RTL je došao u Varaždin istražiti slučaj Roberta Briškog, savjetnika u Čistoći, koji je odlučio progovoriti o, kako on kaže, problematičnom sporazumu vezanim uz bale.
Rijetko se u našem poslu dogodi da ispred sebe, glavom i bradom,
punim imenom i prezimenom, imate savjetnika uprave jedne javne
tvrtke koji želi govoriti o potencijalno sumnjivim radnjama
gradskih vlasti i svojih nadređenih. Ali Robert
Briški odlučio je da neće šutjeti, a njegovu priču
istražila je
RTL-ova Potraga.
– Nakon tog famoznog maila koji je bio 6. 7. ja sam se očitovao u
kratkom mailu direktoru društva i svima koji su bili u mailu
navedeni da je prema prvom čitanju to neprihvatljivo –
kaže savjetnik Uprave Čistoće d.o.o. Varaždin Robert
Briški.
Riječ je o e-mailu u kojem odvjetnik Grada Varaždina šalje radnu
verziju takozvane nagodbe koja bi napokon trebala riješiti oko
100 tisuća tona bala smeća koje već godinama guše grad – i pravno
i doslovno.
– Ja sam se kao savjetnik uprave prema opisu mojeg radnog mjesta
morao očitovati odnosno morao dati poslodavcu očitovanje da
prijedlog tog ugovora nije prihvatljiv za Čistoću i da bi mogao
stvoriti štetu društvu Čistoća – kaže.
Puno je spornih elemenata u nacrtu nagodbe. Ono što je Briški
istaknuo kao najveći problem jest sporazum prema kojem bi VARKOM
– gradsko društvo iz kojeg se Čistoća izdvojila – upravo Čistoći
prebacio vlasništvo, a time i odgovornost nad balama.
– Zbog toga jer je u registru onečišćavanja okoliša VARKOM
prijavljen kao posjednik otpada. Prema Zakonu o gospodarenje
otpadom posjednik otpada je financijski odgovoran za sve što se s
otpadom događa…. Ono što se u ugovoru navodi, a s čim se ja od
početka nisam slagao je to da VARKOM više ne može gospodariti
otpadom i to je činjenica da ne može gospodariti otpadom, ali
rješavanje bala odnosno predaja bala nekome tko ima dozvolu se ne
računa kao gospodarenje otpadom – tvrdi.
‘Netko je htio podvaliti društvu Čistoća’
Tako stoji i u odgovoru Ministarstva gospodarstva i održivog
razvoja kojem se Briški obratio za savjet.
– Znači netko je htio podvaliti društvu Čistoća ili se htio
riješiti, oprati ruke, na bilo koji način prebaciti svoju obavezu
na drugo društvo – kaže Briški.
Za društvo čiju Upravu savjetuje – to bi, kaže, moglo imati
katastrofalne financijske posljedice. Naime, čudnovati prijedlozi
samo se redaju.
– U prijedlogu ugovora, odnosno nacrtu ugovora je napisano da ima
105 000 tona. U registru koji vodi Ministarstvo zavedeno je da ih
ima 95 000 tona. Znači razlika je 10 000 tona u samom
startu. A koja je cijena toga? Pa ako je u ugovoru
predviđeno 137 eura to je odmah u startu 1 370 000 eura. To samo
govorim činjenice koje sam iščitavao iz ugovora – jasno će
Briški.
Znači, u nacrtu se pojavilo 10 tisuća nepostojećih tona. U
pojašnjenju pravdaju se na način da pretpostavljaju kako su ovi
najloni popustili, pa su se bale napunile vodom. No, demantiraju
ih registri i izvješća državnih institucija koje su se 2017.
bavile ovim balama.
– I onda je primijećeno da je otpad kalirao, odnosno da je
izgubljena određena masa, isparila je voda i tako dalje i to je
utvrdila čak Hrvatska agencija za okoliš i prirodu kod koje je
održano i nekoliko sastanaka – govori.
U zapisnicima stoji da su se bale smanjile između 15 i 30
posto.
Ima još čudnih momenata
– Ako su bale kalirale od 2005. do 2017. godine onda je nemoguće
da je od 2017. do 2020. natrag narasla masa. Razumijete kaj vam
hoću reći, pa to su iste bale – istaknuo je.
Ima još čudnih momenata. Bale bi, prema nacrtu nagodbe, trebala
zbrinuti i obraditi Pripuzova tvrtka CE-ZA-R d.o.o. Ali, pazite
sad – Pripuzu bi se, prema nagodbi trebalo platiti i smeće kojeg
ovdje nema. Naime, cijena po stvarnoj toni je 137 eura plus PDV.
Cijena za tone kojih ne bude, a obećane su ovom nagodbom je 68,5
eura po toni.
– Nema tu ni 95 000 tona bala koje su pod ugovorom od grada
Varaždina. Ima ih manje jer su bale kalirale. I to je dokazano
2017. godine. A sad je po ovom ugovoru ne samo da nije kalirala
nego je još dobila 20% na masi – jasno će.
