– Trebalo mi je dosta vremena da spoznam kako je sve u životu moguće. U tome mi je uvelike pomoglo moje petnaestogodišnje iskustvo u freelance vizažističkoj karijeri. Zahvaljujući tome, prije četiri godine, odlučila sam upisati studij produkcije na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu – početak je priče svestrane Varaždinke Ane Rajić, koja se trenutno nalazi na svojevrsnoj prekretnici u karijeri.
Nakon što je ostvarila značajan trag u modnom svijetu i na hrvatskoj sceni, ali i šire, okrenula se, priča nam, novim profesionalnim izazovima. Povrh svega, Ana je proteklih gotovo godinu dana provela na Baliju, zahvaljujući stipendiji indonezijskog veleposlanstva Darmasisva. Tri više nego dobra razloga da popričamo s našom Varaždinkom nemirnoga duha!
Ana je završila srednju školu smjera likovne umjetnosti i dizajna u Varaždinu. Sljedećih petnaest godina iznimno je uspješno radila na brojnim projektima kao vizažistica, a onda je krenula na preddiplomski studij produkcije.
Iskorak od svega je njezino izuzetno zanimljivo iskustvo za vrijeme provedenog na Baliju gdje ju je čekalo, kako ona kaže – ‘studiranje života’.
Na Baliju sam stekla poznanstva sa svih strana svijeta
– Oduvijek sam htjela otići na Bali i nakon što sam od poznanice dobila informacije o stipendiji, aplicirala sam za institut ISI (Indonesian Arts Institute), na kojem se studiraju umjetnosti. Budući da nisam znala jezik, a na ADU sam stekla jako dobro obrazovanje i podlogu što se tiče filma i kazališta, odlučila sam će za mene odlazak na Bali biti godina dana ‘studiranja života.’
Kaže da je na Baliju upoznala ljude iz Europe, SAD-a, Afrike, Južne Amerike…
– To su sve bili ljudi koji se bave nekom vrstom umjetnosti – režijom, glumom, glazbom i slično. Bilo mi je jako zanimljivo biti u takvom okruženju i steći poznanstva sa svih strana svijeta – ispričala nam je Ana.
Za vrijeme boravka na Baliju prijavljivala je svoje filmove na festivale. Riječ je o njezina dva najveća projektra na ADU – kratki dokumentarni film ‘Cile’, koji je bio prikazan na ‘Danima hrvatskog filma’ i kratki igrani film ‘Negdje’, rađen prema motivima djela ‘Cvijet s raskršća’ A. G. Matoša. Taj je film ujedno i njezin završni rad preddiplomskog studija, a prikazan je i na ovogodišnjem ‘Pula Film Festivalu’.
– Iza sebe imam sedam kratkih filmova, kazališne produkcije, festivale na kojima sam volontirala, ali sada bih se voljela tome ozbiljnije posvetiti i vjerujem da sam spremna za svoj rad i djelovanje u produkciji.
U djetinjstvu mi je najveća sreća bila gledati holivudske klasike
– Film sam oduvijek voljela, čak više nego modu. Moda je bila nešto što sam naučila kroz srednju školu i nakon nje, baveći se vizažizmom – kaže Ana. Dodaje kako joj je u djetinjstvu najveća sreća bila gledati holivudske klasike, a osim toga zanimala ju je i televizijska produkcija i dokumentarci.
– Na prijemni sam prvi puta izašla 2011., ali nisam uspjela upisati i zbog toga sam jako sretna jer sam kroz tih narednih godinu dana puno naučila. Išla sam na instrukcije iz književnosti, obilazila sam kazališne i filmske festivale. Sve su to bile moje pripreme. Ja to zovem svojom nultom godinom studiranja.
Kaže kako joj je na studiju produkcije bilo zanimljivo jer osim što je taj odjel najmlađi, smatra da je i jedan od najboljih, zbog kvalitetnog programa i kompetentnih profesora.
Već sam zadnjih godina osjećala da bih trebala promijeniti profesiju
– Radila sam kao freelance vizažistica 15 godina na velikim i ozbiljnim domaćim i inozemnim projektima s našim najboljim fotografima i s nekim inozemnim. Imala sam priliku raditi na projektima u Parizu, Londonu, Varšavi. To je lud način života, živiš od projekta do projekta, no uvijek mi je važno da su ljudi s kojima radim profesionalni.
Iako je taj posao radila jako ozbiljno, predano i s puno ljubavi, kaže kako je već zadnjih godina osjećala potrebu za nekom promjenom. Bila je nominirana za najbolju make up artisticu magazina Elle 2012 i iste godine upisala je produkciju na ADU u Zagrebu.
Kaže kako tu nije kraj njezinoj vizažističkoj karijeri, koju je usporedila s dugogodišnjim brakom i ljubavi koju nije moguće samo tako prekinuti, no sada se ipak želi ozbiljno i profesionalno posvetiti radu u produkciji.
– Ne tražim posao, želim i dalje raditi kao freelancerica i birati projekte u kojima bih mogla primijeniti sve što sam naučila, a nakon toga bih voljela upisati diplomski studij produkcije – najavljuje svoje daljnje planove Ana Rajić.
Ana ima i daljnje profesionalne planove i želje, ali zasad oni ostaju tek u domeni strasti koju čuva za sebe, a koja se probudila tijekom njezina boravka na Baliju.
Nama se pak iz njezine priče učinilo kako bi se mogao steći dojam da je za njezin uspjeh u onome što radi i način na koji živi dohvatljiv svima. On to sasvim sigurno i jest, ali uz neke preduvjete. Osim, naravno, spremnosti na rad i učenje, kao i neke možda prirođene talente, postoje još neki ‘čarobni’ sastojci koje smo naslutili promatrajući je i upijajući njezine priče. I vrlo otvoreno ih je otkrila:
– Mislim da je za ovaj moj stil života potrebna određena doza ludosti i hrabrosti – zaključila je Ana Rajić.
Pričali smo poslije još dugo o njezinu iskustvu na Baliju, no o tome čitajte u jednoj posebnoj priči.
