Započnimo priču sa dojmljivom crticom: prošli petak prof. Boris Jokić točno u podne sjeo je u svoj osobni automobil, natankao gorivo za svoje pare i bez pratnje rotacijskih svjetala, zaputio se u Rijeku na simpozij sa nizom svjetski uglednih predavača iz domene obrazovanja i pedagogije, piše Nenad Bunjac u svojoj kolumni ‘Prstom u oko’ na portalu RijekaDanas.
Na telefonskoj liniji izmjenjivali su se ministar znanosti Predrag Šustar, predsjednica Saborskog povjerenstva za obrazovanje Gordana Rusak (zapamtite to ime), znani i neznani mu saborski zastupnici, te mu svi redom čestitali na usvojenoj kurikuralnoj reformi. No, kad je zastao popiti kavu u bajkovitom ozračju Gorskog kotara, dotadašnji sugovornici su mu javili da “postoje neke administrativne prepreke, ali da će sve biti u redu”. Netom prije nego li je izašao pred auditorijum u Sveučilišnoj dvorani Filozofskog fakulteta na Trsatu, dva sata kasnije, javljeno mu je da se kurikularna reforma do daljnjeg odgađa u postojećem obliku. Svjedoci tvrde da rečenice koje su se začule definitivno ne spadaju u taj materijal.
I stvarno, kakva je to neviđena sila, Božji prst ili Sotonin dah, zaustavio usvajanje jednog od najznačajnijih dokumenata u novijoj povijesti hrvatskog Sabora? Uz već medijski opjevani manevar spomenute predsjedavajuće Rusak koja je promijenila dnevni red sastanka saborskog Odbora za obrazovanje i bez prisustva oporbe, usvojila zaključak o proširenju Ekspertne skupine kurikuluma, tko ju je toliko “nagazio” da već danima uporno pokušava prebaciti odgovornost na Jokića kao jedinog odgovornog i “nespremnog za suradnju”?
Ne treba previše istraživati, a da bi se isti vokabular i tvrdnje čuli iz usta najbeznačajnijeg političara u ovom sazivu i obrnuto proporcionalno, po lošim hrvatskim običajima, najprisutnijeg u hrvatskim medijima u tematskom tretmanu, Ladislava Ilčića.
Stvarno, tko je taj čovjek kojeg je i voditelj Ekspertne skupine za provedbu kurikuluma dr. Boris Jokić naznačio kao glavnog distraktora, otkud mu moć i koga on predstavlja sa svojih 700 osvojenih glasova na preferencijalnoj listi na proteklim parlamentarnim izborima?
Teen Star Ladislav Ilčić
Kako bi bolje razumjeli porijeklo njegove moći, moramo zaviriti u njegov obiteljski i društveni background koji je toliko znakovit da se zaključci nameću sami od sebe. Naime, Ladislav Ilčić, sin Stanka, uglednog varaždinskog liječnika i jednog od osnivača nikad zaživjele Hrvatske demokršćanske stranke, potječe iz obitelji koja je unatoč svojim vjerskim opredjeljenjima i za mračnog socijalizma uživala značajne društvene benefite.
No, pravi uzlet obitelji Ilčić započinje s preporodom Varaždinske biskupije, odnosno bliskošću s biskupom Culejom i nasljednikom mu, biskupom Mrzljakom, za kojeg se veže nikad razjašnjeni nestanak 18 milijuna kuna iz biskupske blagajne.
Mladi Ladislav i sestra mu Kristina Pavlović, rođ. Ilčić, s biskupskim vjetrom u leđa, započinju 2003-e godine sa provedbom američkog kontroverznog programa edukacije “cjelovitog spolnog odgoja” Teen STAR u tridesetak hrvatskih škola, a koji je naknadno ukinuo tadašnji ministar znanosti i obrazovanja Dragan Primorac zbog skandaloznih stavova, među ostalim, “da kontracepcija narušava bit spolnog čina, ne štiti od spolnih bolesti i da konzumacija seksa svrhu ima isključivo u braku”.
No, to ih nije omelo da osnuju GROZD koji se financirao iz državnog proračuna sa 400 tisuća kuna, a naknadno i ozloglašeni HRAST, sve sa svrhom promoviranja crkvenih stajališta o spolnom odgoju, braku, natalitetnoj politici, LGBT zajednici itd.
