U subotu, 24. kolovoza, dolazi na glavnu pozornicu Špancirfesta na Starom gradu po prvi put u solo izdanju. Odlučili smo čuti kakvi su Vojkovi planovi i što trenutno radi.
Kada ulazimo u domenu najpopularnije glazbe u regiji, teško se
oteti dojmu i činjenici da je trap posljednjih godina zavladao
scenom. Nema tu previše filozofije, svjetska glazbena zbivanja
napokon su došla i kod nas, a hip-hop se vratio na velika vrata u
nešto drugačijem smjeru od onoga iz devedesetih.
Vojko V trenutni je apsolutni vladar te scene, a
uz High5, Kuku$ i Krešu Bengalku, čini ‘nultu stanicu’ za sva
ostala slušanja. Nakon raspada Dječaka i umirovljenja Kiše
metaka, Vojko je odlučio reagirati – u travnju prošle godine
objavio je album prvijenac i već u listopadu rasprodao mali Dom
sportova. Koliko je solo debi bio uspješan ne mora se pokazati
samo kao umješnost u izvođenju na koncertima i količini publike,
već i onim alternativnim putevima kojima se dolazi do šire
publike.
Spotovi za pjesme ‘Zovi čovika‘,
‘Kako
to‘, ‘Ne može‘ i
‘Pasta
Italiana‘ malo koga nisu zainteresirali da presluša i ostatak
repertoara splitskog repera i glazbenog producenta. U subotu, 24.
kolovoza, dolazi na glavnu pozornicu Špancirfesta na Starom gradu
po prvi put u solo izdanju. Odlučili smo čuti kakvi su Vojkovi
planovi i što trenutno radi.
Pozdrav Vojko. Za početak, ova ljeto ispunjeno ti je
nastupima diljem regije. Debi album se sjajno prihvatio na
publiku. Kako se ti osjećaš godinu i pol nakon izlaska albuma s
pjesmama na koncertima? Razmišljaš li o svježem materijalu ili te
još pjesme prvijenca ‘nose’ na koncertu?
– Između koncertnih vikenda slažem bitove i zapisujem rime cijelo
vrijeme i imam jedan single spreman za jesen, uskoro snimamo
spot. Imam još 15-tak nastupa do kraja godine i onda ću se valjda
konačno ozbiljno uhvatiti studija. Šta se tiče osjećaja, osjećam
se pomalo izmoreno, zadnjih godinu i par mjeseci je bilo samo
promocija, promocija, koncerti, koncerti, intervjui,
intervjui…jedva se čekam zatvoriti, raditi na novom materijalu
i ne javljati se nikome.
Hoćeš li izlaziti s novim albumom i albumima prema planu
(‘Dvojko’, ‘Trojko’) te naziru li se neke buduće suradnje? Koliko
je za jednog rap/trap izvođača bitna suradnja na studijskom
izdanju? Je li to neki od bitnih faktora za iznijeti album ili
kako ti gledaš na to?
– Ne nazire se ništa. Kad počinjem raditi na albumu nikad nemam
neki poseban plan, pogotovo šta se tiče suradnja. Suradnje se
najčešće dogode spontano, ljudi koji mi vise po studiju
neizbježno završe na trakama, ali budući da mi u zadnje vrijeme
nitko ne visi po studiju vjerojatno će biti puno manje suradnji
nego na prvom albumu. Mislim da suradnje nisu nebitne jer
izvođači na taj način nadopunjuju jedan drugome svoje baze
fanova. Ali mislim i da postoji dosta mlađih repera koji
forsiraju suradnje i misle da će na račun suradnji doći do ‘ko
zna gdje bez da su sami sebe prvo isprofilirali.
S obzirom na broj nastupa posljednjih desetak godina s
Kišom metaka i Dječacima, a sad i solo, koliko ti uopće ostaju u
sjećanju mjesta na kojima odradiš nastupe? Znam da si na
Špancirfestu bio s bivšim grupama, ali postoje li neka mjesta za
koja unaprijed znaš da će biti odlično baš zbog prijašnjih
iskustava? Naravno, ako ne računamo ‘velike nastupe’ u Domu
sportova, Tvornici…
– Prije mi je to sve bilo svježije i pamtio sam sve, danas ne
pamtim veliki broj nastupa, uvijek je isto, vozimo se, dođemo,
pojedemo, popijemo, repa se i to je to. Ljudima to nije jasno,
pitaju me jel se sjećaš kad si bio one godine u Đurđevcu,
Čakovcu, Virovitici – nemam pojma. Često i organizatori kad nas
mobitelom navode do lokacije koncerta čude se i pitaju me kako se
ne sjećam onih žutih vrata kraj kojih smo prošli prije 8 godina s
Dječacima kad smo bili. Naravno, uvijek ima 30% iznimnih
koncerata koji ostaju u pamćenju.
Prošle godine rekao si u jednom intervjuu da bi se htio
pozabaviti mikrotonalnom glazbom. Jesi li napredovao što u
otkrivanju i tom glazbenom smjeru?
– Zadnjih par godina sam opsjednut zvukom mikrotonalne glazbe,
informiram se i čitam o tome, ali u praksi napredujem puževim
korakom jer je mikrotonalnost u muzici nešto kao kvantna fizika u
fizici – nitko nije siguran u ništa, elektroni se miču samo kad
ih gledaš, a mačke i jesu i nisu u kutiji. Vani je pjesma ‘Big
Mac’ koju sam producirao za kolegu Batmana 3000, ona je
mikrotonalna, kao i nadolazeća pjesma koju produciram za Špicu
Magellana, to su prva dva skromna koraka.
Koliko je za nekoga tko radi svoju glazbu i piše svoje
tekstove bitno da ostane u formi, odnosno da je stalno u procesu
rada? U emisiji ‘Nedjeljom u 2’ kratko je prikazan tvoj radni dan
– je li ti se u zadnjih par godina desilo da si sam mislio da
‘nisi u formi’ ili jednostavno da nema inspiracije?
– Ja definitivno nisam stalno u procesu ‘hardcore’ rada, pogotovo
zadnjih godinu dana radi koncerata. Postoji puno različitih vrsta
izvođača i autora, ali mislim da u mom slučaju je bitno malo se
odmaknuti i proživjeti nešto pa se vratiti svjež na
pisanje/bitove.
Svi spotovi ti sjajno prolaze, planira li se još koji
vezan uz pjesmu s prvog albuma, ili se kreće u sljedeću fazu?
Dodatno pitanje vezano uz spotove – misliš li da postoji recept
za napraviti pamtljivi dobar spot koji će privući i publiku koja
se ne veže uz hip-hop? Pitam jer svi dosadašnji spotovi na
YouTubeu imaju određenu konstantu; svaki oko 4 milijuna pogleda s
izuzetkom od ‘Ne može’ koji ima 800 tisuća više (i nekako je
najavangardniji od svih).
– Ne planiram više snimati spotove za prošli album, idući spot će
biti za novu, dosad neizdanu pjesmu. Šta se tiče recepta za dobar
spot, možda bolje da to pitate Rina Barbira koji mi radi spotove.
Moje mišljenje je da ljudima treba dati nešto da bi zauzvrat
dobio preglede i dobre reakcije – ako ćeš sjediti na klupici u
kvartu i repati u kameru, vidjeli su to već milijun puta i više
ih ne zanima.