Uoči početka 66. memorijala Borisa Hanžekovića, Sandra Perković i Sara Kolak, olimpijska pobjednica u bacanju koplja, zajedno su se predstavile gledateljima vozeći se u cadillacu s otvorenim krovom. I dok je Sandra nastupala, Sara je ovaj put bila samo gledateljica.
– Silno sam željela prvi put u karijeri nastupiti na ovom mitingu. Ali, eto dogodila se ozljeda na mitingu u Berlinu ove subote. U petoj seriji me zaboljelo rame, ali ne dio koji je operiran, već nešto niže. I umjesto da odustanem od šeste serije, ja odlučim baciti još jednom. Takva sam ja, nikad ne odustajem. Napravila sam pretrage, moram napraviti još neke detaljnije pa ću vidjeti na čemu sam. U svakom slučaju sezona za mene je gotova, no pripreme za novu brzo će početi – istaknula je Sara.
U Berlinu nije bilo Sandre da joj napravi sretne pletenice.
– E, da. Ma, otkako smo se upoznale baš smo se zbližile i ona mi je, ne samo velika podrška već i velika prijateljica – istaknula je 21-godišnja Ludbrežanka.
Trener ostaje isti
U novoj sezoni ostaje sve po istom? Isti trener, ponovno treninzi u Celju?
– Nema smisla ništa mjenjati. Meni je trener poput drugog oca. Uosalom, boljeg trenera ne mogu pronaći – rekla je Sara.
Možda kada bi se za trenera ponudio Norvežanin Thorkildsen, koji Vam je idol?
– Ha, ha. Čista provokacija. Ne, ni zbog njega ne bih promijenila trenera – bila ja prilično jasna.
Iza nje je sezona…
– Iz snova. Od cure iz sjene postala sam olimpijska pobjednica. U redu, možda sam imala prije zlata mirniji život, ali mi je sad drago da mi prilaze djeca, traže autogram, traže da se slikam s njima. Vide u meni nekog svog idola – rekla je Sara.
