‘Isto misle, razno tumače’ kaže Balašević i u pravu je u potpunosti.
Koliko često u životu tek na kraju shvatimo da mislimo isto, ali se riječima pogubimo jer ne govorimo ‘istim’ jezikom.
Imam prijatelja informatičara koji kada naiđem na problem nastoji meni mojim polu informatičkim rječnikom objasniti gdje je problem i kako do rješenja. Probao je on svojim informatičkim rječnikom već više puta meni objasniti, ali ja ga nisam razumjela ni riječi. Tražila sam da se prilagodi meni da bih bar nešto razumjela. I trudi se svaki put prilagoditi meni inače nikako do rješenja.
Imam ljude oko sebe koji se bave raznoraznim poslovima i svatko od njih ima svoju vrstu komunikacije. Primjer, prijateljica koja se bavi računovodstvom ima svoj rječnik. Krenemo li razgovarati o toj temi ona se u trenu prešalta na njen rječnik koji ne razumijem niti malo. Nije to zato što sam plavuša već zato što oni u svojim krugovima imaju svoju terminologiju. I opet ona mora pojednostaviti da bih razumjela ono što nije moje područje.
Isto je i s automehaničarem. Kada krene objašnjavati što je autu i nabrajati dijelove automobila koji mene uopće ne interesiraju i o kojima pojma nemam pa primijeti moj “blago teleći” pogled i shvati da mora pojednostaviti. I što će čovjek nego da pojednostavi.
Sigurna sam da ste se i sami katkad našli u sličnoj situaciji.
Dakle, isto vam je i s djecom. Sretnici ste ako se odlično slažete i razumijete. No, ima roditelja koji nikako da razumiju dijete a dijete nikako da shvati roditelje. I onda sebe uhvatite da ponavljate nešto ali u njegovim očima i dalje vidite da ne razumije o čemu pričate.
Pojednostavite, pojednostavite, pojednostavite!
Radeći u školi nastojim se približiti djeci tako da prilagodim rječnik njima, da me oni razumiju. Trudim se iz predmeta u predmet biti što razumljivija. No, svako malo se pojavi neki maleni genijalac koji moje riječi izvrne na svoj način. Kada mi objasni kako je on to razumio, nevjerojatno mi je logično. Dok su me ostali shvatili onako kako sam i sama htjela da me razumiju. Važno je upoznati svoje sugovornike te se znati prilagoditi njima i njihovim sposobnostima razumijevanja. I još uvijek provjeriti kako su vas razumjeli. Tek tada biste mogli biti sigurni da vas se razumjelo.
Zbog ovog me u potpunosti privlači igra riječi kojoj često pribjegavam i okrenem na šalu sve mogućnosti koje mi u tom trenutku padnu na pamet a pri tome mi i učenici pomognu da se međusobno bolje razumijemo i shvatimo.
I oni i ja moramo biti svjesni nedostatka u komunikaciji te je moja odgovornost da dam sve od sebe da objasnim najbolje što mogu, a njihova odgovornost je da pitaju ako im nije jasno i ako ne razumiju. Tek tako je moguća obostrana komunikacija. I još uvijek je potrebna određena doza tolerancije u slučaju da se usput pogubimo.
Znam se šaliti s njima pa im kažem da ćemo na satu uzeti tablete (medikamente). Pitaju oni zbunjeno što će im tablete i smijem li im ja to dati. Kako je moguće da u školi učitelji dijele tablete? Zbunjeni su do kraja sve dok ne izvadim tablete (iPad). Samo krivi naglasak riječi ili igra riječi a zbunjuje i stvara pogrešne slike i predodžbe o temi razgovora.
Ili ono kada dijete pitate što je po horoskopu pa vam kaže da je djevica kao Djevica Marija.
U vašoj komunikaciji s djecom možete naći mnoge nepravilnosti komunikacije. Zato sam i odlučila održati radionicu “Pokušaj me razumjeti” u kojoj radeći s djetetom uvidite govorite li istim jezikom ili ne. Za početak je dovoljna i ta spoznaja jer tada znate u kojem smjeru trebate ići te na koji način prilagoditi način komunikacije da se bolje razumijete.
Pridružite nam se ove subote u Varaždinu od 16 do 17 sati.
tel. 098/564-290
Facebook – TRENutak za roditeljski KUTak
