Zadnje noći, s nedjelje na ponedjeljak, sjećam se da sam našla par koji plače na klupi. Pitam ih: 'Ljudi, kaj se dogodilo?, vele mi: 'Špancirfest je gotov'.
Od 2. do 5. rujna 1999. godine održan je prvi
Špancirfest. Preciznije rečeno, u to se vrijeme
još zvao Špancir fest, naziv festivala tada se u medijima pisao
odvojeno.
Barem tako stoji u napisima o prvome izdanju ‘festivala uličnih
šetača’ u Varaždinskim vijestima iz toga doba.
Nasljednik ‘Varaždinskog sejma’
– Riječ je o priredbi kojom se na određeni način obnavlja
tradicija prijašnjeg ‘Varaždinskog sejma’, no koja u svojem
programskom dijelu želi okupiti i drugačije sadržaje, tj. postati
istinsko prepoznatljivo varaždinsko pučko događanje – pišu tako
Varaždinske vijesti u članku Zlatka Putareka u broju od 25.
kolovoza 1999. godine.
U njemu se izvještava s konferencije za novinare na kojoj je
predstavljen festival, a tom prigodom ispred Turističke zajednice
govorili su Branka Tropp i Borislav
Šimenc, a ispred Grada Varaždina kao pokrovitelja
manifestacije Ivan Čehok, tada na funkciji
zamjenika gradonačelnika.
(Izvor: Varaždinske vijesti)
– Oni su naglasili da Varaždinu u ovom trenutku nedostaje
manifestacija koja je usmjerena prema najširem građanstvu i
naznačili svoju nadu da će ‘Špancir fest’ postati upravo to –
stoji u izvještaju Varaždinskih vijesti s konferencije.
Usprkos kiši – uspješno
Dva tjedna kasnije isti tjednik detaljno, iz pera Igora
Čolakovića, izvještava o programu festivala, ocijenivši ga u
naslovu ovako: ‘Usprkos kiši – uspješno’.
U svojoj redovitoj rubrici na prvo izdanje Špancirfesta osvrće se
i legendarni Klopotec.
– Ako se mene pita, ja mislim da je Varaždinu ‘Špancir fest’
trebal i da je dobro došel, kajti su Varaždinci pokazali da su se
želni po svojemu gradu prešpancirati, z prijateljima ziti,
pospominati, sesti si pod kakšni ugostitelski šator i z društvom
popiti kupicu vina ili flašu pive, pojesti makar par kobasic ak
več nemamo za odojka ili janjetinu, poslušati dobru mužiku,
videti mlade puce i dečke kak plešeju, i tak dale…
Četiri dana programa
Prvi Špancirfest trajao je svega četiri dana, od četvrtka do
nedjelje.
Prvoga dana središnji događaj bio je mimohod i nastup
varaždinskih folkloraša i gostiju.
Na štandovima su svoju djelatnost prikazali keramičari, medičari,
bravari, drvodjelje, cvjećari, pekari i drugi varaždinski
obrtnici te varaždinske tvrtke. Nudili su se tradicijski kolači i
slastice, a bili su tu i šatori s ugostiteljskom ponudom.
Cehovski mimohod i ceremonijal
U sklopu uličnog programa drugoga dana najveća atrakcija, pisale
su Varaždinske vijesti, bili su mađarski ulični artisti na
štulama ‘Company Garaboncias’.
No središnje događanje festivala bilo je u petak navečer, kada je
održan veliki mimohod varaždinskih cehova te ceremonijal na
Korzu.
Cehovski izaslanik, glumac Tomislav Lipljin, od
Gradskog magistrata zatražio je ključeve grada na tri dana, kako
je rečeno – ‘od jutarnje Zdravomarije do večernjeg
Pozdravljenja’. Gradonačelnik je u to vrijeme bio Hrvoje
Vojvoda i on je otvorio cehovski ceremonijal i službeno
sam festival.
Maltarina za ulaz u grad
Pred Gradskom vijećnicom je u subotu nastupio Toti Band iz
Maribora, a u nedjelju je održana revija mažoretkinja.
U sklopu festivala, izvještavale su tada Varaždinske vijesti,
nastupili su brojni ulični svirači i zabavljači, održani su
igrokazi i dječje predstave, likovni performansi, foto-radonica,
gradom su vozili fijakeri, a posjetitelji su mogli za ulazak u
grad platiti – maltarinu.
Postavljali standarde
– Toliko je impresija u meni da mi je teško razlučiti što se
točno dogodilo koje godine – bile su prve riječi Branke
Tropp, nekadašnje direktorice Turističke zajednice, kada
smo je zamolili da se prisjeti početaka Špancirfesta.
