Istok Rodeš postao je nova nada hrvatskog skijanja. Što misli o Ivici Kosteliću, prijateljstvu s Filipom Zubčićem, praznovjerju, nogometu i, naravno, o skijanju samom, pročitajte u nastavku...
Nekako ravnodušno, bez emocija, s potpuno fokusiranim pogledom i
smireno nakon sjajne utrke na Snježnoj kraljici
razgovarao je Istok Rodeš (22). Dečko iz
Varaždina koji je prošao Crvenim spustom i osvojio sedmo mjesto
na zagrebačkom slalomu ima neku dozu zavidne smirenosti, možda i
bahatosti, ali one pobjedničke. Po načinu kako razgovara i vozi
vidi se da se radi o skijašu koji se ne opterećuje konkurencijom,
već gleda sebe.
– Bilo bi lakše da je nakon Madonne di Campiglio
bila još jedna utrka. Ondje sam postigao vrhunski rezultat i
teško je to ponoviti. Ovo sada bilo je još i doma, tako da su svi
nešto očekivali. Bila mi je to psihički možda i najteža utrka ove
godine, no nastojao sam ostati miran i koncentriran i odraditi
što treba – rekao je Istok i dodao:
– Euforija i adrenalin te peru prvi tren nakon utrke, u cilju.
No, moraš se smiriti. Naučio sam da je utrka gotova tek s
proglašenjem i ovo sedmo mjesto ne znači ništa, ali nitko mi ne
može to uzeti. Miran sam, to je iza mene – kaže mladi skijaš za
kojega nikada nije postojala druga opcija osim skijanja.
‘Skijanje je moj život’
– Tata je bio alpinist, krenuo sam s njim u planine otkad sam bio
dijete. Meni u glavi uopće nije bilo upitno hoću li biti skijaš
ili ne. To je to zašto sam tu. I sada se ne uspijevam maknuti od
skijanja, niti želim. Skijanje je moj život, ni ne sjećam se kad
sam počeo. Skijanje je razbibriga, volim to i zato to i radim.
A radi to dobro, polako se profilira u pravog seniorskog skijaša.
– Put od vrha juniorskog do vrha seniorskog skijanja, taj
prelazak tih razina, bio mi je težak i turbulentan, ali sam se
odavno odlučio da hoću biti skijaš i sada je sve sjelo na svoje
mjesto.
Kaže da uzore nema i da usporedbe ne voli.
– Imao sam uzore kada sam bio klinac, ali s vremenom su oni
postali ljudi za inspiraciju, a ne uzori. Moram se fokusirati na
sebe. Ne vidim smisao u tome da imam uzora jer ga onda ne možeš
pobijediti, a ako ih sve gledaš samo kao skijaše, imaš šanse za
pobjedu.
Priznaje da je bio i praznovjeran.
– Da, bio sam, ali sada je to minimalno. Ako vjeruješ u sebe,
nije važno koje gaće ili čarape imaš, ili navučeš li prvo lijevu
ili desnu skiju.
Nasljednik Ivice Kostelića
S obzirom na dobre rezultate u juniorskoj konkurenciji, pa i ove
posljednje, na Istoka se već sada gleda kao na nasljednika
Ivice Kostelića, kao na budućnost hrvatskog
skijanja.
– Skijanje je individualan sport, ne gledam što je netko napravio
prije i odakle je bio, statistika me ne zanima. No, Ivičini
savjeti puno mi pomažu. On je sve to prošao, znam da će mi nešto
reći iz vlastita iskustva. Nije mi još nikada rekao nešto krivo i
iz utrke u utrku imam sve više povjerenja u njega.
No, osim dobrog odnosa s Ivicom, Istok je dobar prijatelj s
Filipom Zubčićem.
– Zubo i ja smo cimeri, prije svega prijatelji. Vjerujem da u
slalomu može puno bolje nego što pokazuje. U pripremnom razdoblju
bio je brži od svih. Mora malo stisnuti zube i prije ili kasnije
mora se pokazati njegovo skijanje.
Bez specijalizacije
Na kraju prve sljemenske vožnje, Istok je u ciljnoj ravnini
razvio hrvatsku zastavu. Za njega ona ima posebno značenje. On i
Filip istu su zastavu imali na Svjetskom nogometnom prvenstvu u
Rusiji.
– Bili smo u Rusiji i ta zastava bila je tamo, smatramo da
je to sretna zastava. Nisam neki fanatik, ali nogomet volim
gledati. Filip voli Dinamo, ja volim Varaždin, ali se ne svađamo.
Pratim i volim hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Mislim da
moramo biti podrška jedni drugima – kaže Istok pa se vraća
skijanju. Ipak je to njegovo područje.
Zasad je najbolji u slalomu, ali to mu nije cilj.
– Nisam se specijalizirao za slalom, nego smo prije nekoliko
godina shvatili da put u Svjetski kup moramo tražiti disciplinu
po disciplinu. Ne možemo voziti sve četiri discipline i u svima
ući u Top 30. Naravno, slalom mi je najjača disciplina. No, cilj
mi je voziti sve četiri discipline u Svjetskom kupu, ne bih htio
nekakvu specijalizaciju. Nisam slalomaš, ja sam skijaš, volim
svaki oblik skijanja – pojasnio je pa se osvrnuo i na najboljeg
skijaša današnjice Marcela Hirschera.
Treba cijeniti svaki uspjeh
– Njegove pobjede sve govore. Možda mi je čak i drago što je pri
kraju karijere, a ja dolazim, da se ne moram previše boriti s
njim. No, nije ni loše da skijamo zajedno, da ga pokušam
pobijediti.
Nije to nemoguće jer je Istok u posljednje vrijeme sve bolji.
– Ove godine napravio sam tehnički iskorak. Prostora za napredak
uvijek ima. Nastavit ću trenirati kao dosad, biti fokusiran i
ispravljati stvari – zaključio je i još jednom osvrnuo se na
sedmo mjesto.
– Ljudi nekad ne razumiju skijanje, težak je to sport, ni ja se
ne zadovoljavam tim mjestom, želim više. Imam osjećaj da bi se
neki rezultati trebali više cijeniti, ne možda slaviti, ali
cijeniti. Ipak se borite protiv svih i morate sve pobijediti. Ne
zadovoljavam se 5., 8. ili 15. mjestom, ciljam na nešto više i
mislim da tako treba biti.