- Sve to izgleda lijepo, ali treba s time živjeti. To je pritisak, a Branko se s time odlično nosi. To mu je u karakteru. On će možda biti budući izbornik Irana, jako se puno priča o tome...
Iako su svuda u nogometnom svijetu bogovi
Maradona ili Pele, u Iranu je
to Branko Ivanković. Ono što je on napravio
s Persepolisom nije nitko u povijesti tog kluba. Prije četiri
godine ga je digao iz pepela, a prekjučer je s njim izborio
finale azijske Lige prvaka.
Ivankovićeva veličina, lik i djelo u Iranu su neupitni,
pojasnio je to i njegov bivši pomoćnik Sreten
Ćuk (55).
Branko uživa u Iranu
– Ma mi ne možemo shvatiti kolika je on u Iranu zvijezda.
Irancima je nogomet najpopularniji sport. Nogometaši imaju status
zvijezda, a Persepolis je azijski
Real. Branko je najpopularnija osoba iranskog
nogometa.
Jednom smo se tako vraćali s nekog primanja u pola tri ujutro i
jedan auto počne trubiti i stane. Počne se vraćati unazad i
odjednom iziđu tri frajera. Mi se pogledavamo što se događa, već
smo htjeli početi bježati prema apartmanu, ali Branko je valjda
znao. Ti su ljudi počeli vikati: ‘Branko, Branko’, a došli su se
slikati s nama u pola tri ujutro. Ostavili su auto i onda su i
drugi zastajali pa je na kraju bilo 30-ak ljudi s kojima smo se
fotografirali nasred ceste.
Na primjer, kada idemo u neki restoran moramo se najaviti, a onda
se moramo fotografirati s kuharom, njegovom ženom, koja za sat
vremena dovede i djecu, i tek kada se sa svima fotografiramo
možemo na miru jesti – prepričava Ćuk anegdote i opčinjenost
Ivankovićem u Iranu.
No, ističe da se Branko s time zna nositi:
– Naviknuo se na to i uživa u tome. Ja sam bio nervozan jer nisam
takav tip, ali Branko proživljava najbolje trenutke. On je
počasni stanovnik Teherana. Kada je predsjednica Kolinda
Grabar-Kitarović došla u posjet Iranu, Branko je bio
počasni gost iranskog predsjednika, a ne naše predsjednice. Sve
to izgleda lijepo, ali treba s time živjeti. To je pritisak, a
Branko se s time odlično nosi. To mu je u karakteru. On će možda
biti budući izbornik Irana, jako se puno priča o tome.
Treninge Persepolisa gleda 500 do 2000 navijača, a pola Irana
navija baš za taj klub, tvrdi Ćuk koji je svoju funkciju u
Persepolisu napustio i vratio se u Hrvatsku. Sada je tehnički
direktor HNS-a.
No, u iranskom klubu je ionako ostalo još dosta Hrvata. Brankov
brat Zlatko Ivanković došao je na mjesto Ćuka.
Ondje su i trener vratara Igor Panadić,
kondicijski trener Marko Stilinović i pričuvni
vratar Božidar Radošević.
Hrvatska je to četa u Aziji koja se sada priprema za finale
azijske Lige prvaka u kojem ih čeka japanska Kashima. Dvije
utakmice finala igraju se 3. i 10. studenoga.
– U posljednje vrijeme te momčadi s istoka Azije pobjeđuju ovaj
naš dio jer imaju više novca i puno bolje strance, a stranci
‘prelome’ te utakmice. Oni na istoku često dovode mlade igrače
koje skupo plate, ali poznavajući Branka, samo se optimizam i
energija osjećaju uoči finala – smatra Ćuk koji se s Ivankovićem
čuo i nakon slavlja u polufinalu protiv Xavijeva Al
Sadda.
– Mi si stalno tipkamo, čuli smo se, naravno. Ne kaže ništa
posebno. Oni tamo su jako euforični. Slave i pobjede i poraze.
Nema slavlja kao kod nas, Branko slavi u apartmanu sa stožerom i
bliskim prijateljima, a da iziđe na ulicu ljudi bi ga nosili na
rukama. Nije taj finale uspjeh samo za Ivankovića i njegovu
karijeru, to je ujedno i najveći uspjeh toga kluba u povijesti.
Iako su na prvenstvenoj tablici trenutačno treći, finale se
očekivao.
– Nećete vjerovati, ali oni u klubu misle da je normalno to što
su izborili finale. To je kao da mi mislimo da je normalno da
naši klubovi igraju u finalu Lige prvaka jer je Hrvatska doprvak
svijeta. Znate, Iran je pod velikim američkim sankcijama i na
nogomet se odražava to stanje u državi. Nogomet im je poligon da
se narod malo veseli.
Hrvati su već igrali u finalu
U finalu azijske Lige prvaka prije Ivankovića već je igrao Zlatko
Dalić s Al Ainom 2016. godine, no izgubio je od
južnokorejskog Jeonbuka, a Dragan Talajić
azijsku Ligu prvaka osvojio je 2004. godine kada je bio trener
Al Ittihada. Hoće li to poći za rukom i Branku
Ivankoviću, vidjet ćemo. No, pobijedi li ili izgubi, u Iranu je
za navijače broj jedan, baš kao i za igrače.
– Oni žele učiti, a i visoko su motivirani, tako da je Branko
napravio dobar miks iranskih igrača. On je prema igračima
autoritet, oni tradicionalno poštuju autoritet. No, blagonaklon
je, prema igračima ponaša se roditeljski i oni to vole. Ne
odstupa od nekih svojih zamisli i sve to daje rezultate –
zaključio je Ćuk.