Vijesti / Sport

SARA KOLAK

'ZAPELA' U NORVEŠKOJ 'Samo da mi se vratiti u Ludbreg, sanjam mamin ručak'

'ZAPELA' U NORVEŠKOJ 'Samo da mi se vratiti u Ludbreg, sanjam mamin ručak'
Sara Kolak

U Norveškoj je naizgled sve normalno, terase su pune, no ne rade škole, restorani, kina, sport je stao, javlja se iz Osla zlatna olimpijka.

Ludbrežanka Sara Kolak (25), olimpijska pobjednica u bacanju koplja iz Rija 2016. godine, trenutačno je zarobljena u Oslu, kamo je u veljači otišla na pripreme za novu sezonu u kojoj su joj glavni ciljevi bili Olimpijske igre u Tokiju i Europsko atletsko prvenstvo u Parizu. No, pojavom koronavirusa sve se okrenulo naglavačke. Igre su odgođene, a boravak u Oslu se produljio.

U razgovoru za Večernji list otkriva kako provodi vrijeme u iščekivanju da se napokon vrati kući.

- U Oslu sam nešto više od devet tjedana. Pokušala sam otići doma sredinom ožujka, ali nisam dobila avionsku kartu, a potom su granice zatvorene. Iskreno, ni sama ne znam kakav je sada postupak za vraćanje u Hrvatsku. Morala bih vjerojatno zvati našu ambasadu u Norveškoj, a ono što znam je da bih nakon dolaska doma, u Ludbreg, trebala biti dva tjedna u samoizolaciji. Tako da za sada ne razmišljam o nekom brzom povratku - kaže Sara.

Kaže da stranac u Norveškoj, pogotovo u Oslu, nije lako biti jer je sve iznimno skupo.

- Da, čak i većina Norvežana odlazi u susjednu Švedsku u mjesečnu nabavu namirnica. Nisam sigurna, ali čini mi se da je u Švedskoj puno toga i do 50 posto jeftinije. Znam samo da kada sam prvi put bila u Oslu i ondje kupovala, ostala sam šokirana koliko je sve skupo. A kada sam se vratila doma, šokiralo me ponovno koliko je kod nas sve puno jeftinije.

Život u Oslu trenutno se odvija naizgled normalno, kaže Sara.

- Naizgled je sve normalno. Terase su pune, no ne rade škole, vrtići, restorani, kina. Sport je stao. U kafiću mogu biti najviše četiri gosta. Ljudi se puno šeću, ima puno lijepih parkova u kojima sam znala trenirati. Naravno, nisam bacala koplje u parku da ne bih nekoga ozlijedila. Uostalom, za trening bacanja koplja ne treba se nužno i bacati koplje. Može se bacati omanja loptica ili medicinka. U početku sam trenirala sama u stanu. Imali smo bučice, elastične gume, strunjače pa se moglo održati dobar trening - priča kako se snalazi.

Kaže da jedva čeka da sve ovo prođe.

- Da se mogu vratiti doma u Ludbreg i napokon pojesti mamin ručak. Taj mamin domaći ručak sanjam već jako dugo. Naravno, i to da počnu natjecanja. Jako mi nedostaju veliki stadioni, navijanje i adrenalin koji sve to prati.

Cijeli intervju pročitajte u Večernjem listu.

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno


Reci što misliš!