Ona itekako zna kako je izgledao razvoj najpoznatijeg uličnog festivala. Naime, umjetnica Suzana Bernat 19 godina izlaže na Špancirfestu...
Proteklih dana njezine ste radove najprije mogli vidjeti u
Kreativnici, a potom u Ulici umjetnika, a ona je, mogli bismo
reći, veteranka festivala, budući da na festivalu izlaže punih 19
godina!
– Prvi moj Špancirfest bio je izlaganje u suradnji s lavandom
Orešković, njima sam oslikavala vrećice. Poslije toga sam imala
veći kut, pa pola štanda i tako sam ‘napredovala’u izlagačkom
smislu – prepičala je varaždinska umjetnica Suzana
Bernat, dodavši da je sve počelo u Kranjčevićevoj ulici.
– Godine 2006. bila sam u kutu na Stančićevom trgu gdje sam
radila sa slamom. Nitko nije htio gdje su bile kante za smeće, pa
su mi rekli hajde, ti ćeš tamo imati svoj prvi pravi štand –
prisjetila se.
Nakon toga su je, prepričava, ‘deložirali’ kod Trga tradicijskih
obrta, gdje je imala svoj ‘wellnes centar’, a potom je izlagala u
Gajevoj.
– Nakon što je Špancirfest promijenio koncept i bazirao se više
na glazbi, umjetnici su bili u lošijem položaju jer nisu mogli
financirati svoj boravak na festivalu. Tad sam preselila u Usku
ulicu u kojoj sam izlagala manji broj svojih umjetničkih radova.
Suzana je ove godine najprije izlagala u Uskoj ulici, a zatim u
Školskoj.
– Ove se godine u Školskoj predstavljam sa svojim ilustracijama
ulje na platnu i slikovnicama, a ranijih godina, pa tako i prvih
pet dana ove godine, u Uskoj sam ulici predstavila ruksake
sa svojim ilustracijama.
U godinama iza nje izlagala je razne predmete primijenjene
umjetnosti, od šalica, do sapuna, svugdje je bila sinergija s
njezinim ilustracijama, dodaje.
– Pričanje priče uvijek je dio koncepta mojeg izlaganja, a to me
definiralo kao umjetnicu.
Festivalu je, priznaje, uistinu vjerna.
– Možda mi je čak i vrijeme da, što se toga tiče, idem u
mirovinu. Ima toliko mladih, sposobnih umjetnika, čast mi je biti
s njima. S godinama se, znate, priča okrenula. Prije je njima
bila čast izlagati sa mnom, a sad je obratno – prepričala je.
Budući da je svih godina boravila na festivalu, neizbježno je
bilo pitanje kako ona vidi njegov razvoj.
– Prvih godina je mnogo energije uloženo da izlagači budu glavni
dio festivala, a važna je bila turistička animacija na štandu.
Promjenom publike došlo je promjene koncepta koji je okrenut
prema glazbi, urbanom, ali to nije loše. Tad je su otvorena vrata
kreativnim industrijama, u kojima sam se našla, blizu je to
primijenjenoj umjetnosti.
Dodaje da je ‘špica’ festivala bila 2009. i 2010. godine, nakon
čega su ekonomske prilike bile sve lošije.
– Broj izlagača se smanjio, no tome nije kriv festival.
Poduzetnička klima u Hrvatskoj ne ide u prilog malima. Prisutna
sam svih godina, ali to se ekonomski zadnjih četiri godine ne
isplati financijski. Puno je festivala u cijeloj zemlji, naročito
u Zagrebu. Upravo su iz metropole dolazili ovdje vidjeti što ima
novoga, a sad sve novine možete vidjeti tamo, tako da je tu
promjena.
Krajnji Suzanin zaključak je da ‘smo opet na početku festivala’.
– Mislim da se vraćamo korijenima s fokusom na puno
improvizacije. Umjetnici i izlagači moraju sami pokrenuti nešto
što će na njih uperiti pažnju. Tu je i budućnost Špancirfesta,
potrebno je pustiti da se nešto dogodi, da umjetnici stvaraju i
rade što žele.
Špancirfest ima svoje čari, ali je drugačiji, otvara sebi nešto
novo – zaključila je ova varaždinska umjetnica.