Dvadeset godina prošlo je otkako je u Hrvatskoj prvi puta nastupio Jean-Marie Kone, a u subotu 16. srpnja ponovno dolazi u Varaždin! Na turneji ’20 Years of Music & Love’ našla se i Extravaganza.
Jean-Marie Kone svirat će u Enygma clubu na dravskom jezeru u Kuršancu, početak je predviđen u 21 sat. Podršku velikom partyju doći će pružiti i D.J. Deeg, Gbass, D.J. Baseline, Smuky.
> VIDEO Jean-Marie Kone nakon 20 godina ove subote opet u Kuršancu!
Vremenske (ne)prilike ne utječu na održavanje partyja, napominju organizatori.
Do onda, pročitajte što je Varaždincima poručio legendarni akter scene…
Kakav je osjećaj biti aktivan više od dvadeset godina na sceni elektronske glazbe?
Prvo bih se želio zahvaliti svim ljudima koji su me pratili i podržavali, u svim zemljama kojima sam bio. Dvadeset godina je mnogo i kada sam počinjao nisam ni zamišljao da će potrajati tako dugo. No moramo biti svjesni da bez ljudi koji plaćaju da bi došli vidjeti slušati DJ-eve, te bez njihove energije, mi smo ništa. Sretan sam što vidim evoluciju naše scene i kulture. Vidio sam početke razvijanja scene u zemljama poput Marocca, Bosne…
Bio sam prvi DJ 2000. koji je svirao na velikom rave partyu na Sarajevskom glavnom kolodvoru i bilo je odlično. No biti aktivan dugi niz godina znači da itekako moraš biti svjestan svojih vještina, stila, glazbe, jer vrijeme prolazi i moraš stalno raditi na svemu iz nova, opet i opet, kako bi bio siguran da ćeš to što radiš uraditi dobro, jer bitna je kvaliteta a ne kvantiteta. Ali recimo da ono bitno što osjećam je velika zahvalnost ljudima koji me podržavaju svuda po svijetu, a posebno u Hrvatskoj.
Možeš li nam opisati razliku u glazbi danas i prije dvadeset godina, ako se išta promijenilo?
Da, sve je drugačije danas, no kao i u svemu što se mijenja, sve ima svoje dobre i loše strane.
Promjene se vide u starijoj i novijoj publici, u radu DJ-a, u opremi kao što su CD playeri i mixeri, kontroleri, uglavnom, oprema koja je promijenila način miksanja kao i samu komunikaciju. Sve se to dosta razlikuje od onoga prije dvadeset godina. Na neki način sam i sretan zbog nekih promjena u elektronskoj sceni, fanovima je lakše pratiti naš rad , lakše je biti u kontaktu sa ljubiteljima glazbe po cijelom planetu. To je recimo odlična promjena za mene.
Također je i tehnička vrijednost produkcije evenata porasla na višu razinu. Pogledajte samo scenu u Hrvatskoj i u svijetu, sada je vrijeme festivala, volim ih i svirao sam na nekima od njih…
Ako bolje pogledate, mnogi od njih popuštaju, ne usuđuju se riskirati zaozbiljno, već igraju na sigurno, tj. jedni te isti line up DJ-eva svaki puta. Kako je jednom rekao prijatelj kada smo gradili elektronsku scenu, sada samo prodaju ulaznice za festivale. Želim reći da je glavna razlika u samom duhu elektronske kulture danas, party generacija je danas stara.
Kakva su bila očekivanja kada si prvi puta došao svirati u Hrvatsku, to je bio Future Shock, zar ne?
Da budem iskren, malo sam se bojao jer sam godinama gledao vijesti o ratovanju u vašoj zemlji. No kada me netko zvao da dođem svirati ovdje, rekao sam ‘može’ jer volim izazove i avanturu, ali sam bio malo i zabrinut. No sam sebi sam rekao, ako ljudi tamo rade partyje, ne može biti toliko loše, samo idi.
Nakon samo par sati provedenih sa ljudima tamo osjećao sam se opušteno i dobro raspoložen. Ništa oko mene nije bilo u znaku rata ili vezano za rat, samo super i ludi ljudi spremni na zabavu.
A kada sam vidio ljude na Future Shocku, vibru, energiju, atmosferu rekao sam si da sam napravio dobar izbor odlučivši doći u Hrvatsku.
I sad sam veoma sretan što sam tada pristao. To dokazuje da strah nije dobar, treba samo slijediti svoje osjećaje, jer u suprotnom nikada ne bih došao u Hrvatsku.
Kakav je tvoj stil glazbe danas?
To je vrlo interesantno pitanje, koje se vrlo često pojavljuje u intervjuima. Volim onu anegdotu o Milesu Davisu kada mu je novinar postavljao pitanja o Jazzmanu; rekao mu je neka ga ne zove Jazzman, jer je on muzičar. Isto je i sa mnom kao DJ-em (naravno, ne uspoređujem se sa Milesom Davisom).
