I nakon osvajanja bronce, Dalić se prisjetio svog učitelja, kojeg i dalje smatra 'trenerom svih trenera'.
Bila je teška situacija te 2017. godine. Hrvatska je
bila na rubu propuštanja Svjetskog prvenstva nakon što ‘vatreni’
nisu bili u Južnoafričkoj Republici 2010. godine. Čekala se ta
utakmica s Ukrajinom, Ante
Čačić postao je bivši, a onda je iz vedra neba
‘uletio vatrogasac’ – Zlatko Dalić. Do toga
trenutka trener bez posla nakon angažmana u
Al-Ainu. Mnogi su tad propitkivali
odluku Hrvatskog nogometnog saveza.
No nakon što je dobio Ukrajinu i u dodatnim
kvalifikacijama izbacio Grčku, više nije bilo
upitnika. Mirnog i staloženog, kakvim ga znaju Varaždinci,
gledali smo ga i na izborničkoj klupi. Toliko smo puta slušali o
poniznosti, propitkivali i sugerirali sve moguće odluke, da
bi danas, nakon pet godina na klupi Hrvatske, u Zlatku
Daliću gledali najuspješnijeg izbornika u povijesti.
Svi mi točno znamo gdje smo bili u ljeto 2018. godine,
kako smo provodili vrijeme iščekujući što će napraviti ‘Dalić
boysi’. Mnogi nisu ni gledali sve te penale, baš poput izbornika,
a na kraju se to srebro iz Rusije proslavilo spektakularnim
dočekom na Trgu bana Jelačića, kao i u ‘Dalićevom’ Varaždinu.
Dvadeset se godina ‘živjelo’ na slavi brončane medalje iz
1998., a danas, nakon samo četiri godine, Hrvatska ima
srebro i broncu sa Svjetskog prvenstva.
Nakon ispadanja od Španjolske s Europskog prvenstva i lošeg
izdanja u Ligi nacija, već su se tražili drugi izbornici.
Ali Zlatko, kakav je, u miru je radio svoj posao i na kraju
izašao kao – pobjednik. Posložio je ‘vatrene’ i odveo na Final
Four lige nacija, opet ujedinio Hrvatsku, barem na kratko
vrijeme. No nije se ništa dogodilo slučajno. Prošao je Dalić
težak put do vrha. Simbolično, započeo je kao pomoćni trener
‘treneru svih trenera’, Ćiri Blaževiću, u
Varteksu.
Imao je i onu ‘Pirovu pobjedu’ u uzvratu finala Kupa protiv
Rijeke (4:0, 5:1), a okušao se i na klupi
momčadi s Kantride, Dinama iz Tirane i
Slaven Belupa. Nešto prije Hrvatske
napravio je čudo u Saudijskoj Arabiji te je otvorio put hrvatskim
trenerima prema istoku. Prošao je sve, a onda se našao na
poziciji koju je želio. Odbio je mnoge unosnije ponude nakon
srebra u Rusiji i ostao vjeran Hrvatskoj.
Nakon što je osvojio broncu u Kataru, posvetio ju je
Miroslavu Ćiri Blaževiću, koji je uzeo prvu
hrvatsku broncu 1998. godine i koji nosi titulu ‘trenera svih
trenera’.
– Ovu pobjedu poklonio bih jednom čovjeku, Ćiri Blaževiću. Šefe,
ovo je za vas. Ovo je vaša medalja. Ja mogu osvojiti pet
medalja, ali vi ste trener svih trenera – rekao je Dalić nakon
Maroka.
Ako pogledamo malo u povijest, Dalić je učio upravo od njega i
očito dobro upijao pa ‘ispekao zanat’ te tako danas postao
‘izbornikom svih izbornika’.
Zlatko Dalić je, uz rodno Livno, uvijek isticao Varaždin kao grad
koji mu je dao priliku i prihvatio ga. I bio je zahvalan na tome.
Kako kaže, on je i ‘ponosni Varaždinec’. Ponovio je to
ponovo jučer navečer u središtu Varaždina, na veličanstvenom
dočeku koji su mu priredili njegovi sugrađani. On im se znao
odužiti strpljivošću prema svakome tko ga je zaustavio, želeći mu
čestitati ili se fotografirati s njim. U svemu tome bio je
umjeren i nepompozan, odaslavši poruke zajedništva i zdravog
domoljublja. A prepuno Korzo poslalo mu je jasnu poruku da je ovo
njegov grad. Koji će znati prepoznati veličanstvena postignuća i
jednako tako proslaviti ga s onima koji su za to
najzaslužniji.