– Prvobitna ideja bila je napraviti turističku manifestaciju koja
će otkriti Varaždincima Varaždin i otkriti Varaždin turistima. Te
prve godine postavljali smo neke standarde u organizaciji, jer
bili smo prvi takav festival u Hrvatskoj. Istovremeno je ideja
bila izvući te atraktivnosti iz gradskog života vezane uz
tradiciju i povijest koji bi mogli živjeti i tijekom godine –
prisjeća se Branka Tropp.
Zatvaranje osmislili dan ranije
Podsjeća nas kako je tako nastao gradski notar,
i verglaš, nastao je Trg tradicijskih obrta, a
kasnije i Festival varaždinskih dvorišta.
– Za nas je to sve bilo novo, puno smo improvizirali, u tijeku
samog festivala su se događali programi. Na primjer ‘ženili’ smo
ljude po Špancirfestu, a ovima koji su se ‘zapraf’ ženili, njima
smo čestitali na braku, uz pomoć Bilikuma, on je
bio festivalski sastav. Zatvaranje festivala smo osmislili dan
prije zatvaranja, nismo ni znali da bude zatvaranje – u smijeh se
prisjeća tih prvih špancirfestovskih koraka Branka Tropp.
Glazbeni program došao s rastom festivala
Bogat glazbeni program, kaže, postao je dio festivala tek
kasnije.
– Kako je festival rastao, posjetitelji su tražili i tržište je
tražilo nešto novo, drugačije, atraktivnije. Mi smo se prije
svega oslanjali na ulični program. To je bio začetak na ovim
prostorima, tada ih nije bilo nigdje u Hrvatskoj, osim možda u
Zagrebu, gdje su isto počinjali s time u sklopu festivala Cest is
d best. Dakle, te 1999. godine gotovo da i nije bilo glazbenih
programa, no kasnije se pokazala potreba za dodatnim večernjim
programima koji bi zadržali goste u gradu i da ih se potakne da
prespavaju ovdje… – prisjeća se razvoja glazbenog dijela
festivala Branka Tropp.
Pitamo je kada je, po njezinu mišljenju, festival dostigao
zrelost.
– Teško je reći što znači zrelost. Jer uvijek se pokušalo držati
kvalitetu na razini u svakom djeliću. No što se tiče same
organizacije, ja bih rekla da je to bilo tek možda oko 2010.
godine.
Dvije godine jumbo-plakat u Austriji
U planiranju festivala, kaže Tropp, vodila se idejom da se ime
Varaždina pojavi na turističkom tržištu. Ciljana publika bile su
mlade obitelji s djecom, tako je bio postavljen koncept. A
geografski se festival obraćao okolnim zemljama, pokušavajući
zaokružiti prostor do Zagreba,
Mađarske, Slovenije,
Austrije…
– I to smo uspjeli. Dvije godine imali smo i jumbo plakate u
Austriji – prisjeća se i toga detalja nekadašnja direktorica
Turističke zajednice.
Festival dobrih emocija
Sjećanja na festival je, kaže, zaista mnogo. O tome koliko je
Špancirfest značio i Varaždincima i gostima dobro govori i slogan
koji mu je nešto kasnije pridružen – ‘festival dobrih emocija’.
– Iz tih prvih godina, to je toliko slika u mojem sjećanju…
Zadnje noći, s nedjelje na ponedjeljak, sjećam se da sam srela
par koji plače na klupi. Pitam ih: ‘Ljudi, kaj se dogodilo?, vele
mi: ‘Špancirfest je gotov’. Ili policajci zadnji dan u noći ulaze
u Turistički ured i pitaju: ‘Grupa Zagrepčana pleše i dalje na
Franjevačkom trgu, kaj da delamo s njima?’ – iznosi tek jedan dio
detalja koji mogu barem malo oslikati što Špancirfest znači
svojim gostima.
Entuzijazam i toplina
Ono što Branka Tropp posebno ističe, to je razina entuzijazma
koja je vladala u gradu u to doba.
– Brojni građani Varaždina htjeli su napraviti nešto za festival,
zaista entuzijazma nije nedostajalo. I postojala je jedna topla
dimenzija festivala. Možda to dobro oslikava priča o
tome kako su pomireni bili stanari i izlagači u
Kranjčevićevoj ulici, toliko da su zadnje večeri stanari ispekli
kolače za izlagače i skupa su si feštu napravili. Da, to je onda
tako bilo…