Varaždin ima prvoligaša i to je ono najbitnije na kraju sezone. Bilo je tu uspona i padova, od turbulentne polusezone i pet bodova zaostatka za Šibenikom do pravog ‘vlaka smrti’ u drugoj polusezoni.
Varaždin ima prvoligaša i to je ono najbitnije na kraju sezone.
Bilo je tu uspona i padova, od turbulentne polusezone i pet
bodova zaostatka za Šibenikom do pravog ‘vlaka
smrti’ u drugoj polusezoni.
Nije slučajno Branko Karačić sjeo na klupu
varaždinskog drugoligaša, izvadio je stari lisac par dobrih
trikova iz svog arsenala već na početku polusezone i napokon
posložio varaždinske redove. To se vidjelo u krucijalnim
pojačanjima i preslagivanju redova.
Obrana konačno funkcionirala bez ‘muke’
Ivan Nevistić, dečko koji čini razliku. Ovaj
mladić iz Đakova pridružio se Varaždinu na polusezoni, riješio
problem mlađih igrača, ali i sigurnosti među vratnicama. Pokazao
je zašto ga Rijeka drži pod ugovorom i bojim se
da bi odlaskom Sluge u neki bolji klub Ivan
mogao i sljedeće sezone biti jedinica, ali ne Varaždina, već
hrvatskog viceprvaka. On je za ovaj klub dao svoj maksimum i bio
velika spona uvođenju u prvu ligu.
Ivan Miličević bio je pravo osvježenje na
poziciji lijevog beka. Još jedan mladac koji je (napokon) igrao
kao lijevi bek, a ne kao netko tko samo igra na poziciji lijevog
beka unio je određenu sigurnost u mladu obranu.
Perković se preporodio, dok je Matej
Senić odigrao Maksa Juraja Čelića iz
prošle sezone. Stup varaždinske obrane imao je odličnu pomoć
Stolnika koji je nakon lutanja na desnom beku
pokazao kako je on ipak stoper, ali i Zebića koji se odlično
snalazio u rotacijama.
O standardno zahvalnom Karlu Sambolcu ne treba
trošiti riječi jer se Karačić u nekoliko navrata oslonio na
‘Sambu’ koji nije je uvijek bio konstantno dobar – nikad
‘predobar’ ili loš. Šećer na kraju obrambenog dijela je Maks
Juraj Čelić koji je ove sezone muku mučio s ozljedama i hvatanjem
ritma utakmica, ali na kraju je dao svojih sedamdeset minuta kad
je bilo najbitnije.
Nakon prošle polusezone i muke po Bamideleu i
Martinagi koji nikako nisu mogli pružiti ono što
se očekivalo, napokon smo gledali mladu, ali kvalitetnu
varaždinsku obranu koja je znala odgovoriti na izazove
protivnika.
Veza je počela povezivati redove, a ‘hijerarhija’ je napravila
svoje
Zazivao sam ga duže vrijeme i drago mi je da mogu reći, Varaždin
je dobio pravog Marija Brlečića. Bez ozljeda,
rastrčan, željan igre i neupitno tehnički potkovan pokazao je da
se strpljenje s njim isplatilo. Požrtvovnost koju je isijavao na
terenu bila je od velike važnosti za ovaj uspjeh. Uz njega je i
iskusni razbijač igre Stjepan Babić.
Nezahvalna je uloga u momčadi ovog defenzivnog veznog igrača koji
je prije svega destruktivac. U mnogo se navrata dogodilo da su ga
suparnici pustili kako bi on prenosio loptu, a on se u toj
slobodi previše zanio jer ga dodavanja nisu mazila. Ali, svoj je
pravi posao odradio maestralno – dobro je krpao rupe dok su
Brlečić i Jertec malo odlutali prema naprijed,
radio je prekršaje kad je bilo potrebno i ispunio smisao ‘box to
box’ veznjaka.
Kolarić bi mogao dobiti svojevrsnu nagradu
najboljeg 12. Igrača lige jer je u prekonekoliko navrata s klupe
unio potrebnu dozu svježine i ubrzao ritam utakmice, ali je
usmjerio ‘vodu na domaći mlin’. Karlo Težak i Leonard
Vuk nisu imali toliku ulogu kao prošle sezone, ali
uklopili su se u ‘kemiju’ momčadi i svoj su posao solidno
odrađivali.