Sviram glazbu, bez obzira na stil, label, artista, samo sviram. Nisam ni techno DJ ni house DJ, ja sam samo DJ koji svira glazbu za ljude trudeći se da ih svaki puta iznova iznenadim i zadovoljim, vrlo jednostavno.
Naravno, ja sam techno & rave dijete, ljubitelj Detroita, ali sam odrastao uz artiste iz Chicaga, kao što su DJ Pirre, Green Velvet, tako da u biti osobno volim svirati house techno tribal, sve što mi se čini zanimljivim.
Ako te to ponese na plesni podij, uđe u tijelo i dušu – za mene je dovoljno dobro. Jednostavno se prilagodim zabavi i ljudima.
Toliko je zanimljivih vrsta glazbe na svijetu za otkrivati, zašto zapeti na samo jednom stilu?
Za 20. godišnjicu bit će dobar dio techna u setu za varaždinske techno ljubitelje. A i vrijeme Ex-a je bili istinsko vrijeme techna. Zato idemo, samo techno…
Kada si počeo svirati, to je bio techno?
Bio je techno i house, uglavnom techno, ali sve je bilo drugačije, sviralo se sa ploča, trebao si odlaziti u prodavaonice ploča po nova izdanja. Mnoga izdanja iz tih vremena su danas himne.
Kada je trebala izaći neka nova ploča to je bio događaj na koji smo čekali danima s nestrpljenjem.
Danas imate tisuće izdanja svakodnevno. Imali smo samo nekoliko pravih techno himni Jeffa Millsa, Derricka Maya, Laurenta Garniera, Orlandovog Jaguara itd… Za mene to dokazuje da je glazba bila stvarnija, moćnija i autentičnija nego danas.
Oprema je također bila drugačija. Sjećam se kada sam prvi puta vidi studio, kompjutor je bio Atari, današnji mlađi producenti ne mogu ni zamisliti kako je bilo raditi sa tako malim kompjuterom, semplerima, sve samo analogne stvari, kablovi po svuda, npr. 500MB je bila ogromna memorija s kojom si mogao raditi, bio je to drugačiji način produkcije tada.
U to vrijem techno je bio više stanje duha nego stil kao danas. Imam osjećaj da je ranije u produkciji bilo više duše i atmosfere, danas više izgleda kao natjecanje skupih elektronskih igračaka.
Ne kažem da nisam sretan što imam bolji kompjutor i dobar procesor, veliku memoriju itd, sviđa mi se to, Mac je svakako bolji nego jedan Atari za raditi muziku. Zato radim u malom i jednostavnom studiju, dovoljno da produciram, a da nisam okružen sa mnoštvo opreme.
Gdje si sve svirao u Hrvatskoj i gdje ti je najdraže svirati?
Bez okolišanja moram reći da je to svakako Varaždin, gdje sam i odlučio napraviti party za 20. godišnjicu, no tu su još Zagreb i Split. Zašto? Iz mnogo razloga, mogao bih vam dati 567467, no dat ću vam tri. Prvo, to je grad u kojem sam kroz 11,12 godina najviše svirao i to u klubu EX (Extravaganza) i uvijek je bilo predobro, puno ljudi, odlična atmosfera i nevjerojatna gostoljubivost. Drugo, u Varaždinu imam najveći broj starijih, najluđih, nevjerojatnih fanova i prijatelja, i svaki povratak je nešto posebno za mene. I treće, jednostavno volim vaš grad, barok, kulturu, prirodu, ljude, sve…
Kakva su sjećanja na Extravaganzu?
Da, u tom klubu sam svirao najviše i uvijek sa zadovoljstvom, super klub, prekrasni ljudi koji su mi uvijek davali ljubav i podršku. Slike koje imam iz tog doba pune su nasmijanih i sretnih ljudi koji su plesali cijelu noć, prekrasna sjećnja o kojima bih mogao satima…Također imam i kumče u Varaždinu, tako da sam dijelom i vaš..
Kakve su bile reakcije na tvoj prvi party ’20 years of love and music’?
U Rijeci je bilo lijepo, u Zagrebu je bilo jako dobro – gdje je sve i počelo. Na redu su Vela Luka, Split, ali Varaždin posebno iščekujem. Reakcije su super, sretan sam što još uvijek sviram za staru ekipu, a i za novu generaciju.
Što si pripremio za 16. srpnja, kada ćeš svirati na kuršanečkom jezeru u klubu Enygma?
Naravno, pripremio sam specijalni set, pravu eksploziju soundova i beatova, zaista se veselim zabavi.
Poruka fanovima za 16. srpnja?
Hvala puno, hvala Varaždinci za tako veliku i dugu podršku. Dođite u subotu u Enygmu, jer će zasigurno biti nešto posebno. Ako ne dođete, propustit ćete nešto što bi se moglo ponoviti tek za 20 godina.
> VIDEO Jean-Marie Kone nakon 20 godina ove subote opet u Kuršancu!