Tako bi se lako moglo dogoditi da Grad Varaždin Pripuzovoj tvrtki
mora platiti penale u obliku nekoliko desetaka tisuća tona
nepostojećeg smeća.
– Što ste vi očekivali da će se dogoditi kad vi ukažete na
to? Nisam očekivao da će se dogoditi to kaj se dogodilo –
poručuje.
Što se dogodilo nakon što je Briški na ovu potencijalnu štetu
ukazao svojim nadređenima, ispričao nam je u svojoj kući – odakle
radi posljednja dva mjeseca.
– Nakon tog prvog mail-a od 6. 7. dolazi do prekida komunikacije
između mene i Uprave društva. Zamjerilo mi se to da sam odgovorio
na način da sam iznio svoje mišljenje da je taj ugovor, prijedlog
tog ugovora, štetan za društvo. Povod zašto sam odgovorio je to
da meni u opisu radnog mjesta stoji da sam dužan upozorite Upravu
društva za bilo kakve štetne događaje koji bi mogli nanijeti
štetu društvu – kaže.
U mailu su bili direktori Čistoće, VARKOM-a i gradonačelnik
Varaždina Ivan Čehok. Direktor se, nakon
što je Briški iznio svoje sumnje, u toj istoj prepisci ispričao
svima što kolega, eto, iznosi svoje mišljenje. Nakon toga ga je,
kaže, nazvao i čitao mu bukvicu 45 minuta.
– Mi smo u jednom trenu u trećem mjesecu zauzeli stav zajednički
da bale ne mogu doći u posjed Čistoće. Kaj se od trećeg mjeseca
do šestog mjeseca promijenilo kod njega – ja ne znam – kaže.
Puno se toga promijenilo
Ali kod Briškog se puno toga promijenilo. Kaže, počeli su ga
očito šikanirati i ignorirati. Budući da je srčani bolesnik,
zatražio je da ga, uz ostalo i zbog korone, puste da radi od
kuće. To su i učinili, ali kaže, tek nakon dva mjeseca.
– Nakon dva mjeseca ja konačno počinjem raditi od doma i onda
počinju razna upozorenja – tvrdi.
Tako su ga, kaže, slali prisilno na godišnji odmor, uzeli mu
nagradu s plaće, papire mu dostavljali na pogrešnu adresu. No,
ono što nam dalje prepričava – bio je vrhunac.
– Ja sam između ostalog imenovan koordinatorom zimske službe i vi
morate izvršiti određene zadatke u firmi. Recimo, morate
pregledati strojeve prije nego oni idu van i tako dalje. Morate
neke stvari napraviti. Ja se najavljujem da dolazim, mene
dočekuje portir i ne pusti me u firmu. Ja pitam – Imaš li ti crno
na bijelo, on kaže – ne, direktor mi je rekao da te ne smijem
pustiti u firmu. Ja ulazim u firmu normalno i zbog toga dobivam
opomenu – govori.
U pozivu za iznošenje obrane koji je potpisao sam direktor Skroza
doslovno stoji da je Briški prekršio obveze iz radnog odnosa time
što je pristupio u poslovne prostorije Poslodavca. I tako je
Briški, u svega dva mjeseca, naslagao četiri opomene. Sve nakon
prigovora s početka priče.
– Ja imam skoro 30 godina radnog staža, malo manje od 30 godina
radnog staža, i ja nikad u životu nisam dobio opomenu radi
skrivenog ponašanja rada. Radio sam kod nekoliko poslodavaca, 20
godina sam radio u gradskoj upravi i vi sad dobijete u dva
mjeseca, čak ni dva mjeseca, u mjesec i nešto dana četiri
opomene. I to velim vam kakve opomene zato kaj sam došao na
posao. I onda shvatite da možete ili podviti rep, biti kuš i dati
da vas šamaraju sa svih strana ili stati u svoju obranu i reći
ljudi dragi, ja nisam za to kriv – kaže.
Podnio tužbu
Pred sam kraj prošle godine na kraju je podnio i tužbu zbog
zaštite prijavitelja nepravilnosti. Ročište još čeka.
– Ja sebe ne smatram zviždačem. Ja samo smatram da bi svatko tko
radi u firmi koja mu osigurava kruh i ako u tom trenutku ima bilo
kakva saznanja da toj firmi prijeti bilo kakva šteta moral to
upozoriti i to sam zakon veli i ja sam to napravio. Ja u tom
trenutku kad sam to napravio, na kraj pameti mi nije bilo da će
to doći tako daleko. Da budem ja izložen. Je li mi sad
žao? Ne, nije mi uopće žao – jasno će.
Novinari RTL-a pokušali su doći do direktora Čistoće s
namjerom da stane pred kamere i pojasni situaciju i oko slučaja
Briški i oko samih spornih elemenata nacrta nagodbe. Odgovore su
tražili i od direktora VARKOM-a, vlasnika spornih bala.
