- Mijenja se i društvo, različite su danas generacije mojih učenika od onih početkom moga profesionalnoga života. Dakle, cjeloživotno učenje je uvjet za obavljanje ovoga našega poziva!
Na Dan učitelja, 5.
listopada, Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike
Hrvatske nagradilo je 510 najuspješnijih
odgojno-obrazovnih radnika u školskoj godini 2018./2019.
temeljem odluke Povjerenstva za nagrađivanje.
Đurđica Krtanjek jedna je od nagrađenih
učiteljica razredne nastave zaposlena u Osnovnoj školi
‘Franje Serta’ Bednja, a nagrađena je ‘za održana
predavanja na županijskoj i međunarodnoj razini, sudjelovanju na
Eu projektima, rad u udruzi, te za rad na unapređenju sustava
obrazovanja’.
– Učiteljica sam razredne nastave u zvanju učitelja savjetnika.
Moje radno iskustvo je bogato – iza mene je gotovo 35 godina rada
u školi. Iza mene je i toliki broj godina stručnoga usavršavanja
na različitim područjima – od IKT-a do pedagoško-psiholoških
tema – kazala je uvodno, dodavši da je to ‘put koji mora proći
svatko od učitelja koji su odlučni raditi svoj posao na
najbolji mogući način i tako ‘pratiti’ sve intenzivne
promjene koje obilježavaju vrijeme u kojem živimo’.
Mnogo je toga što je trebalo savladati iz temelja, prepričava,
budući da je njezino formalno obrazovanje završilo prije
doba interneta.
– Mijenja se i društvo, različite su danas generacije mojih
učenika od onih početkom moga profesionalnoga života. Dakle,
cjeloživotno učenje je uvjet za obavljanje ovoga našega poziva! –
istaknula je.
Uz posao učiteljice usko su povezana još neka njezina
‘zaduženja’.
– Tu je svakako dugogodišnje voditeljstvo Županijskog stručnog
vijeća učitelja razredne nastave za škole na mom području.
Osnovna svrha Vijeća je upravo stručno i permanentno usavršavanje
učitelja, a funkcionira kao spona između Agencije za odgoj i
obrazovanje i učitelja na terenu. Svakako moram spomenuti i
udrugu čija sam trenutna predsjednica – Udrugu hrvatskih
učitelja razredne nastave Zvono. Udruga je nositelj
neformalnog stručnog usavršavanja ne samo u Hrvatskoj nego i
šire. Radimo to putem brojnih besplatnih tečajeva koje naše
članice vode volonterski, dakle, besplatno, iz čistog
entuzijazma! – rekla je Krtanjek.
Nagrada joj predstavlja veselje
Poučavanje je, kaže, oduvijek bilo ‘prvi i jedini izbor
njezinog profesionalnog usmjeravanja’.
– Zašto to ističem? Zato što, da biste ovaj naš iznimno
odgovoran i zahtjevan ‘posao’ (više volim izraz ‘poziv’) mogli
uspješno obavljati, morate ga najprije voljeti! Djeca su veliko
veselje, ali i zahtjevna ‘publika’. Svaka moja nova generacija je
drugačija, za svaku od njih moram naći ‘recept’po kojem će se oni
na jednostavniji i učinkovitiji način pripremiti za
život. Upravo to jest svrha obrazovanja! Nije svrha
poučavanja usvojiti određenu količinu informacija –
smatra.
Današnji učenici zahtijevaju dinamiku u obrazovnom procesu,
zahtijevaju različite pristupe, individualizaciju, izmjenu
aktivnosti, dodaje.
– Da bih sve to mogla osigurati, moram uložiti i vremena i truda
u pripremu nastavnih materijala, a to je dio naših učiteljskih
zaduženja koja nisu vidljiva ni roditeljima ni široj zajednici, a
koji naš svakodnevni rad promatraju isključivo kroz broj održanih
satova s našim učenicima.
Dobivena nagrada predstavlja joj veselje, a doživljava je
i časnom.
– Bila mi je čast biti tamo, među nagrađenim djelatnicima u
odgoju i obrazovanju. Nije to mala stvar, pogotovo za nas,
učitelje, koji predano i samozatajno obavljamo odgovoran posao, a
što će nam rijetki priznati. Nagrada je, svakako, poticaj i
motivator za budući rad – i onaj u razredu, i na polju stručnog
usavršavanja. Ilustracije radi, mi još nismo dobili onaj dio
nagrade o kojoj su svi najprije govorili, novčani iznos, dobili
smo plakete, ali sam taj čin i obavijest o tome da si jedan od
510 najuspješnijih prosvjetnih radnika za prošlu školsku godinu,
za mene je ogroman poticaj! I mada je to nagrada za postignuća u
okviru jedne godine, iza njih stoji mnogo rada u prethodnima! –
rekla je.
Krajnje vrijeme za reformu obrazovanja
Današnju situaciju u obrazovnom sustavu Hrvatske komentirala je
ovako:
– Po mom mišljenju, bilo je krajnje vrijeme za reformu
obrazovanja u Hrvatskoj, upravo iz razloga koje sam već navela
prethodno. Mi smo radili, a i još uvijek, osim 1., 5. i 7.
razreda, radimo po Nastavnom planu i programu iz 2006.
godine. Svatko od nas svjestan je koliko su se okolnosti u
tom razdoblju promijenile. Dakle, reforma je nužnost, a bi
li se nešto trebalo i moglo odraditi drugačije negoli je trenutno
isplanirano, da! – istaknula, pritom ponajprije misleći ‘na
sadržaje, njihovu količinu, vertikalnu prohodnost te korelacije
predmetnih kurikuluma’.
– Mislim tu i na ujednačavanje pedagoškog standarda koji bi
zaista trebao omogućiti jednaku startnu osnovu i za učenike u
najmanjoj seoskoj školi i za učenike u velikim gradskim
školama.
‘Plaće učitelja pogubne za dignitet’
Nije mogla ne spomenuti i aktualni štrajk u našim školama.
– Naše su plaće određene najnižim koeficijentima složenosti
poslova za našu razinu obrazovanja – prevladavajuću, visoku
stručnu spremu. To je nedopustivo, to je nemotivirajuće i pogubno
za naš dignitet, dignitet onih koji bi trebali u svojim
učionicama, svojim entuzijazmom, nadoknaditi sve one manjkavosti
i nedostatak materijalnih uvjeta za provedbu tako nužne reforme,
reforme obrazovanja! – kazala je zaključno.