U samo 150 dana 32-godišnji Siniša Pšak iz Otoka Virja kod Cestice uspio je ono što mnogima ne uspijeva godinama, a nekima možda i nikad. Smršavio je uz osmijeh na licu, popravio životne navike, poboljšao zdravlje i ostvario ono što godinama zbog težine nije mogao – zaigrao nogomet s prijateljima.
Nisam mogao proći ni 100 metara
U sportskoj dvorani u Cestici protekli je tjedan, naime, počelo 17. malonogometno prvenstvo, a za ekipu veterana NK Bratstvo iz Otoka Virja zaigrao je i sam Siniša. Zaigrati nogomet s prijateljima bila mu je, ističe, jedna od najvećih želja godinama, no u toj sasvim uobičajenoj sportskoj aktivnosti sprječavali su ga kilogrami. Točnije, 191,3 kilograma koji su mu, ne samo onemogućavali igranje nogometa, nego i običnu šetnju, igranje s nećakinjom ili obavljanje svakodnevnih kućanskih poslova.
– U jednom trenutku u komadu nisam mogao prehodati ni 100 metara. Pokušavao sam se sam pokrenuti, odlazio na dijete koje su trajale do tri mjeseca, no nisam postizao nikakve rezultate. Poslije takvih neuspjeha padao sam u još veće depresije i još se više udebljao – prisjeća se Siniša.
Zbog viška kilograma u ožujku 2016. godine morao je prestati i raditi. Inače školovani soboslikar tako je zbog nezdravog načina života ostao i bez prihoda.
– Jednostavno više nisam mogao raditi, a poslije sam onako očajan i depresivan i odustao od traženja posla – dodaje Pšak i naglašava da je život sada i prije sudjelovanja u RTL-ovoj televizijskoj emisiji Život na vagi ‘milijun naprama jedan’.
Bratić mi je spasio život
Upravo mu je sudjelovanje u emisiji Život na vagi gdje je svakodnevno vježbao uz pomoć trenera i jeo uz pomoć nutricionista – promijenilo život, koji je do tog trenutka bio nikakav, ističe Pšak.
– Oduvijek sam imao problema s viškom kilograma, no od smrti oca, 2012. godine, počelo je biti sve gore. Ništa mi više nije pomagalo u mršavljenju jer sam pomalo odustao i sam od sebe. Jeo sam neredovito i nezdravo, puno pržene hrane, a posebno sam bio slab na pržene krumpiriće i gazirane sokove. Dnevno sam pio minimalno dvije litre Coca-cole!
No, od njega nije odustao bratić Robert koji ga je na jednoj veselici zamolio, pa čak i zavapio, da spasi svoj život.
– Zaplakao je preda mnom jer se bojao da ću umrijeti ako ubrzo nešto ne učinim sa sobom. Te sam večeri došao doma, sjeo za kompjuter i prijavio se. Tada sam bio gotovo nepokretna osoba, a bratić Robert bio je osoba koja mi je osvijestila činjenicu da život kakav živim nije dobar. Od trenutka prijave na show sve je krenulo nabolje – ističe Pšak.
Znao sam po što sam došao
Naglašava Pšak da se nije bojao neuspjeha u emisiji, ali da je prvi dan postojala doza nervoze.
– Prvi dan bio je nestvaran. Ne sjećam se puno, ali se sjećam osjećaja uzbuđenosti. Noć prije nisam mogao spavati. Nisam se bojao jer sam znao po što idem u show.
Zbog svoje iskrenosti i upornosti ubrzo je stekao simpatije diljem Hrvatske.
– Cijeli show bio sam svoj. Ništa nisam glumio. Kakav sam bio kod kuće među obitelji i prijateljima, takav sam se i tamo predstavio – naglašava.
Kroz tri mjeseca koliko je emisija trajala najteže mu je padala odvojenost od obitelji, a potom i njegova omiljena hrana.
– Teško mi je bilo biti odvojenim od obitelji, ali znao sam po što sam došao. Kad sam se vratio kući, obitelj i prijatelji isprva me nisu prepoznali. Nisu mogli vjerovati da sam u pet mjeseci izgubio 70 kilograma. Preponosni su na mene.
Prisjeća se Siniša da put do izgubljenih 70 kilograma nije bio nimalo lak.
– Ispočetka nisam mogao vježbati. Trudio sam se i uz pomoć i motivaciju 17-ero sustanara nekako sam uspijevao ići naprijed dan po dan. U sebi misliš da ne možeš, ali te ljudi tjeraju i motiviraju da ideš naprijed. Nisi ni svjestan koje kapacitete imaš u sebi i koliko toga možeš učiniti – napominje Pšak.
Priznaje da mu je nedostajala i hrana, ali ističe da se ‘organizam s vremenom navikne na novi režim’.
