Na glavnoj pozornici, onoj kod Starog grada, u večernjim satima trećeg dana Špancirfesta nastupit će nam stari znanci, Pips, Chips & Videoclips. Riječ je bendu koji s pravom možemo nazvati modernim pop sastavom koji živi ideju konstantne promjene.
Upravo nas je to i zanimalo, što su Pipsi danas, a što su Pipsi bili nekad.
– Promjena je konstanta. Možemo reći da na počecima pjesma lovi svoga autora, sada već duže vremena ja moram loviti nju. Na početku je bio dovoljan talent, sada moram raditi. Na početku nisam ni o čemu brinuo i bio sam uvjeren da ću napisati song, sada nisam ni najmanje siguran u to. Na početku mi je većina toga što smo napravili bilo jebeno i super, sad mi je tek minimalan postotak napravljenog okej. Moram početi i dobrano zalutati u barem 50ak pjesama da bi mi na kraju možda 8 bilo okej. Sve nabrojano je normalno, to je očekivan put nekog autora. To se zove sazrijevanje, brušenje. Ništa specijalno, većina ljudi koji se nečime dugo bave imaju sličan put – kazao nam je Dubravko Ivaniš, poznatiji kao Ripper.
Zadnji album, Walt, objavili su prije tri godine, no produkcija nije stala.
– Bavim se novim pjesmama svakodnevno i cjelodnevno. To je moj job, da zapisujem. Ponekad iz toga ispadnu pjesme. Stvarno ne znam kad će se to desiti, u toj neizvjesnosti je sva ljepota.
U budućnosti je moguća suradnja i s drugim glazbenim imenima.
– Volio bi u nekim projektima surađivati s ljudima koji se bave muzikom, a ne svojim veličinama. Ima i takvih, na svu sreću. I na svu sreću su nepoznati.
Teško smo mogli izbjeći pitanje politike i njenog utjecaja na samu glazbu.
– Nema razlike između društva i politike. Tako je oduvijek bilo, i puno prije nas, a tako će biti i ubuduće – sve jest politika – i nitko, pa ni najveći ignorant ne može od društva ostati izoliran. Ignorancija je poza, a s druge strane nekritička izloženost dnevnoj politici, njeno prvoloptaško infiltriranje u song – e to je zločin i vrhunski idiotizam. Mi smo bombardirani songovima koji hoće biti bitni, koji manipuliraju dnevnom petparačkom politikom, koji su, kao, produkt osvještenih, alter i naprednih. Ovo društvo ključno ne pati zbog primitivaca i budala, ovo društvo pati od jalove, samodostatne i samodopadne alternative tom bjesnilu. Nastojim da naši songovi zadrže univerzalnost, da ostanu i nakon nas – to je potraga za genom, za idejom, za nukleusom, za klicom iz koje raste dalje. To su na koncu jako jednostavne stvari i jasne poruke. Do njih se vrlo teško stiže jer moraš pustiti…jednostavno moraš pustiti i osloboditi song od sebstva, da bude to što mora biti.
Prisjetio se Ripper i zadnjeg nastupa Pipsa na Špancirfestu.
– Predzadnji Špancir koji smo svirali na nekom manjem trgiću je bio prekrasan gig. Response publike divan, baš toplina oko srca. Mi smo već stariji band, nitko na Pipse ne dolazi slučajno. Zna se po što ideš i to ćeš i dobiti. Ali to nikad nije sve, tu je, ako odmah nazovete, i set kuhinjskih noževa – dodao je kroz smijeh.
I za kraj, morali smo pitati jedno jednostavno pitanje. Što Varaždinci danas mogu očekivati od vas?
– Mi smo Pipsi, bit će jebeno – koncizno je odgovorio Ripper.
