Državna komisija vratila je priču o balama na početak. Grad opet ima u rukama dva važeća pravna posla, no gradska vlast zasad ne izlazi s mogućim rješenjima. Za to vrijeme aktivirao se gradski vijećnik i (bivši) čelnik VIS-a.
Rješenje najdugovječnijeg varaždinskog problema, bala na ulazu u
grad, ponovno je vraćeno na početak.
U veljači je Gradsko vijeće odluku o koncesiji
iz 2013. stavilo van snage, no DKOM (Državna
komisija za kontrolu postupaka javne nabave) je poništio taj akt,
tako da je koncesija opet važeća.
Gradsko vijeće tada je, na sjednici u veljači, naložilo
Varkomu da raskine ugovore iz 2008. godine, no
Varkom to do danas nije učinio.
Predsjednik Gradskog vijeća Damir Habijan nakon
posljednje odluke DKOM-a digao je ruke od svega i prebacio
lopticu na stranu izvršne vlasti, odnosno gradonačelnika
Ivana Čehoka. Izvršna vlast zasad se ne oglašava
i ne nudi odgovor na pitanje – a što sad.
Čini se tek da je, u vezi koncesije Zajednice ponuditelja
(CE-ZA-R, Ekoflor Plus, Komunalac Davor),
izgledan upravni spor pred Visokim trgovačkim
sudom. S kakvim ishodom i u kojem roku, nezahvalno je
prognozirati.
I dok u javnost s ovom temom ne izlazi gradska vlast, izlazi
gradski vijećnik Davor Patafta.
Riječ je o osobi koja je kao čelnik VIS-a 2008.
godine potpisala ugovore s Varkomom i
Gradom za zbrinjavanje bala, koji iz poznatih
razloga nikad nisu konzumirani.
Pravni sljednik VIS-a danas se zove T&H
Invest, a Davor Patafta tvrdi da nema ništa s tim
tvrtkama. I u pravu je, formalno njegovog imena nema ni u
vlasničkim ni u upravljačkim strukturama tog i povezanih
poduzeća. Osnivač T&H Investa je tvrtka VN
Ulaganja, a njezin osnivač tvrtka 2R iz
Austrije. Vlasnici 2R-a su Zdenko Patafta i
Bijanka Golub.
– Ako je vlasnik moj otac, nisam ja. Osim toga, ja nisam oženjen
– rekao je u veljači Davor Patafta na sjednici Gradskog vijeća
odgovarajući na pitanje vlasništva nad tim poduzećem.
Kako god bilo, promatrali ga kao gradskog vijećnika ‘s figom u
džepu’ ili bez nje, Patafta u ovome trenutku jedini govori o
mogućim opcijama. I traži da se one jasno predstave građanima.
Upozorava na to da je priprema za sjednicu Gradskog vijeća u
veljači bila katastrofalna te da je tada upozorovao na to da će
se dogoditi ovo što se sada i dogodilo.
– Habijan mora postati pravnik i analitičar, a
ne biti populist. Dokazalo se to onime što je pripremio za
Gradsko vijeće. Na putu od sto koraka osramotio se na prvom –
kaže Patafta.
On predlaže da Gradsko vijeće formira radno analitičko
tijelo sastavljeno od članova svih političkih opcija.
– To bi tijelo trebalo onda zajednički pripremiti pregled pravnih
rizika te financija i brojaka. Treba napraviti okrugli stol pa da
svi dođu i vide stanje, koje se ne smije sakrivati. I treba reći
‘stanje je takvo i takvo’. I nebitno je što je tko prije
napravio, jer sada se može samo ‘to i to’ – njegov je prijedlog.
Pritom napominje da opcija ima samo pet.
– Prva opcija je ne činiti ništa i izgovarati se
da su krive odluke drugih u prošlosti i čekati sudske presude. U
toj opciji veliki je minus rizik daljnje ugroze okoliša i
vodozaštitnog područja te blokada razvoja poslovne zone Brezje na
ulazu u grad. Na dosadašnje štete idu kamate od 2013. godine,
koje na kraju mogu biti 1 do 3 puta veće od glavnice – upozorava
Patafta.
Dodao je i da u ovoj situaciji postoji i kazneno djelo iz članka
196. Kaznenog zakona. Riječ je o članku koji propisuje kaznu
zatvora u trajanju do pet godina za onoga tko protivno propisima
odlaže odnosno općenito nepropisno gospodari otpadom na način
koji može ugroziti okoliš i zdravlje.
– Druga opcija je poštivati ugovor za MBO
obradu. Tu nema troška PDV-a, jer je Varkom u sustavu PDV-a.
Ovakvu obradu Fond sufinancira u iznosu od 60%. Minus ove opcije
je što ostaje tužba CIOS-a za odštetu za koncesiju, a tu su i
povećani troškovi zbrinjavanja RDF-a u odnosu na 2012. godinu,
kada se pozivalo na isporuku bala.
Treća opcija koju je iznio Patafta odnosi se pak
na poštivanje koncesije Zajednice ponuditelja.
– Dodatni trošak je 25%, jer Grad nije u sustavu PDV-a. Minus je
što nema sufinanciranja za odlaganje otpada, a koncesija predviđa
odlaganje. Novi porezi na odlaganje su uvedeni u Hrvatskoj i
iznose od 100 do 200 kuna po toni. Minus ove opcije je tužba
T&H Investa zbog neispunjenja ugovora iz 2008. odnosno
za odštetu – rekao je.
Kakvi su točno bili uvjeti i zahtjevi T&H
Investa tijekom pregovora s Gradom i koja je točno
interesna pozicija T&H Investa danas, izražena u kunama, od
Patafte nismo uspjeli doznati.
Četvrta opcija podrazumijeva traženje načina da
se raskinu oba dosadašnja ugovora ili da se opcijsko obeštete
dosadašnji izvođači, kaže Patafta.
– Potom treba pokrenuti novi javni natječaj za obradu i/ili
odlaganje otpada. Rizik postoji u slučaju kada nema sporazumnog
raskida. Tada strana koja je kršila ugovore, a to su Grad i
Varkom, ne može te ugovore raskidati. Druge strane vjerojatno će
blokirati novu javnu nabavu, a isto ni DKOM ne dozvoljava, za što
je primjer zadnja odluka Gradskog vijeća i rješenje DKOM-a.
Dodatni rizik koji postoji je da bi to mogla biti dugotrajna i
kompleksna procedura.
Naposljetku, ostaje i dobra stara opcija koju gradska vlast još
uvijek nije stavila na stranu.
– Peta opcija je kupiti MBO postrojenje, ako je
druga strana spremna. Ta kupnja može biti s ili bez uvjeta
odustajanja od tužbi svih strana. Tada Grad sam obrađuje
otpad i može povući bespovratna sredstva iz Fonda od 60%.
Patafta dodaje da u svakoj opciji ima od 20 do 50 rizika i
detalja koji se trebaju razraditi i prevenirati.
Svemu što govori Patafta treba dodati i to da sve te opcije
i varijante treba pretvoriti u kune i izvore financiranja. Jer
građani teško da bi blagonaklono gledali na nova izravna
opterećenja putem računa, a loša opcija je i uzeti novac
građana iz gradskog proračuna. Naposljetku, cijelo vrijeme se
zaboravlja da je novac iz Fonda također javni novac.