– Najveća je sreća što me takva nezdrava hrana više ne privlači. Živimo gdje živimo, svega ima u izobilju i na iskušenju si na dnevnoj bazi. Kad sam prvi dan ušao u kuću, sa stola kojeg sam nazvao ‘posljednja večera’, uzeo sam bocu Coca-cole i sam sebi obećao da će mi to biti posljednja boca te tekućine u životu. Do sada, hvala Bogu, nisam popio niti Coca-colu, niti bilo koje drugo gazirano piće. I moram priznati da me ne vuče u tom smjeru.
Obitelj i prijatelji su mi najveća podrška
U svakodnevnom kretanju i zdravoj prehrani ustraje Siniša i nakon emisije.
– Sad dnevno bez problema znam prijeći i do 25 kilometara. Po preporuci trenera smanjio sam treninge s dva na jedan trening dnevno i šetnju poslije ručka. Nema predaje, idem do kraja.
Kad pitate Sinišu je li taj ‘kraj’ njegova idealna težina, odgovara da ‘ne bi želio dostići idealnu težinu’.
– Izračunali su da je moja idealna težina 62 kilograma, ali to je meni ipak premalo. Stat ću na 80 kilograma. To je još 20-ak kilograma mršavljenja, a onda predstoji i skidanje kože.
Ukoliko ostvari zadane ciljeve, Siniša je, ističe, zadovoljan čovjek. U dostizanju ciljeva nije sam. Uz Sinišu su njegovi vječiti motivatori i doživotni prijatelji Dorian Crnković, Paško Karlo, Ivana Stapić i drugi koje je upoznao u emisiji, a s kojima se druži kad god stigne. Predblagdansko vrijeme proveo je sa svima njima kod Paška u Splitu.
– Svima nam ide jako dobro. Bodrimo se i skupa vježbamo, ali mislim da najviše treba pohvaliti Doriana koji je smršavio 77 kilograma. Mislim da smo obojica mogli postignuti i bolje rezultate da nismo imali problema s ozljedama. Ja sam prvih mjesec dana samo hodao jer mi treneri nisu dali trčati. Bojali su se da bih mogao ozlijediti koljeno. Dorian je pak pješačio zbog ozljede oka. Moram priznati da nam je svima u kući pomalo ‘pio mozak’. Znao je ustati u 5 ujutro da bi krenuo na hodanje. Dnevno je prohodao do 30 kilometara. Nismo mogli spavati od njega! – kroz smijeh se prisjeća Siniša.
Uz nove, tu su i stari prijatelji s kojima je napokon zaigrao i nogomet.
– Cijeli sam život član NK Bratstvo iz Otoka Virja. Prije nisam mogao igrati nogomet, a sad se veselim što napokon mogu trčati travnjakom i driblati s prijateljima. Oni su mi svi velika podrška, naglašava, i dodaje da ga uz obitelj ohrabruju da i dalje ustraje u mršavljenju.
Živjeti i ustrajati na dijeti i rekreaciji nije nimalo lako, a pogotovo ne u blagdansko razdoblje koje je iza nas. Priznat će Siniša da je s blagdanskog stola znao uzeti kolač ili staviti u tanjur dodatnu žlicu francuske, ali da je drugi dan odradio trening.
– Nitko od trenera nam nije naredio da stalno moramo živjeti po režimu kojim smo živjeli u emisiji, ali su nam dali znanje kako se riješiti kilograma. Sada znam na koji način i kako skinuti jedan kilogram u dva dana.
Više nikad neću od sebe odustati
Pitanje kako najlakše mršaviti, najčešće je pitanje koje mu postavljaju prolaznici u gradu i svima znatiželjnima taj simpatični i ustrajni 32-godišnjak uvijek rado pomogne.
– Rado pomognem svakoj osobi koja me pita za savjet, a moji savjeti su najčešće da iz jelovnika izbace kruh (koji nisam pojeo već više od pet mjeseci), zatim tijesto (koliko god je to moguće), gazirane sokove (koji su najveće zlo) te šećer i kolače (čiji, moram priznati, nisam preveliki ljubitelj). Savjetujem ljudima i da se kreću koliko god je to moguće, da otiđu u šetnju u prirodu gdje je sigurno ljepše nego na kauču pred televizorom. I ja sam znao gledati televizor po nekoliko sati dnevno, ali sada odem u šetnju i bolje se osjećam.
Upoznavanje sebe i novih ljudi u emisiji Sinišu je vratilo u život, donijelo nezaboravna iskustva i naučilo životnu lekciju.
– Iz svega toga naučio sam da nikad ne smijem odustati od sebe. Sada znam da više nikad ne smijem reći ne mogu jer to ne postoji. Postoji samo ne želim ili neću. Naučio sam i da uvijek moram vjerovati u sebe i da se sve može. Jest da je teško, ali se može – zaključuje Siniša.
