Na meti kritika gradskog vijećnika Vjerana Strahonje našla se ovaj put i prošla i sadašnja varaždinska gradska vlast...
Varaždinski gradski vijećnik Vjeran Strahonja
putem društvene mreže Facebook oglasio se vezano na temu obustave
radova na dva projekta Aglomeracije.
O obustavi radova zbog sumnje na sukob interesa javnost su na
konferenciji za novinare izvjestili direktor Varkoma
Željko Bunić i zamjenik varaždinskog
gradonačelnika Zlatan Avar, a kao glavnog krivca
za takvo stanje imenovali su prethodnu gradsku vlast na koju su
sačinjavali HNS i SDP.
Strahonja u svojoj Facebook objavi ističe kako Bunić nije imao
drugog izbora no obavijestit nadležne institucije o mogućem
sukobu interesa, a kritički se osvrnuo na praksu ‘dogovaranja
poslova, pa i reketarenja’.
– Možda nije svima jasno, ali je činjenica da takva praksa
dogovaranja poslova, pa i reketarenja izvođača na projektima da
angažiraju točno određene podizvođače, nije protivna samo
specifičnim pravilima koja vrijede za EU projekte, nego je
protivna i našim propisima o javnoj nabavi. Doduše, takva
je praksa očito uobičajena. Kako inače protumačiti čuđenje i
zabrinutost političara da bi mogli uslijediti penali? Ili kako
protumačiti refleksno ispucane ideje da se šteta može umanjiti na
način da se formira nekakav garancijski fond kojim bi se takve
štete pokrivale, a punio bi se iz državnog proračuna –
istaknuo je Strahonja.
Strahonja u nastavku ističe kako ‘političarima iz
prošle gradske vlasti (i šire) nije jasno da se treba javljati i
na projekte gdje posao nije unaprijed dogovoren ispod
stola’.
– Nije im jasno da je u uređenim društvima postotak uspjeha
ponuditelja na javnim nadmetanjima često jednoznamenkasti broj.
Zato su zapeli baš da se na natječaj za Aglomeraciju Varaždin,
čiji je nositelj Varkom, na neki način uključi Aquatehnika –
dodaje Strahonja.
No nije Strahonja bio kritičan prema prošloj vlasti, osvrnuo se i
na postupanja sadašnje.
– Što se sadašnje vlasti tiče, brine to što se Aquatehnika nije
javila niti na jedan od desetaka projekata aglomeracija diljem
Hrvatske, a radi se o poslovima vrijednim nekoliko milijardi
kuna, nego je firma u nekoj vrsti ‘raspreme’. Ako su bivši
radnici Aquatehnike lako dobili posao u drugim firmama, znači da
su vrijedili. Ako su strojevi iznajmljeni, znači da su vrijedili.
Treći faktor, tržište, evidentno postoji. Još jedino ostaje
sumnja u sposobnost vlasnika i menadžmenta. Drugih ideja nemam…
– zaključio je Strahonja.