TRENUTAK ZA RODITELJSKI KUTAK

Emocionalni (ne)sklad s djetetom

Kada bi vam netko pri rođenju djeteta rekao da će vaš odnos već za par godina biti takav da ćete vi uglavnom ignorirati dijete a ne dijete vas, biste li povjerovali u to?

Kako roditelj komunicira s djetetom kada se ono rodi? Iako dijete
ne govori, ono razumije roditelje i oni njega. Kako je to
moguće? Zato što pun vremena provodimo s djetetom, naročito
majke te tako neverbalnom komunikacijom i emocionalnom
povezanošću imamo vrlo bliski odnos. Čak i ako nam dijete ne
objašnjava što mu se događa, majka jednostavno
zna. Prepoznaje razlike u plaču, u meškoljenju djeteta, po
disanju i gunđanju pa čak i u gugutanju. Osoba koja najviše
boravi i brine o djetetu, prepoznaje taj komunikacijski jezik.

Ionako istraživanja pokazuju da komuniciramo čak 93
posto neverbalno, a samo 7 posto riječima. Prema tome
nije problem komunicirati s djetetom. No, ostali koji ne borave s
djetetom, nemaju tu moć komunikacije kao osoba koja je povezana s
njime i naučila je neverbalne znakove.

Kako dijete odrasta, nauči govoriti i katkada s lakoćom objasni
što mu je, boli li ga nešto, što želi ili kuda želi, no naša
komunikacijska moć može oslabjeti ako svoje vrijeme ne
posvećujemo odnosu. To se vrlo često dogodi nekim
roditeljima. 

Kako dijete odrasta, roditelji stječu dojam da je dijete
samostalnije i sve se manje bave njime te tako odnos nije više
toliko intenzivan kao kad je bio beba i provodili su zajedno 24
sata. Kao da se gubi neka tajna veza. Emotivna veza. To se i
događa. 

Mi smo s većinom drugih ljudi u stvari više vezani emotivno. Ili
nam pašu ili nam ne pašu. Ili ih volimo i sviđaju nam se ili nas
odbijaju. Ili nam nečije društvo godi ili ne možemo biti u
blizini nekih ljudi iako nema posebnih razloga za to, a katkada i
ima. 

Jednostavno znamo s kime nam je ugodno a s kime nije. Osjećamo po
emocionalnom kontaktu. To je vibracija fine energije koja struji
između nas.

Emotion dolazi od riječi e=energy i motion= u pokretu – energija
u pokretu. I mi to osjećamo. Taj pokret doživljavamo u
međuljudskim odnosima kao ugodu ili neugodu, ovisno s kime. S
onima kojima osjećamo neugodu, nerado se družimo i obrnuto. Tako,
ako više vremena ulažemo u odnos s nekim, kao što majka puno više
vremena provodi s bebom, tako se između njih dvoje stvara
određena emocionalna veza i jedno reagira na drugo.

Jednako tako kada smo zaljubljeni u nekog i imamo vrlo bliski
odnos, imamo dojam kao da ta osoba završava naše rečenice i mi
njegove. Osjećamo se energetski bliskima i emotivno povezanim čak
i kada ta osoba nije prisutna. Veza je izuzetno jaka.

Zapravo nama naše emocije stvaraju to jače veze što smo mi više
uložili u odnos, što smo bliskiji s tom osobom, što smo usklađeni
u razmišljanju i kao da vibriramo isto. Jednostavno se razumijemo
i znamo što razmišljamo.

I obratno, ako s nekim nismo emocionalno povezani, tada nemamo
baš najbolji odnos niti ne možemo pretpostaviti što ta osoba
misli, niti možemo pretpostavljati. Sve počinje tom posebnom
emotivnom vezom.

E sada, postavlja se pitanje koliko smo mi kao roditelji
investirali u odnos s djetetom i emocionalno smo povezani s
njime? I kako dođe do toga nakon što smo od rođena gradili taj
odnos i stvarali takvu čvrstu vezu a onda kako dijete odrasta,
veza je sve slabija?

Nakon što dijete progovori i počinje objašnjavati, roditelji sve
manje rade na emocionalno povezivanju. Postoji i ono tumačenje da
majke imaju posebnu vezu sa sinom a očevi s kćerkama, no i to
vrijedi samo ako se odnos gradi i ako se na njemu radi. U
suprotnom te energetske emocionalne veze pucaju ili slabe.

Zbog čega vam sve ovo pišem? Zbog toga je dijete želi i dalje s
roditeljima imati takvu vezu no roditelji se najčešće prestanu
truditi i zbog odraslih veza slabi. Ne zbog djeteta koje je
naviklo na to i jedino to zna otkako se rodilo. Ono čezne za
time. Zato katkada i hoda za vama i ponavlja ‘Mama, mama! Tata,
tata!’ dok mama i tata imaju fokus na nečemu drugome i usput
odgovaraju ne shvaćajući kud će ih to odvesti.

Kada bi  vam netko pri rođenju djeteta rekao da će vaš odnos
već za par godina biti takav da ćete vi uglavnom ignorirati
dijete a ne dijete vas, biste li povjerovali u to? Vjerojatno ne
biste, no polako, mic po mic, svaki dan malo pomalo dođe do toga.
Ne ide to baš tako naglo, nego polako dođe do toga da do
puberteta ne prepoznajete vlastito dijete jer sve manje
investirate u vaš odnos (vrijeme posvećeno samo djetetu i to 1 na
1, razgovori, usredotočena pažnja, istinska briga o tome što se
dešava s djetetom, pretpostavljanje na temelju vaših emocija i
tome slično). 

Apeliram na vas roditelje da svaki dan uvedete u dnevnu rutinu
posvećeno vrijeme svakom djetetu posebno plus partneru jer će
doći dan kada će vam se srca razdvojiti i nećete više imati tako
bliski odnos. Zamislite odnos kao vrt koji njegujete. Ako mu se
svakodnevno ne posvećujete, narast će korov i ugušiti ono dobro
što je bilo. Svaki dan je potrebno čupkati korov, njegovati ono
dobro, prihranjivati i izgrađivati porušeno i saditi novo kako
dijete odrasta i mijenjaju mu se interesi.

Što više investirate u vrt, to će vaš vrt biti ljepši i bolji, a
plodova sve više. U suprotnom će se dogoditi ono što ne želimo.
Ovo vrijedi i za djecu i za partnere. Odnosi se grade, iz dana u
dan ili pak propadaju, iz dana u dan.

Nema tjedna u kojem mi ne dođete na individualno savjetovanje s
ovakvim problemom – izgubio sam odnos s djetetom, ne shvaćajući
da se to ušuljalo još prije koju godinu i ušlo je polako u vaš
život, iz dana u dan. Dragi moji, odlučite sami koji su vam
odnosi u životu važni a koji nisu. Katkada više vremena
posvećujemo virtualnom svijetu i nevažnim ljudima nego li svojoj
djeci i partneru. Nemojte živjeti u lažnom uvjerenju da će oni
vječno biti uz vas jer neće. Ići će tamo gdje će osjetiti da su
voljeni i gdje će biti emocionalne veze i prihvaćenosti, a vi
ćete ostati sami.

Katkada više vremena i energije posvećujemo poslu nego li našim
dragim ljudima. Tamo kuda ide energija, to raste. Kuda ide vaša
energija? A kuda ne ide dovoljno?Danas možete poraditi na tome i
popraviti što se da. 

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije