TRENutak za roditeljski KUTak: I svagdašnji strah roditeljski

Ako ste roditelj, vjerojatno ste u paketu s djetetom dobili i određenu dozu straha. Strah jeste li dovoljno dobar roditelj, strah zbog neiskustva, strah zbog novih situacija, strah kada je dijete bolesno, strah kada beba plače a ne znate zašto, strah da se djetetu nešto ne dogodi, da u školi bude dovoljno dobro…i tako dalje.

Sigurna sam da su vam pali na pamet neki koje i sami imate. Kako dijete odrasta, strahovi se mijenjaju pa se više ne brinete kada dijete plače, ali se brinete kada krenu izlasci – hoće li sve biti u redu, hoće li se sigurno vratiti doma, prvo pijanstvo, da se nešto ne dogodi.

Roditeljski strah i brige su neminovne. Kako ih se riješiti?

Nema nekog univerzalnog recepta kojim biste se mogli riješiti svih strahova. Ali ima načina ako želite raditi na sebi, možete ih ublažiti u početku, a kasnije upornim radom čak se ih i riješiti. Važno je osvijestiti i već ste na pola put do rješenja.

Što je strah?

Strah su vaše ‘crne’ misli koje se još nisu ni dogodile. Znači, vaše dijete počne izlaziti s društvom. Vi ne možete zaspati ni biti mirni sve dok se ne vrati kući. U tom periodu, ako krenete razmišljati o djetetu, gdje je, s kim je, pije li, kako se zabavlja, hoće li se nešto dogoditi, da mu netko drugi nešto ne napravi i slično. Što vi radite? Razmišljate i kreirate potencijalne situacije. No, te situacije nisu stvarne. To su samo vaše misli koje kreira vaš um. Um ima sklonost stvarati najčešće negativne misli osim ako ga ne trenirate da misli pozitivno. Dakle, opet vi imate utjecaj na to što ćete misliti. Birate li pozitivne scenarije, ili radite nešto drugo da ne razmišljate o tome i nema šanse da se strah razvije.

Strah se hrani negativnim scenarijima i ‘crnim’ mislima koje kad jednom krenu postaju sve gore i gore. Stoga vam je bolje okupirati se nečim ili početi raditi neki posao ili otići prespavati samo da zaustavite lavinu negativnih misli.

Što prije zaustavite te misli koje nikome nisu od koristi (ni vama jer strah raste, a ni djetetu kojem su upućene jer kada dođe doma vjerojatno ćete biti sumnjičavi prema njemu gdje je i s kim bio jer u vašim mislima je bilo svega, a u stvarnosti se dijete družilo s divnim prijateljima).

Stoga, želite li život bez straha, potrebna je određena kontrola svojih misli. Naročito negativnih i ‘crnih’ koje izmišljaju najgore moguće na štetu svih, a u stvarnosti se to ni ne događa. Najlakše je kada što prije primijetite te misli i zaustavite ih na vrijeme jer kada jednom one zagospodare vama, tada se teško prešaltati na pozitivu. One sve više hrane strah a on raste i raste.

Ako često imate problem s ovakvim mislima, pokušajte se dogovoriti s djetetom da vam se povremeno javi porukicom ili pozivom. No, to neka bude samo prvih nekoliko puta. Dijete ima pravo na svoj mir i nije ga potrebno uznemiravati svojim strahom i crnjacima jer se neće moći opustiti.

Pokušajte shvatiti da je u pitanju roditeljski strah koji možemo projicirati na dijete. Stoga radite na sebi da do toga ne dođe.

Strah raste uz pomoć loših misli koje na vrijeme morate primijetiti i zaustaviti. Primijetiti misli nije lako. Godinama mudraci meditiraju da bi postigli stanje bez misli i nije to baš tako jednostavno. Kada krenete s meditacijom koja je u stvari vježbanje kontrole misli, odnosno njihovo prepoznavanje i shvaćanje da mi nismo te misli već smo netko tko misli, pozitivno ili negativno, tek tada shvatite da je to dosta teško, ali je moguće. Čak i malo vaše volje da to činite urodit će plodom i počet ćete se oslobađati ‘crnih’ misli i strahova.

Tako da ako spadate u skupinu roditelja koji se svakodnevno boje za svoje dijete, proučite meditaciju, raspitajte se koje vrste postoje, odslušajte vođene meditacije na YouTubu i sigurna sam da će vam nešto koristiti da prepoznate negativne misli u samom startu njihova kreiranja.

Naime, što prije ih prepoznate prije ćete ih zamijeniti korisnim ili pozitivnim mislima koje su bolje i za vas i za dijete.

Roditelj svoje strahove na nesvjesnom nivou projicira na dijete te se i dijete počne bojati. Umjesto da izađe s društvom da se proveseli, boji se da mu se nešto ne dogodi. Na kraju se i dogodi jer smo mi kreatori svojeg života i čestim stvaranjem loših scenarija upravo ćemo to privući. Kako zračiš, tako privlačiš.

Što će vam pobogu loši scenariji koji ne koriste ni vama, ni djetetu, ni nikome oko vas?

Bolje da krenete u akciju, poduzmete konkretne korake i naučite kako svjesno kontrolirati te crnjake i počnete sami raditi na otklanjanju prvo loših misli a zatim i strahova.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!