Učestalim popuštanjem šaljemo djetetu poruku da ono mora uvijek pobijediti što nije dobro za dijete.
Ima nekih roditelja kojima se dešava da djeca manipuliraju
njima. Možda se i vama kada dogodilo da ste prije razgovora
s djetetom odlučili ne popustiti, a onda čujete sebe tijekom
razgovora kako popuštate. A možda se dogodi da vas dijete
argumentira pa vi popustite jer su argumenti prejaki pa se onda
kasnije pitate jeste li dobro učinili.
Gdje je linija pravednosti prema djetetu i kako odrediti taj prag
tolerancije da i roditelj i dijete budu zadovoljni? Ima nekoliko
načina da uspijete u tome. Predložit ću vam ih a vi se snalazite
u okolnostima.
Najbolja polazišna točka vam je spoznaja da je dobro svaku
situaciju voditi ka win-win rješenju. To znači da se i dijete i
roditelj trebaju osjećati kao pobjednici. Radi se o osjećaju
a ne o stvarnoj pobjedi jer ionako rasprave i rješavanje
situacija ni ne trebamo gledati kao mjesta borbe u kojima će
netko pobijediti a netko izgubiti. Dakle, situacije u kojima
likujete jer ste dokazali i pokazali djetetu, nisu
najbolje.
Ako to radite kad je dijete mlađe dobi, ono će vam popuštati ali
će učiti od vas kako ono treba ubuduće djelovati i već od
puberteta nadalje očekujte učestale pobjede, što argumentima što
verbalnom agresijom ili bilo kako. Sve što ste i sami
radili, dijete će raditi od tada vama. Učilo je od majstora, zar
ne?
Odlično je ako od malih nogu učite dijete argumentiranju i
kompromisima. Znači da ćete nekada vi argumentirati dijete, a
nekada ono vas. Uz sve to učite dijete da svatko popušta u jednom
dijelu kako biste postigli zajednički dogovor. Ne popušta uvijek
samo jedan nego ovisno o argumentima – nalazite se u sredini.
Tako odgajate dijete koje misli svojom glavom a nije poslušnik i
dijete koje se mora izboriti za sebe ako želi nešto postići.
Takva su djeca vrlo rijetka. Često idemo u krajnosti. Dijete
argumentira i mi popustimo jer nam se više ne da raspravljati ili
zato što nam je ‘slatko’ kako to dijete radi. Učestalim
popuštanjem šaljemo djetetu poruku da ono mora uvijek pobijediti
što nije dobro za dijete. Ono mora naučiti nositi se s porazima
jednako kao i pobjedama.
Dakle, ako birate ovaj način učenja onda morate biti svjesni da
će biti i pobjeda i poraza i na jednoj i na drugoj strani sve dok
se dijete ne nauči nositi s porazima, a to traje nešto duže nego
li prihvaćanje pobjede.
U goroj su poziciji roditelji koji svaki put u društvenim igrama
popuštaju djeci kako bi maleni pobijedili. Nemojte to raditi!
Šaljete poruku da je cilj – pobjeda i da ispod toga nema ništa
drugo.
Najteže je dijete naučiti porazu odnosno nositi se s porazom –
imati stav prihvaćanja tuđe pobjede, a ne popuštanja drugima i
opravdavanja drugima ili pak kritiziranja drugih zbog pobjede. Za
to vam treba neko vrijeme ali svakako se posvetite tome.
Svaki put kada imate osjećaj da ste ‘pobijedili’ dijete ili
‘popustili’ djetetu, a nakon toga se loše osjećate, imate gorak
okus u ustima i osjećaj da nešto tu ne štima, tada ste u pravu.
Vjerujte tom osjećaju.
Roditeljska intuicija je vrlo moćna stvar i većina je roditelja
ignorira a ne bi trebalo. Ona je znak da niste u skladu s odlukom
koju ste donijeli i važno je da idete ponovno razgovarati s
djetetom i donijeti novu odluku, ako je potrebno ili pak je
mijenjati djelomično. Vodite se njome ako je znate slušati i
primjećivati. Ona vam neka bude kompas.
Ima je i dijete. I ono osjeća da nešto nije u redu i govori vam
da nije fer i slično. Zato je i bitno da je slijedite. To vam je
još jedan simptom po kojem se možete voditi tijekom donošenja
odluke kako biste se uskladili i bili u miru nakon toga.
Nikako ne zaboravite da ste u odnosu roditelj – dijete vi
roditelj koji u konačnici mora odlučiti. Znači, vi na kraju
izvodite zaključak a ne očekujte to od djeteta. Ima nekih
roditelja koji igru prepuštaju djetetu i ono je vodi čitavo
vrijeme. Tada dijete dobiva moć i poruku da ima dozvolu
manipulirati roditeljem a tako uči i manipulirati drugima. Zato
je tu važno imati na umu tko je autoritet u obitelji te
prihvatiti svoju roditeljsku odgovornost, a ne bježati od nje.
Time se isto vodite.
I na kraju, nitko vas nije učio kako biti pravedan i odgovoran
roditelj, to učite sami na svojim greškama. Svaka greška je
stepenica više uspjehu i nemojte je gledati kao neuspjeh već kao
način učenja da budete sve bolji i bolji.
Shvaćam vašu krivnju da nešto ne zeznete. Ima je dosta roditelja.
Imala sam je i ja. No, imajte na umu da je dijete osoba koja vas
bezuvjetno voli i oprašta vam sve. Tako da pokoja greška nije
zabilježena u glavici djeteta. Jednako kao što i vi ne bilježite
svaku grešku djetetu. Ljubav oprašta i zaboravlja. No, sve ima
svoj rok trajanja.
Znam da nije lako balansirati u odgoju i zato sam pokrenula
školu za roditelje u kojoj ćete naučiti kako
treba i bit će vam lakše.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.