'Dođite na koncert kako bismo proslavili nadolazeću krizu i recesiju', poziva Paul the Walrus, koji u subotu nastupa zajedno sa splitskim ROLO u P4.

U subotu, 3. rujna, počinje uvertira u bogat jesenski glazbeni program u varaždinskom P4, centru za mlade i nezavisnu kulturu.

U P4 vrata se otvaraju u 19:30, od 20 sati na redu je DJ nKle, u 21 sat na pozornicu izlazi indie pop trojac iz Zagreba Paul the Walrus, a u 22 na redu su splitski ROLO.

Popričali smo upravo s Paul the Walrus, točnije s Bornom Mijolovićem, osnivačem benda koji od 2018. djeluje na sceni. Njima je to prvi dolazak u Varaždin, uostalom kao i Splićanima. Bit će to jedna dobra varaždinska premijera za relativno mlade bendove u dvorišnom prostoru P4 koji se već nekoliko puta pokazao kao sjajan izbor za koncerte (Pocket Palma, Svemirko, Kukus, Z++, Dino Blunt, Swana...).

Osnovani ste 2018. godine, a poneki mediji nazvali su vas 'istočnoeuropskim Beatlesima'. Koliko to godi kao relativno novom bendu, a s druge strane, postoji li uteg zbog te sintagme?

To je opis koji nam definitivno godi i ne osjećam nikakav uteg radi toga. Radim pjesme kakve bih volio čut' i računam da ako je 'kuća/poso' lik našao publiku, naći će ju i pjesme Paul the Walrusa.

Krenimo od ove godine. Objavili ste singlove Shade i Breathe, drugi put svirali na InMusicu… kakvi su dojmovi sa svirke na najbrojnijem hrvatskom glazbenom festivalu s rock predznakom?

Ovo nam je drugi put da sviramo na INmusicu i stvarno nam je bilo odlično. Ovaj put smo dobili puno bolji termin na glavnoj pozornici i sa samim time priliku da se predstavimo puno većem broju ljudi. S obzirom da smo još uvijek novi bend takve prilike nam puno znače i uistinu nam pomažu da dođemo do ljudi.

Jeste li u ovoj godini planirali još nešto od singlova i nazire li se album?

Cijeli album je, nažalost, zbog korone i situacije sa svirkama bio odgođen, ali će izaći sredinom studenog. Definitivno ćemo izbaciti još jedan singl prije samog studijskog izdanja. Također, nastavit ćemo raditi spotove za pjesme na albumu i nakon što službeno izađe, što je nešto što nismo radili do sada.

Ako se ne varam u subotu prvi put svirate u Varaždinu. Znam da je teško pretpostaviti, ali kako privući publiku u gradovima koji vas prvi put slušaju? Općenito, kakvi su vam dojmovi s festivalskih, a kakvi sa samostalnih nastupa i što vam je draže?

Zapravo su naše najbolje svirke do sada bile u manjim mjestima. U većim gradovima, kao što je npr. Budimpešta, uvijek je jako puno evenata i svirki istu večer, puno je veća konkurencija tako da je i teže privući publiku. U malim mjestima mi smo nerijetko jedina stvar koja se dešava tu večer, baš kako i treba biti (smijeh). Što se tiče da li su nam draže festivalske svirke ili u klubovima, moram reći da ne preferiram jedno preko drugog. Drukčijeg su karaktera jer taman kad nam je dosta zatvorenih klubova dođe ljeto i festivalske otvorene svirke. Evo, ono što mi je draže u klubovima je to što nam je publika puno bliže jer nema ograde koja nas razdvaja dva metra.

Što od recentne muzike slušate, a što bi nazvali svojim utjecajima? Koja je uopće priča iza naziva Paul the Walrus?

Recentno (smijeh). Vidim, nikako ne mogu odgovoriti 'Bijelo Dugme i Beatlesi' kao inače (smijeh). Od recentne muzike počeo sam slušati Maca Millera koji je ništa manje od spektakularnog, ali je čovjek toliko depresivan da ga ne mogu baš slušati dugo. Odlične melodije, tekst, sve je to kao lo-fi, ali opet kao nije…uglavnom 10/10.

Priča iza imena je ta da su mi Paul the Walrus, The Walrus Was Paul i Sgt. Peanut name tagovi u online multiplayerima. Paul The Walrus je zvučao najbolje tako da sam to uzeo kao ime benda. I danas mi je name tag u Warzoneu 'Paul The Walrus' koji redovito igram i s time si uništavam krvožilni sustav i smanjujem životni vijek. 

Iza vas je desetak autorskih pjesama – koliko je danas teško producirati i nositi se sa svime što autorska muzika donosi? Koliko je teško doći do radijskog/TV etera?

Producirati i mixati je generalno teško, barem meni, s obzirom da moram balansirati sve što radim za bend od bookinga, PR-a, snimanje spotova i muzike zajedno sa svojim poslom kao podcast editor. Editiranje podcastova je idealna tableta za spavanje. Napravim 3.000 rezova gdje ljudi griješe i u isto vrijeme imam priliku slušati o australskim porezima, neprocjenjivo.

Što se tiče televizije i radija, teško je i to (smijeh). Ima dosta ljudi koji čuju PTW muziku pa odluče samoinicijativno pustiti spot, zavrtiti pjesmu ili nas zvati na radio. Dosta toga i ja sam šaljem u mailovima, ali TV i radio su najblaže rečeno 'fiskirana igra'. Postoji određena količina prostora za određene ljude. Eto, to je najpristojnije što mogu reći. 

Do it yourself ste bend, nemate nekog izdavača iza sebe… Koliko energije trošite na popratne stvari poput marketinga i koliko to utječe na onaj drugi, bitniji, glazbeni dio?

Danas je svaki bend DIY bend dok ne dođe na neku razinu profitabilnosti i onda im velike izdavačke kuće odluče 'pomoć'. Imao sam ponuda od nekih domaćih i britanskih izdavača, ali to nisu bili ugovori koji su dobri i za dobrobit PTW-a.

Po meni, imate svoj stil i to izbija iz svake pjesme, spota, vizuala ili sessiona. Tko je za to 'odgovoran' i je li to neki kompromis u bendu ili je jednostavno tako ispalo zbog vaših osobnosti?

Za vizualni identitet je odgovorna moja djevojka Mirta. Mirta je napravila svaki album cover, plakat, dizajn za majice, sudjelovala u svakom video spotu i svaki animirani je napravila sama tako da se nju treba okriviti za sve. 

Za kraj, Borna je pozvao na koncert sve koji...

- Pozivam kao i obično sve građane i građanke dobre (i loše volje) da dođu na naš koncert u P4 koji dijelimo s ROLO i DJ nKle kako bismo proslavili nadolazeću krizu i recesiju!