Televizija, filmovi, društvene mreže, literatura – sa svih strana ‘bombardiraju’ nas ljubavnim vezama iz bajke pa se često uhvatimo da baš takvima težimo. No, realnost je drugačija, tvrdi psiholog za seksualnost, brak i obitelj dr. Logan Levkoff.
Ljudi se često uhvate u tome da pokušavaju definirati sretnu vezu i ocjenjivati svoj odnos s partnerom. Što je savršeno, što loše, a što normalno? Još jedno pitanje koje se nameće,a a nerijetko ostane u četiri zida: Seksamo li se možda prerijetko? Koliko je normalno?.
Kada govorimo o seksu, Levkoff kaže kako je nezahvalna kategorja ‘normalno’ te da je svaka veza drugačija. Normalno bi bilo ono što zadovoljava oba partnera, a komunikacija među njima igra ključnu ulogu.
U studiji koja je lani objavljena u časopisu Archives of Sexual Behavior pokazalo se kako prosječni par ima seksualne odnose 54 puta godišnje, što bi značilo jednom tjedno. Oni koji su rekli da imaju odnose češće od jednom tjedno nisu se smatrali sretnijima od ostalih, kao ni oni koji su se rjeđe seksali, što je autore studije dovelo do zaključka da sretni parovi u prosjeku imaju seksualne odnose jednom tjedno.
Rezultati pokazuju da se ljudi seksaju manje, nego prije, o čemu svjedoči studija objavljena 1990. u časopisu Social Psychological and Personality Science, u kojoj je ispitano 30.000 Amerikanaca.
Intima i seks su od vitalne važnosti za ljubavnu vezu. ‘Bliskost i povezanost su ljudska potreba’, objašnjava dr. Sanam Hafeez, klinički psiholog iz New Yorka.
‘U dugogodišnjim vezama vrlo je važno ponovno se povezati preko seksualnih odnosa. Kemikalije koje mozak otpušta za vrijeme seksa pomažu nam da učvrstimo vezu s partnerom’, dodaje Hafeez.
Levkoff dodaje da seks nije penetracija, nego puno šire od toga. Tjelesna intimnost podrazumjeva i maženje, oralno zadovoljavanje, stimulaciju partnera rukom ili dijeljenje seksualnih maštarija. Ne mora uvijek doći do penetracije. Na kraju dana ne bi trebao biti bitan broj seksualnih odnosa nego zadovoljenje intimnih potreba partnera i učvršćivanje njihove veze.
