Frontmen bez mikrofona, ali s vrlo jakim pojačalom - Hrvoje Šenjug - odgovorio nam je na pitanja vezana uz prvi album koji je nedavno izašao.
‘The Cycle Continues’ prvi je album benda pod nazivom
Hrvoje Šenjug & The Bypassers u kojem se
mogu čuti zvukovi jazza, rocka i klasične glazbe. Radi se o
instrumentalnom albumu na kojem tri glazbenika i pet instrumenata
govore sami za sebe, a objavi je prethodio singl ‘Zumba Jam’.
The Bypassers su Jura Herceg (bas/kontrabas) i
Renato Palatinuš (bubnjevi/vibrafon), dok je
Hrvoje Šenjug lead gitara u premijernom
izdanju koje se može preslušati na dobro poznatim streaming
servisima te na YouTubeu, gdje se može pogledati prvi spot.
Šenjuga ste mogli vrlo dobro upoznati ako ste posjećivali
Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu, šetali subotom
prijepodne gradom, bili na prošlogodišnjem Špancirfestu ili ako
ste ljubitelj bendova s rock/funk predznakom. Naime, zvuk njegove
gitare odzvanjao je mnogim prostorima u proteklih pet godina, a
osim glazbene karijere, tu je i njegova službena – on je
profesor gitare u Glazbenoj školi Varaždin već osam godina.
Ponajviše o studijskom debiju, a nešto manje o svemu ostalom
razgovarali smo sa Šenjugom nekoliko dana nakon izlaska albuma.
Prije četiri godine, kada smo radili intervju koji se većinom oslanjao na tvoj
profesorski rad u Glazbenoj školi Varaždin, već si tad imao
poneku rečenicu i tendenciju prema tome da izađe album i da
stvaraš autorsku glazbu. Kada se album ozbiljno zakuhao?
Vraćamo se negdje pred kraj 2019., odnosno početak 2020. godine.
Tada smo održali dva koncerta s autorskom glazbom koja se sada
može čuti na ‘The Cycle Continues’. U međuvremenu je došlo do
male promjene u postavi benda, a pandemija nas je pomalo usporila
sa snimanjem i sviranjem. Mislim da su svi muzičari bili pogođeni
tom situacijom, ponajviše zbog nemogućnosti javnih nastupa. I sam
sam nekako cijeli projekt stavio na policu, sve dok prošle
godine nisam osjetio da je pravo vrijeme da se dovrši započeto.
Spomenuo si nastupe uživo, a zaista puno nastupaš pred
publikom s različitim bendovima i projektima. Koliko su sve te
okolne glazbene suradnje utjecale na konačan proizvod, odnosno
album.
Definitivno mi je sve to pomoglo. Svaki glazbenik mora što više
vremena provesti na pozornici. Pozornica daje nemjerljivo
iskustvo, to je specifično izlaganje pred ljudima koji odobravaju
ili ne odobravaju ono što čuju. Sviranje pred publikom je
neizostavni dio mene.
Kako to usklađuješ s profesorskim radom?
Još uvijek uspijevam balansirati nastupe s radom u Glazbenoj
školi. Volim podučavati i često mi se zna dogoditi da ideju za
neku pjesmu dobijem na nastavi u radu s djecom. Ako se tako nešto
dogodi, često im i odsviram dio pjesme pa čujem izravno
mišljenje. Zna iz svega toga nastati zanimljiva i poučna
situacija za obje strane. Djeci je bitno usaditi ljubav prema
glazbi, želju za što širim glazbenim znanjem te da čak i napišu
nešto svoje. Pojedini učenici su i napisali neke pjesme. Istina,
možda se radi o zapisu nekoliko sekundi do minute, ali imaju
autorski pečat.
Što na ‘The Cycle Continues’ slušatelj može
očekivati?
Sedam pjesama traje nešto manje od 40 minuta, a pokriva se širok
dijapazon različitih muzičkih stilova. Žanrovski spada u
instrumentalnu glazbu uz utjecaje jazza, rocka i klasike.
Vjerujem da je to rezultat doticaja sa svime o čemu sam do sada
učio i na glazbi koju sam do sada svirao. Ukratko, sukus mog
glazbenog rada.
Kako je tekao proces pisanja, pošto se ipak radi o
instrumentalnom albumu. Kroz koji vremenski period su pjesme
nastajale?
Pjesme su nastajale kroz niz godina. Rekao bih da su neki
riffovi ‘sa mnom’ još od kada sam bio učenik u srednjoj
školi. Već sam ih tada zapisao u note ili snimio na neki snimač
pa ih spremio. Kada sam odlučio da ću snimati album, često sam se
vraćao na materijal iz tog, sada već davnog, razdoblja. Praktički
sam zaboravio da postoji. Negdje sam uvidio da je postojao
potencijal za nečim više od riffa. Što se tiče
cjelovitih pjesama, one su dobile svoj oblik još 2019. godine.
