Klara je druga najmlađa sudionica Europskog dvoranskog atletskog prvenstva.
Klara Koščak bit će druga najmlađa sudionica
Europskog dvoranskog atletskog prvenstva koje je u četvrtak
počelo u poljskom gradu Torunu.
– Mjesec dana mlađa od mene je belgijska visašica Merel
Maes – kaže 16-godišnja Varaždinka Klara Koščak koja
danas, u subotu, nastupa u kvalifikacijskim utrkama na 60
metara prepone.
Ispada da niste ni najmlađa hrvatska atletičarka koja je ikada
nastupila na velikim atletskim natjecanjima.
– Da, Ljiljana Ćulibrk, današnja direktorica
kluba Agram, nastupila je na Europskom dvoranskom prvenstvu u
Valenciji 1998. godine sa samo 15 godina i tri mjeseca.
Atletikom se počela baviti u drugom razredu osnovne škole.
– Dvije godine nakon mene atletikom se počela baviti i moja
sestra Jana koja je u početku trenirala
plivanje. Kako sam starija godinu i pol, još se ne natječemo
jedna protiv druge, a to će se dogoditi tek u seniorskom uzrastu.
Naime, ja sam trenutačno mlađa juniorka, a ona je kadetkinja. Kad
postanem juniorka, ona će biti mlađa juniorka i tako dalje.
Dogodilo se na nekim manjim natjecanjima da smo se natjecale
jedna protiv druge. U nekim disciplinama bolja je ona, u nekima
ja. Primjerice, meni odlično ide skok u dalj i 60 metara prepone,
a njoj skok u vis i bacanje koplja. Nema nikad ljubomore između
nas i nikad je neće ni biti – ističe Klara.
Trener im je otac Patrik Koščak pa se kod kuće
vjerojatno stalno govori o sportu i atletici…
– Istina. Mama nekad poludi od tih priča. Ona je kemičarka pa je
sport manje zanima.
Da vam je netko prije godinu dana rekao da ćete nastupiti na
seniorskom dvoranskom EP-u, što biste na to rekli?
– Rekla bih da je to nemoguće. Ali se dogodilo da sam u sezoni u
kojoj zbog pandemije nije bilo puno natjecanja jako napredovala.
Cijelo sam vrijeme trenirala, osim u vrijeme lanjskog zatvaranja.
U Varaždinu imamo odlične uvjete, jedino je mali problem bio zimi
jer nemamo atletsku dvoranu. No, često sam znala odlaziti do
Zagreba ili Rijeke, a velik broj treninga odradila sam vani, na
šetnici uz rijeku Dravu – priča Klara.
Kaže da se s tatom čuje svaki dan, a i pripreme za samu utrku
odradili su prije puta tako da vjeruje da neće biti
problema.
Kakva su očekivanja?
– Voljela bih postići osobni rekord, a to znači trčati brže od
8.25 sekundi. Naravno da taj rezultat neće biti dovoljan za
plasman u sljedeći krug, ali to je nekakav moj cilj.
Učenica ste drugog razreda srednje škole, kako usklađujete sve te
obveze?
– Stižem sve na vrijeme, a imam i puno razumijevanja profesora.
Oni razumiju što znači biti vrhunski sportaš. Zanimljivo je da
moji prijatelji iz razreda baš i ne razumiju čime se to bavim pa
su me na Europsko prvenstvo ispratili misleći da ću se vratiti s
medaljom. Što mi drugo preostaje nego se slatko nasmijati na
njihove želje – zaključila je Klara.