Ekipa kao da želi poručiti da u privatno vrijeme svaki građanin, pa i onaj na javnoj funkciji, ima pravo na ponašanje koje mu odgovara. Habijan u svoje privatno vrijeme, Čehok u svoje privatno vrijeme.
Varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok slavio
je jučer, 13. rujna, svoj 53. rođendan. Okupljeno
društvo na imanju OPG-a Drožđek jednu je fotografiju javno
objavilo na Facebooku, na profilu Denisa
Mladenovića, a potpis uz fotografiju daje joj vrlo jasan
kontekst.
U opuštenoj atmosferi Ivan Čehok u društvu prijatelja pokazuje
‘srednji prst’, a uz sliku stoji potpis ‘Svi smo mi Damir
Habijan’.
Prilično je izvjesno da je riječ o ‘političkom odgovoru’
Miroslavu Markoviću, šefu varaždinskog SDP-a,
koji je toga prijepodneva na konferenciji za novinare kritizirao
Habijana zbog ponašanja u privatnom društvu, a nakon što je
Habijanova privatna zabava postala javna tema.
Naime, mediji su prije nekoliko dana prenijeli video snimku i
fotografije predsjednika Gradskog vijeća Grada Varaždina i
predsjednika varaždinskog HDZ-a Damira Habijana s jedne momačke
zabave. Na toj snimci on se s prijateljima kupa u kaci odnosno
bednju, a dronom snimljen video kasnije kadrira okupljeno društvo
koje je na tlu formiralo oblik falusa te svi pokazuju ‘srednji
prst’ prema kameri.
Marković je tako zbog privatne zabave u koju je uvid dobila i
javnost prozvao Habijana, poručivši mu, između ostalog, neka
‘radije ispuni svoja predizborna obećanja umjesto što nas sramoti
pred cijelom Hrvatskom’.
U zaštitu koalicijskog partnera iste su večeri, kao što vidimo na
fotografiji koju je objavio Denis Mladenović, stali mahom članovi
Čehokove liste GLAS uz pokojeg pridruženog člana.
Na fotografiji tako ‘srednji prst’ pokazuju Zdravko
Rogina, Denis Mladenović, Marko Kesteli, Josip Dreven, Marijan
Balajić, Danijel Kuserbanj i još nekolicina ljudi kojima
se vidi samo prst, bez lica.
I ovo je fotografija s privatne zabave, Čehok čak drži i ‘kupicu’
u ruci, no riječ je, stječe se dojam, o političkoj poruci –
da u privatno vrijeme svaki građanin, pa i onaj na javnoj
funkciji, ima pravo na ponašanje koje mu odgovara, ako time,
naravno, ne ugrožava nikoga. Habijan u svoje privatno
vrijeme, Čehok u svoje privatno vrijeme.
Problem bi možda mogao biti tek u tome što je ovom posljednjom
fotografijom granica između privatnog i javnog postala
gotovo nevidljiva.
Ako se nekome čini da je ovakav način političke komunikacije
neprimjeren, bez obzira na kontekst u kojem je fotografija
nastala, možda u ublažavanju osude može pomoći činjenica da su se
‘srednjim prstom’ služili i stari Grci, kao i rimski senatori.
Stoga ova fotografija zasigurno poprima
bitno uljuđeniji i varaždinskoj kulturi prihvatljiviji kontekst
ako se ta nezgodna gesta
nazove onako kako je se nazivalo
na jeziku kojim se u svojim retoričkim istupima
voli
služiti varaždinski gradonačelnik
– digitus impudicus.