Album je izašao pod etiketom Croatia Records. Kakvi su
planovi sada, nakon što je album vani.
Održali smo već prvi, uvodni koncert 17. lipnja na Forest Art
Festivalu u Nedelišću. Album još tada nije ni izašao. Atmosfera
tog mladog festivala je sjajna i moram priznati da je ideja
odlična, pogotovo kada se u obzir uzme idilična lokacija uz šumu
na proplanku. Bilo je različitih izvođača i radionica tijekom
dana tako da je to bilo jedno netipično okruženje u kojem je bilo
gušt svirati.
Varaždinska promocija, točnije koncert, bit će 5. srpnja u atriju
Starog grada. Album ćemo izvesti u cijelosti uz poneku obradu
nekih drugih skladbi.
Ljudi su većinom naučeni na glazbu sa stihovima, uz
dominaciju prepoznatljivih vokala. Kako gledaš na instrumentalnu
glazbu?
To je vrsta glazbe koja ima svoju publiku. Nekome kome je to
novo, potrebno je samo dati priliku. Publika može čuti cijeli
album na svim streaming servisima i YouTubeu pa neka procjeni je
li to nešto što bi željeli čuti uživo, u nešto drugačijoj
atmosferi od one koje nude slušalice.
Na albumu se čuje i ponešto utjecaja. Vjerujem da oni
variraju od tvojih najranijih dana.
Često sam razmišljao o tome tko mi je najdraži gitarist i tko je
taj za koga bih mogao reći da je izvršio najjači utjecaj na mene
kao glazbenika. Vjerojatno bih izdvojio Jimmyja
Pagea. Od jazza, tu moram svakako spomenuti
Johna Coltranea. Za klasičnu glazbu još mi je
najteže izdvojiti nekoga jer sam njome okružen od
djetinjstva.
Vizualni aspekt albuma, točnije naslovnica, otkriva
nešto, ali ne otkriva puno.
Sretan sam što mi je ilustraciju za naslovnicu albuma napravila
mlada likovna umjetnica Laura Sajko. Izuzetno
sam zadovoljan kako je to ispalo. Što točno slika predstavlja? Pa
to ostavljam na razmišljanje slušateljima. Ustvari, mala indicija
– cilj nam je bio napraviti naslovnicu koja bi prikazivala mjesto
u kojem bi slušatelj mogao prošetati kada sluša pjesme s albuma.
Streaming je danas dominantni način slušanja glazbe.
Ipak, objavili ste i fizičko izdanje na CD-u.
U današnje vrijeme najvažniji je digitalni oblik slušanja glazbe.
Ljudi sve manje kupuju albume u fizičkom obliku, ali bilo nam je
bitno da imamo nešto što osjećamo pod rukama i što će nam ostati
kao uspomena.
Svaka pjesma imat će i svoj spot. Za ‘Zumba Jam’ ste već
pokazali kako će to izgledati. Kako ste se odlučili na takav
koncept?
Glazba je snimljena u Sunday Studios u Svetoj Nedelji. Tonski
snimatelj je Sven Pavlović. Prilikom snimanja
albuma angažirali smo i kolege iz Varaždina da snime u audio
obliku. Vlatko Blažek i Marin
Kereša su zaslužni za videospotove i zvuk koji se čuje
na videu. Onako kako smo snimali album, ujedno smo snimali i live
spot. Naknadno je dodan mix i master kod Kereše. Kada smo
krenuli snimati, imali smo dvojbe o načinu rada. Možda nam se
činilo previše posla sa zvukom i videom. Ipak, dosta brzo smo se
opustili, pogotovo nakon uspješnog snimanja prve dvije pjesme.
Uživali smo muzicirati u studiju i nismo imali dojam da su kamere
svuda oko nas.
Suradnike glazbenike iz The Bypassersa poznaješ još od
srednjoškolskih, odnosno fakultetskih dana. Kako ste se
dogovorili za ime benda?
Da, znamo se još iz fakultetskih i srednjoškolskih dana, a u
međuvremenu smo svirali u kojekakvim projektima. Postojanje
kemije bitna je stavka u svakom bendu. Bez toga ne bi bilo ništa.
Zovemo se Hrvoje Šenjug & The Bypassers, a ime je nastalo
kroz totalnu zafrkanciju s jednim prijateljem koji nam je
predložio taj naziv. Prihvatili smo tako kako jest, ali ime se ne
tumači tako da su ostala dva člana prolaznici, već ljudi koji
zaobilaze stvari (bypass). Opet, svatko si to može
protumačiti na svoj način. Zahvalan sam Juri i Renatu što su
prigrlili ovaj projekt i što smo zajedno muzicirali te objavili
album, nebitno o odjeku u javnosti, ali da smo mi kompletno
ponosni na njega.