Emanuel Črnko i Kristian Fućak
izmjenjivali su se na tom lijevom krilu kao mladi igrači i bilo
je vidljivo da su svakako talentirani, ali opet mladi. Strah ih
je neki put koštao i previše, a poneka uvreda s tribine dodatno
je narušila samopouzdanje ovih mladića koji su ipak na kraju
krajeva pokazali da zaslužuju biti dio prvaka druge HNL. Dečki,
glave gore jer još je puno nogometa pred vama i puno uspona i
padova.
Dejan Glavica, eh, što napisati o njemu. Pa je
ozlijeđen, pa je na terenu samo tijelom, pa su vidljive
posljedice ozljede i izostanka s treninga, pa uključi neki ‘turbo
mode’ te sruši Dinamo i Šibenik. Ovaj omaleni krilni igrač
ljubimac je navijača ii ma kvalitetu za prvu ligu. Odlika velikih
igrača je da su tu kad je najpotrebnije, a to je pokazao u 39
sekundi protiv Šibenika u kojima je zaigrao i pokazao da mu više
i ne treba za gol, penal i izboreni crveni karton. Nadam se da
ćemo u 1. HNL gledati tu pametnu Glavicu na razini i bez
ozljeda.
‘Sir’ Dario Jertec i prekaljeni ‘srakarski’ topnik Benko
Da zaokružim ovu lijepu priču, za kraj sam ostavio dvojac bez
kojeg se 1. HNL u Varaždinu ne bi igrala u srpnju. Nakon velike
pobjede protiv Šibenika, Ivan Nevistić prisjetio se riječi
kapetana koje su ga ove sezone pratile iz utakmice u utakmicu.
– Neva, danas samo obraniš svoje i daš nama da dodamo
loptu gore Srakaru koji bu nekaj zabil pa smo
pobijedili.
Dario tu nije lagao. Domagoj Drožđek bio je
klasa više i otišao u Lokomotivu, ali Benko je
Benko. Pokazao je kvalitetu pravog strijelca, podsjetio na
najbolje dane u dresu Rijeke kad je zaigrao i za reprezentaciju,
a s 35 godina na leđima u 85. minuti znao je trčati za
protivničkim igračima ‘ ko da mu je 20’. Bio je na mjestima na
kojima itko ne bi čekao loptu da je pospremi u gol, zabijao je iz
situacija iz kojih samo on može zabiti i bilo što drugo osim
‘Bravo majstore i hvala’ bilo bi glupo za reći.
‘Varaždinski Vlado Kalember’ svojim me glasom uvijek razveseli,
jer ta rašpa mogla mu je dodijeliti mjesto u 4 asa. Šalu na
stranu, Dario Jertec ostvario je želju i doveo momčad u prvu
ligu. U mnogo navrata oslovljavao sam ga u nekim razgovorima o
njemu sa ‘Sir Dario’ jer ovaj je gospodin u kopačkama to
zaslužio. Vratio se u rodni grad i predvodio momčad koja je
vratila prvoligaški nogomet u Varaždin. Nikad nije bio bahat ili
odbio razgovor bez obzira je li mu se žurilo, jesu li izgubili
ili pobijedili, svoju je dužnost obavljao kao pravi gospodin,
kako na terenu, tako i izvan njega.
Treba početi razmišljati o sljedećoj sezoni
O starom liscu Branku, ma on je svoje pokazao. S par ‘anonimusa’
osvježio je momčad, napravio pravu kemiju, i skoro uvijek
pronašao dobitnu kombinaciju. Njegova sudbina za sljedeću godinu
još nije poznata, ali nadam se da ćemo ga i sljedeće godine
gledati kao stratega Varaždina.
Slijede još Sesvete, ali nadam se da će priliku dobiti
Gavranović, Takiguchi, Posavec
i dečki koji ove sezone nisu imali veliku minutažu. Bit će to
posljednji put da neke igrače možemo vidjeti u dresu Varaždina
jer od srpnja se kreće u 1. HNL, a to nije stepenica, nego kat
više.
Kadrovska, ali i organizacijska križaljka trebala je početi ‘već
jučer’ rekao bi jedan moj profesor. Slavlje je prošlo, a sad je
vrijeme za nove korake. Zaslužili su za ovu polusezone nogometaši
Varaždina sve pohvale, ali kako stvari stoje za taj ‘kat više’
potreban je pravi remont u momčadi da se ne dogodi brzi povratak
drugoligaškom nogometu. Branko je sve dobro skuhao po proljetnom
receptu, a prava kuhinja tek se sad otvara…