No, iako vam je sve već jasno, sačekajte još malo sa zaključkom jer smo tek na pola priče. Opijen vlastitim značajem u lokalnoj molitvenoj zajednici, Ladislav Ilčić se kao nezavisni kandidat okušao u gradonačelničkim izborima Varaždina gdje je potučen do nogu, ali je zato zapamćen kao klevetnik u Gradskom vijeću Varaždina od kojeg je ugledna glumačka obitelj Kerekeš tražila javnu ispriku zbog neargumentiranih objeda i uvijenih prijetnji.
I tako se naš Ladislav provlačio kroz sinekure, mantije i oltare sve do današnjih parlamentarnih izbora, kad se uortačio sa prirodnim saveznicima, udrugom “Vigilare” Vice Batarela i udrugom “U ime obitelji” Željke Markić.
Naravno, Ilčić je čak i u tom društvu “lijevo smetalo”, ali obzirom na svoju narcisoidnu prirodu, savršen za promociju kontroverznih stavova i “probijanje leda” u hrvatskoj javnosti. Taj kršćanski trust mozgova ima nepodijeljenu podršku Kaptola, Ureda predsjednice i HDZ-a, neograničene materijalne resurse i logistiku, o čemu svjedoči i činjenica da prije zagrebačke povorke “Hod za život”, generalnu, pokaznu vježbu održali su u centru Varaždina na opću sablazan.
Dakle, Ladislav Ilčić, čovjek koji je zaustavio provedbu kurikularne reforme i kojoj ovisi funkcionalna pismenost i životna sudbina naše djece, obično je kaptolsko potrkalo, ali iza kojeg stoji značajni crkveni kapital i moć.
U Šustara probušena reforma
No, sagledajmo što je zapravo Ladislav Ilčić alias Kaptol, zaustavio sa eliminacijom dr. Borisa Jokića sa čela ekspertne skupine za provedbu kurikuluma?
Zanimljivost kojih ne manjka u ovoj priči jest da je dr. Boris Jokić kao svježi doktorant na sveučilištu Cambridge jednog dana uočio natječaj za voditelja Ekspertne skupine za provedbu kurikuluma školstva i ne budi lijen, podnio prijavu. Na njegovo i opće čuđenje, prihvaćen je kao JEDINI kandidat za tu funkciju, dok su svi ostali stručnjaci, uključivši i Slobodana Prosperova Novaka, koji se trenutno besramno gura na upražnjenu funkciju, naširoko izbjegavali odgovornost i posao koji donosi puno rizika, a nikakve benefite.
Dokument kurikularne reforme krenuo je u izradu, de facto, od samog početka, iako su postojali zaključci iz 2005-e o smjernicama hrvatskog obrazovanja, te je 470 ljudi nakon dvije godine brain storminga, proučavanja inozemnih iskustava, terenskog rada i višekratnih javnih rasprava, uobličilo dokument koji je trebao reformirati sustav hrvatskog obrazovanja i u dogledno vrijeme stvoriti preduvjete da postanemo društvo znanja i konkurentni razvijenim tržištima.
Ne lezi vraže, tu u priču uskače “glavni Juda” kurikularne reforme ministar znanosti i obrazovanja Predrag Šustar – da, to je onaj koji izgleda kao natapirani geek – koji je davno prije proglašen kao jedna od najznačajnijih akvizicija HDZ-a u preizborno vrijeme. Naime, ministar Šustar, navodno za podeblji novčani iznos i obećanu funkciju, prešao je iz redova Laburista u HDZ i u kratko vrijeme, od omiljenog dekana Filozofskog fakulteta pretvorio se u omraženu ličnost u rodnom gradu.
