Pozdrav, Varaždinci! Evo me ponovo! Ovog tjedna radila sam ponešto drugačije stvari pa vam želim reći o čemu se radi.
Četvrtak, 10. studenog
Danas je bilo puno posla! Prvo sam bila na konferenciji za novinare na kojoj je objašnjeno na koji način nadležne službe reagirati u slučaju da padne snijeg. Potom sam otišla do sportske dvorane gdje se održavalo druženje sportaša iz različitih zemalja.
Poslije toga otišla sam do trga na kojem postavljaju klizalište u Varaždinu! Klizanje moram isprobati u svakom slučaju!
Za kraj dana ostala mi je izložba u Studentskom domu, što je malo smiješno jer tamo živim i trebala sam samo sići po stepenicama da to fotografiram i snimim video. Izložba je bila o ratu, prikazivali su video i izložili puno fotografija iz ratnog razdoblja.
Subota, 12. studenog
Pada snijeg! Tako sam sretna! Prošla je godina dana otkad sam vidjela snijeg i nadala sam se da ću ga ovdje opet vidjeti. Kad sam se probudila, već je sniježilo! Žao mi je samo što se snijeg nije zadržao, zemlja je bila mokra i samo se rastopio.
Navečer smo Anna, Carlos, Guillaume i ja otišli na večeru jer smo slavili Guillaumeov rođendan. Bilo je stvarno super jer smo napokon izašli. Puno smo popili, a još smo više plesali. Prvo smo otišli do Elephanta gdje je svirao Jam IT. Bili su odlični. Volim glazbu koju su svirali pa smo pjevali i plesali. U jednom trenu svirali su pjesmu i za mene! Pa, ako čitate ovo, još jednom hvala Jam IT.
Nakon toga otišli smo u mjesto zvano Mea Culpa, no nije mi se baš svidjelo. Bilo je prepuno jako mladih ljudi pa smo otišli u My Way. I tamo je bila gužva, no bar je glazba bila bolja!
Nedjelja, 13. studenog
Nakon što smo se probudili, unajmili smo auto. Odlučili smo posjetiti Slavoniju! Prvo do Osijeka, a potom do Vukovara.
Nije to bila baš najbolja odluka jer je su ta mjesta stvarno jako daleko. Vozili smo deset sati i potrošili puno novca na gorivo. Uz to smo bili umorni od jučerašnje zabave. No unatoč tome, izlet je bio jako ugodan. Vidjeli smo Slavoniju i tragove rata na zgradama. Kako je bilo hladno i subota, svi su valjda bili u kućama. Ulice su bile potpuno prazne i kao da je još uvijek bila ratna atmosfera.
Jeli smo u Osijeku i moram reći da je meso koje su nam poslužili bilo izvanredno.
Malo smo još prošetali gradom i otišli do Vukovara.
Nažalost, kad smo stigli u Vukovar muzej je već bio zatvoren i nismo ga mogli posjetiti. No vidjeli smo tenk, grad i malo smo prošetali uz Dunav, što nisam očekivala pa je to bilo odlično. Dunav je ogroman! Preko rijeke vidjeli smo Srbiju. Mjesec je obasjavao više no što sam to prije ikad doživjela.
Povratak je bio iscrpljujuć, svi su spavali, a meni je trebala glasna glazba da ne zaspim. Ipak sam ja vozila.
Ponedjeljak, 14. studenog
Anna i ja odlučile smo kako ćemo otiću na jednu rasprodaju cipela. No nisam očekivala da će to biti tako udaljeno. Dugo smo šetale i prošle preko potpuno smrznutog mosta (danas je bio najhladniji dan otkad sam stigla u Varaždin) i na kraju uopće nismo kupile cipele!
Ali bilo je odlično! Kasnije smo večerali pa sam otišla do Haxa na lekciju iz sviranja bas gitare. Pokušavam svirati Stratus i, prema njegovim riječim, tek za šest mjeseci ću to i moći učiniti ispravno… Pokazat ću ja njemu da mogu i bolje!
Utorak, 15. studenog
Danas smo otišli u Čakovec na proslavu Igorovog 30. rođendana. Bilo je odlično i kušala sam jelo zvano gulaš. Moram priznati, gulaš je odličan. Vi Hrvati stvarno znate uživati u jelu i piću! I naravno, popili smo puno gemišta. Bilo je osvježavajuće vidjeti ljude s posla u drugačijem okruženju, zabavljati se, pričati i popiti nešto.
Srijeda, 16. studenog
Odmah ujutro Monika i ja radile smo anketu među varaždinskim studentima. Bilo je jako smiješno jer većina ljudi reagira kao da imam pištolj, a ne kameru!
Popodne smo Carlos, Guillaume i ja otišli na rukometni dvoboj između Zagreba i Kielcea i bilo je bolje nego što sam očekivala. Prvi put gledala sam rukomet i stvarno uživala. Bilo je izjednačeno i Zagreb se borio do samog kraja, no nažalost nisu pobijedili.
Što se planova za vikend tiče, otići ćemo do obale! Napokon ću vidjeti more, a baš mi ono najviše nedostaje otkad nisam u Barceloni.