U telefonskom razgovoru im je poručio da se ne bi htio baš
javno izlagati, a odgovor će nam poslati pisanim putem. Njegov
primjer slijedio je i drugi direktor javnog društva, varaždinske
Čistoće, koji također nije htio pred RTL-ove kamere.
Najavili su se i gradonačelniku s porukom da su taj dan u
Varaždinu i da mu stoje na raspolaganju kad god mu odgovara.
Pojavili su se čak i na konferenciji za medije koju je zakazao i
najavio dolazak, pa na kraju ipak nije došao…
U telefonskom razgovoru, za koji je poručio da ga ne
smiju objaviti, rekao im je da on ne zna o čemu se radi, da
dnevno prima oko 200 mailova i da bi mu mozak trebao biti kao
kompjuter da sve polovi. Odgovor će ‘Potragi’, kaže, poslati
njegovi pravnici pisanim putem. Ne ukazuje samo Briški na sporne
stavke u nacrtu nagodbe.
– Mi smo kao udruga Varaždin bez smeća podnijeli razne prijave
vezane uz tu integralnu nagodbu jer smo izuzetno nezadovoljni
smatramo da se radi o nezakonitom pravnom poslu. Cijena je
izuzetno sporna, sporna je metoda obrade, sporno je da bale opće
idu u MBO postrojenje na obradu. Jedan dio ovih bala je,
otprilike 3000 tona, je 2017. odnosno 2018. godine zbrinut na
način da je odložen u Davor u Slavoniji po cijeni od kojih 350 kn
po toni. Prema sadašnjem prijedlogu aneksa 2 ugovora o saniranju
bala cijena po kojoj bi se trebale zbrinjavati je 137 eura plus
PDV po toni. I da, kao što ste rekli u ugovoru stoji da se
pretpostavlja da se ovdje nalazi 105 000 tona baliranog otpada
što je 10 000 više nego što u službenim evidencijama ministarstva
stoji – ističe Ana
Petrić iz udruge Varaždin bez smeća.
Članica udruge dodaje, vijećnici su u srpnju prošle godine dali
suglasnost na sklapanje ovakve nagodbe iako sumnja da je itko od
njih iščitao nagodbu jer su im papiri dostavljeni dva dana uoči
sjednice koja je održana preko Zooma.
– Podnesena je kaznena prijava u ožujku prošle godine Uskoku.
Prema nekim informacijama koje su došle do nas, a s obzirom na
javna istupanja gradskih vijećnika Grada Varaždina, provode se
izvidi po toj kaznenoj prijavi. Gradski vijećnici su bili pozvani
da daju svoje iskaze vezano za sjednicu Gradskog vijeća od 17.
srpnja prošle godine na kojoj je ta integralna nagodba izglasana,
prihvaćena – kaže Petrić.
Svim akterima ove priče ponudili su da stanu pred kameru i
pojasne sporne momente. Direktor Čistoće shvatio je to kao upit i
poslao odgovor u kojem tvrdi da Čistoća nije vlasnik bala, te da
još ništa nije potpisano. Kad su mu poslali detaljan upit s
konkretnim pitanjima – više se nije javio. Direktor VARKOM-a
jest. Također je ustvrdio da bale nisu njihove. Gradonačelnik je
obećao da će im gradski odvjetnici poslati odgovore danas. To se
nije dogodilo. Činjenica jest da je ovdje riječ tek o nacrtu
nagodbe i moguće je da se neke čudnovate stavke ipak korigiraju.
Što se Briškog tiče – on čeka što će reći sud.
Nije mu posve svejedno
– Ja uopće ne znam u ovom trenutku kojim sam ja to svojim
ponašanjem skrivio bilo kaj toj firmi jer ja se namjeravam
vratiti u Čistoću. Namjeravam dočekati penziju i to mogu javno
svima reći. Ako je moja jedina greška da sam prijavio
nepravilnost koja bi mogla štetiti Čistoći, građanima Varaždina
onda je prihvaćam u potpunosti i borit ću se do kraja da vidim da
li sam ja s tim kaj sam prijavio nepravilnost prekršio obvezu
radnog odnosa ili nisam – jasno će Robert Briški.
Čeka i otkaz jer je siguran da njegova tvrtka odrađuje korak po
korak da se to i dogodi.
– I onda shvatite zašto vam se hoće dati otkaz, zato kaj ste
upozorili na nešto na što niste smjeli upozoriti – kaže.
Budući da su u priču upetljani razni moćni ljudi, nije mu, kaže,
posve svejedno.
– Sad u ovom trenutku, ja imam dvoje djece, familiju, živim tu u
stanu s nevjenčanom suprugom i s njezinim djetetom, ali mislim da
se ne bi trebao bojati da mi se nešto dogodi. Ja se toplo nadam
da ne bude išlo tako daleko da se krene zbog tih velikih poslova
i tako dalje da se krene na način da mi se, da mi bude ugrožena
egzistencija, život bilo kaj. Tak daleko ne mislim ni razmišljati
– jasno će Briški za
Potragu.