Pa kako je to uspio? Na isti način kojim je prevario dr. Jokića, ravnatelje škola, sindikate, pa i hrvatsku javnost; okretnim jezikom i pustim obećanjima. Na njegov nagovor dr. Jokić je samofinancirao terenski rad suradnika, izradu dokumenata, čak i marende, te učinio značajne ustupke u završnoj verziji kurikuluma. Iako je ministar Šustar već mjesecima upoznat da u ovom obliku kurikularna reforma nikada neće dobiti odobrenje Kaptola i HDZ-a, svojski se trudio uvjeriti dr. Jokića da su svi problemi “rješivi u hodu”, obećavao mu podršku i na koncu, licemjerno dr. Jokiću i Hrvatskoj poručio “sretno”. Jasno, bez uplaćene kune na Jokićevom ispražnjenom računu.
Otpor kao jedino rješenje
A što to traži tako revolucionarno dr. Jokić od aktualne vlasti? Ništa posebno: recite nam da li ste za provedbu reforme, kad počinje i koliko novaca ste odvojili u proračunu za nju? Političku podršku, datum i novac, tri stupa svakog fisibility plana. Svatko zdravorazuman, a u to nas uvjerava i CERN-ov fizičar Ivica Puljak, koji je proučio Nacrt kurikularne reforme, ne može imati ozbiljnije primjedbe na sadržaj dokumenta jer se u njemu čak i spornom vjeronauku u sekularnoj državi našlo mjesta u školama. Odmjeren, pametan, moderan plan reforme sustava obrazovanja, to je ponudio dr. Jokić. Pa zašto nije onda prošao cenzorski filter zadrtih klerika?
Jer, oni imaju svoj plan. Naime, postoji spreman sustav unutar sustava obrazovanja koji namjerava preuzeti glavnu riječ u hrvatskom obrazovanju, a to je sustav vjeroučitelja u školama. Ta mala, homogena i snažna zajednica potpomognuta Kaptolom i političkom podrškom vladajuće koalicije, želi u obrazovni program uvesti ortodoksne crkvene stavove o spolnom odgoju, braku, državi i povijesti, te sustav obrazovanja prepustiti vjeroučiteljima kao idealnim protagonistima te zamisli: svećenik i učitelj u jednoj osobi. Blaženi Srednji vijek. Oni drže da rušenje kurikularne reforme kroz saborsku proceduru treba predstaviti kao zahtjev većine u hrvatskom društvu i da je to prvi korak u klerikalizaciji sustava obrazovanja. Sve promotivne akcije Željke Markić ili Ladislava Ilčića zapravo su test baloni i spinovi u senzibiliziranju javnosti na pripadajuće teme kao što su pobačaj, istospolni brak ili najvećeg neprijatelja Crkve, komunizma, iako su moderne demokracije i razvijena društva odavno razriješili te teme i zaključke implementirali u zakonodavstvo.
I na koncu, što zaključiti? Moram primijetiti da je dio hrvatske javnosti, posebice na društvenim mrežama, “napao” dr. Jokića jer navodno “nije ništa bitno rekao, imenovao krivce”. Bez namjere idealiziranja, ali dr- Jokić nije političar i predstavlja 470 ljudi koji su vrijedno radili o svom trošku na strateškom nacionalnom dokumentu. Svi oni se trebaju vratiti u svoje radne zajednice i društvena okruženja gdje je HDZ instalirao svoje ljude na svakoj značajnijoj poziciji, pa ga razumijem zašto je zadržao ekvidistancu.
No, tu nije kraj; ugledni i već spomenuti CERN-ov fizičar i predstavnik splitske političke opcije “Pametno” Ivica Puljak javno je pozvao na otpor vlasti jer kurikularna reforma uz Petrova & Karamarka nikad neće zaživjeti u izvornom obliku. Ljudi u mom okruženju, ali diljem Hrvatske planiraju pod hitno otići iz Hrvatske ili djecu upisati u privatne škole jer ne žele da im djeca uče zadrta sranja smšljena u mozgovima Bozanića, Batarela, Ilčića ili Markićke.
Jer, nama možete natući i porez na zrak, ovršiti donje rublje i poskupiti kruh za 700%, snaći ćemo se, imamo iskustvo suživota sa budalama i nasilnicima u proteklih 50 godina. No, našoj neodrasloj djeci ne smijete i nećete nametati stavove i znanja koje će od njih učiniti moralne karikature, neznalice nesposobne za život i duhovne nakaze. Upravo tu je nastala točka loma i prevršena mjera tolerancije. I zato, neka žanju oluju kad su vjetar posijali.
