služeći misu za Francetića, tijekom propovijedi, Anđelko Kaćunko, taj Henri Pirenne hrvatske historiografije, ustvrdio je – suprotno od svih dosadašnjih istraživanja uglednih povjesničara poput Vlatka Markovića i Josipa Šimunića, koji su tvrdili da pozdrav Za dom spremni vuče korijene iz opere ‘Nikola Šubić Zrinski’ Ivana pl. Zajca – da je pozdrav Za dom spremni prvi upotrijebio, ni više ni manje, nego sam kralj Zvonimir u jedanaestom stoljeću.
Eureka! Epohalno! Pustimo li zaigranoj popadiji još malo na volju, uskoro će ispasti da je Za dom spremni prvi uzviknuo još Krambergerov neandertalac na Hušnjakovu brdu ponad Krapine.
Durica
Uvrijeđeni ministar obrane Damir Krstičević, u veteranskim krugovima poznatiji pod nadimkom Durica, baš kao da ga je nacrtao Ivica Bednjanec, odustao je od pompozno najavljene ostavke.
Naciji je pao kamen sa srca. Premijer Plenković i kompletan državni vrh vidno su oduševljeni njegovom odlukom.
Razvidno je to i iz smjernica ekonomske politike za razdoblje do 2020. što ih je Vlada usvojila na zadnjoj sjednici.
Tako će, primjerice, već sljedeće godine sredstva predviđena za obranu rasti čak 10,6 posto ili otprilike 440 milijuna kuna.
Usporedbe radi, proračun Ministarstva znanosti i obrazovanja iduće će godine rasti 1,8 posto, 2019. godine 0,8 posto, a u zadnjoj godini mandata 0,7 posto.
Da izokrenem malo onu staru Brozovu, Vlada se sprema kao da će sutra izbiti rat i ne pada joj pritom na pamet živjeti kao da će sto godina biti mir.
Ova se zemlja panično boji svoje budućnosti.
Kakvo obrazovanje, kakvi bakrači. Dajte nam borbene avione.
Ispast će na kraju da će nam glave doći to što ministrica Divjak ne zna ili naprosto ne želi izigravati uvrijeđenu frajlu.
Tako nam Bog pomogao.
