Varaždinska košarkašica Monika Bosilj s hrvatskom je reprezentacijom na pripremama u Đakovu. Reprezentativke nisu izborile nastup na nadolazećem Eurobasketu, ali u ovim će se pripremama 'kristalizirati' momčad za nadolazeće kvalifikacije.
Monika Bosilj (33) košarkašica je britanskog
Durham Palatinesa. Ovu Varaždinku je
novi izbornik Stipe
Bralić postavio za kapetanicu hrvatske
reprezentacije u pripremnim utakmicama u kojima se ‘traži kadar’
za nadolazeće kvalifikacije za Europsko
prvenstvo.
A sve je počelo još u osnovnoj školi, kad je Monika, kao i mnoga
djeca tada, trenirala nekoliko sportova. No, dolaskom u srednju
školu jedan je ‘morao prevagnuti’. Odlučila se za košarku i s 14
godina počela je trenirati sa seniorkama varaždinskog kluba te se
odmah istaknula svojim talentom.
‘Bilo je teško, ali imala sam zacrtani cilj i to mi je bila nit
vodilja’
– Trenirala sam košarku, odbojku i atletiku. Još sam se u
osnovnoj školi sam odlučila za košarku. Tada sam zaigrala u
ŽKK Vindi sa starijim curama koje su me odlično
prihvatile. One su mi bile poticaj da budem što bolja, trenirala
sam s ciljem i htjela se pokazati u što boljem svjetlu – započela
je kapetanica hrvatske košarkaške reprezentacije.
Upisala je ‘sportsko ekonomski’ smjer u Gospodarskoj
školi i tamo igrala s nekim igračima
Varteksa poput Vukmana, Jerteca i
Novinića, a nakon srednje škole svojom je igrom i
zalaganjem zaslužila poziv Florida International
Universityja.
Primijetili su Amerikanci kako je bila jedna od istaknutijih
seniorki, a godinama još nije bila u tom uzrastu.
– Bilo mi je čudno, pogotovo kad su neki blagdani, svatko je sa
svojom obitelji. Uvijek si bio kod nekoga, bilo je trenutaka kada
je bilo teško, ali znaš zašto si došao i da nećeš moći ići doma
kad hoćeš. Onda sam ‘stisnula zube’ i išla dalje prema cilju.
Kako je paralelno studirala i igrala za sveučilišnu
ekipu, imala je dosta zgusnut raspored i malo slobodnog
vremena.
– Imali smo ujutro teretanu prije škole i onda nastavu, od dva do
pet je bio trening i onda opet nastava. Otprilike od jedan do
šest nam je bilo zabranjeno uzimati satove jer je to vrijeme bilo
predviđeno za trening pa sam na satove u tom terminu mogla jedino
ako nije bilo drugog izlaza. Ali gledalo se na ocjene, ako nisi
bio dobar student – nisi mogao ni igrati – objasnila je Monika.
Odlučila se za studij kriminalistike koji te je
završila svojevrsni preddiplomski studij u Americi.
– Privlačila me je ta akcija, nisam tip koji može mirno sjediti
već uvijek moram biti u pokretu, nešto se mora događati. Naravno,
tu su bile i serije te tematike, ali nekako me je to najviše
privlačilo – objasnila je svoj odabir.
Ozljede ju udaljile od odlaska u WNBA
Postavila je nekoliko rekorda na svom sveučilištu svojim najjačim
oružjem – najviše trica na jednoj utakmici (7), a sa 188 ubačenih
trica postavila je novi rekord koledža. Do tada je rekord bio 152
trice.
Ali njezinu moguću WNBA karijeru ‘stopirale’ su ozljede.
– Trebala sam ići na kamp na ‘try out’, ali na početku te sezone
ozlijedila sam oba koljena. Imala sam napuknuće potkoljenica i
hiperekstenzije na oba koljena. Napukao mi je menisk pa sam
morala na operaciju, ali već sam i prije nje samo razmišljala o
povratku na parket. Nakon svega sam dobila svojevrsnu
metalnu ortozu, koja je bila lagana, ali opet čvrsta. Imala je
metalnih dijelova pa sam morala paziti jer sam se tu i tamo znala
lupiti u drugu nogu – opisala je varaždinska košarkašica.
Tada se vratila u Europu, točnije u slovensko
Celje. Tamo je igrala godinu dana, pa u
banjalučkom Mladom Krajišniku još godinu, a
zatim je imala ‘hrvatsku turneju’. Gospić,
Pula i dvije godine Kvarner s
kojim je, kao i u Celju, igrala Jadransku ligu.
Skrasila se u Velikoj Britaniji
– Žalosno je stanje u hrvatskim klubovima. Rijetki su bili oni
koji su plaćali pa sam zato promijenila dosta klubova. Ali sad
sam se skrasila u Velikoj Britaniji gdje sam upisala svojevrsni
diplomski studij i nastavila igrati za tamošnju sveučilišnu
momčad Durham Palatines – rekla je Monika.
S britanskom je ekipom u ligi završila na petom mjestu, što je
odličan uspjeh s obzirom na roster s kojim raspolaže njezina
ekipa.
– Nažalost smo imali samo šest sedam profesionalnih igračica,
nije se to razvilo toliko jer smo novi klub. Ove godine će
vjerojatno biti bolje, ostvarili smo dobre rezultate i
promovirali se. Imam ugovor na godinu dana s mogućnošću
produžetka na još godinu pa ću vidjeti kako će se stvari
razvijati nakon ovih priprema s reprezentacijom – rekla je
Monika.
‘Dat ću sve od sebe da uđem među 12’
Novi izbornik hrvatske ženske košarkaške reprezentacije
Stipe Bralić odlučio ju je uvrstiti u momčad
kroz koju će kristalizirati koje bi igračice mogle zaigrati i u
‘udarnoj’ reprezentaciji.
– Što se tiče popisa, imamo osam pripremnih utakmica jer se nismo
uspjele kvalificirati za Europsko. To je filtracija za
popunjavanje ostatka mjesta za kvalifikacije krajem godine.
Potrudit ću se da dam sve od sebe da uđem u 12, trenutno sam
stavljena za kapetana reprezentacije i nadam se da ću to
opravdati i dati izborniku razlog da me pozove opet.
Postoji mogućnost Monikinog vraćanja u Englesku, ali to još nije
sigurno. Ovisno o nastupima u reprezentaciji postoji mogućnost
promjene kluba. Još će nekoliko godina igrati, a zatim će
nastaviti s trenerskim poslom.
– Još imam tih tri četiri godine koje mogu iskoristiti da igram
pa bi definitivno htjela odigrati par godina u Europi pa se
prebaciti u trenerski posao koji i sad radim. Manje više sam
cijeli dan u dvorani, u Durhamu sam vodila drugu ekipu fakulteta,
a u Gospiću sam vodila kadetkinje i bila pomoćni trener za
seniorke. Autoritet je bitan – ovisi kakva si ti kao osoba i kako
pokazuješ koliko ti je stalo. Ne možeš tražiti nešto od igrača, a
da ti to ne daješ – jasna je trenerica u nastajanju.
Još ne zna hoće li tražiti novu sredinu, ali poprilično je
sigurna kako se ni igračkim ni trenerskim putem neće vraćati u
Hrvatsku.
– Sumnjam da bi radila u Hrvatskoj, ali nikad ne reci nikad. Ako
mogu birati, definitivno bi ostala vani.