Jednom kad si roditelj, trebaš preuzeti odgovornost za dijete i to je tako sve dok dijete ne preuzme odgovornost za sebe i svoj život
Nekako je još uvijek praksa u našem društvu da za odgoj djece
brinu majke a rjeđe im se pridružuju očevi. Ako majka zna
uključiti oca ili on ima obitelj kao svoju vrijednost, tada su
oni vrlo aktivni u odgoju, pa čak i više od majki.
Patrijarhalno društvo je učinilo svoje da otac brine o
financijama i uglavnom radi dok je majka ta koja uz posao i dom,
brine o djeci. Oni koji su izašli iz okvira patrijarhata, ne
ograničavaju se takvim razmišljanjem već brinu o djeci bez obzira
na svoj status, spol ili pak posao koji rade.
Jednom kad si roditelj, trebaš preuzeti odgovornost za dijete i
to je tako sve dok dijete ne preuzme odgovornost za sebe i svoj
život.
Ulogu oca ne bi trebalo marginalizirati u obitelji. Niti bi majke
trebale isključivati oca iz odgoja. Niti bi sami očevi trebali
bježati od odgoja djeteta. Uloga oca nam je čak ključna u nekim
godinama djeteta.
Dijete je po rođenju prirodno vezano uz majku. Ako je i otac
prisutan sve češće, dijete se postepeno veže za njega te ulaskom
u intelektualnu fazu života kada dijete postavlja sve više
pitanja i treba odgovore kako bismo potaknuli što bolji razvoj
mozga, otac je ključan da racionalizira djetetu i podijeli s
njime znanja koja ima. Naročito za dječake kod kojih većina teži
razvoju lijeve, logične strane mozga.
Dječacima se mozak brže i bolje razvija kada se s ocem igraju
grube igre koje dječaku daju hrabrost i razvija se potreba za
sigurnošću. Uz oca se osjećaju sigurno i vjeruju da ih on neće
povrijediti. Taj dio majka neće moći namiriti djetetu jer je ona
ipak emotivna prema svojem djetetu a dječacima je ova faza važna
zbog razvoja povjerenja u život.
Ulaskom u intelektualnu fazu života, najčešće polaskom u školu pa
sve do puberteta, dječaci će imati sklonost manipulirati
emocijama majke, ali ako otac zauzme čvrst stav, to se neće
dogoditi jer će postavljati granice. Očevo postavljanje granica
je potrebno sinu i radi razvoja discipline koja je tek u povojima
a na koju utječe jedino otac svojim vlastitim primjerom ili
postavljanjem granica dječaku.
Sve dok je otac prisutan i pokazuje interes za ono čime se dječak
bavi, muško dijete stvara osjećaj poštovanja prema ocu, kao i
divljenja te želi biti poput njega kada odraste. To se neće
dogoditi ako dječak svojeg oca viđa samo na kauču s daljinskim u
rukama i nikada nije vidio niti zna što njegov otac radi mimo tog
vremena. Zato je važno da se njih dvojica povezuju i provode
vrijeme zajedno, da otac priča o poteškoćama na koje nailazi na
poslu i kako ih rješava. Ne u smislu da se žali djetetu već da
stvara tu herojsku sliku o sebi “kako za svaki problem postoji
rješenje”. Nema toga što u očima sina otac ne može
riješiti.
Time dječak stječe sigurnost za život da će i on jednog dana tako
ili pak da se uvijek ima na koga osloniti kada naiđe na probleme.
Potreba sigurnosti je vrlo važna za razvoj djeteta i otac može
svojim djelima potaknuti dijete i pojačati tu potrebu.
Kasnije u pubertetu, kada je dječak pod utjecajem hormona, te
dolazi do oscilacija u ponašanju i reakcijama, redoviti razgovori
s ocem jedna na jedan i dalje će dječaku dati stabilnost. Otac će
biti uporište i točka za koju će se držati. Majka je više
emocionalna i s obzirom na utjecaj Mjeseca, ne može dječaku biti
toliko uporište kao otac. Mislim na stabilnu mušku osobu koja je
u djetinjstvu namirila svoje potrebe a ne koristi dijete da prođe
svoje djetinjstvo.
U adolescentskoj dobi, dječak polako formira svoja uvjerenja i
osobne vrijednosti, te je opet otac tu ključan da dječak testira
je li na pravom putu. Sad je već povjerenje između oca i sina
dovoljno duboko (ako su prije te faze radili na tome) da se
dječak usudi “zdravo” posvađati s ocem, voditi konstruktivne
rasprave, kontrirati ocu bez vrijeđanja ili pak voditi ozbiljne
razgovore o životno važnim temama.
Neki sinovi požele biti poput oca, a neki sve suprotno od oca jer
znaju njegove stavove i radije se razvijaju u drugom smjeru. Pri
tome nauče prihvaćati sebi različite osobe bez nametanja
sile.
Mogli bismo reći da sve ovo može odraditi i majka koja ima jači
muški princip. Slažem se da može, ali ako postoji otac, moje
pitanje je zbog čega se on ne bi tome posvetio kada je praksa
pokazala da se tako dječaci razvijaju prirodnije i postaju
stabilniji muškarci.
Još jedna važna stavka u odgoju dječaka je način na koji otac
tretira svoju partnericu. Je li tu prisutno poštovanje i
uvažavanje ili pak je omalovažava i ne uvažava njen način
razmišljanja i djelovanja. Kroz stav oca prema majci, dječak
razvija odnos prema ženskom spolu te će najvjerojatnije dječak
tako tretirati i svoje partnerice ako ne i čitav ženski
rod.
Kao što vidite, dragi tate i očevi, vrlo ste biti u životu
dječaka i to ne samo u jednoj životnoj fazi već sve do zrelosti i
punoljetnosti dječaka. Ne zanemarujte sebe i ne umanjujte svoj
utjecaj već se posvetite muškom djetetu i jednog dana bit ćete
ponosni što ste ulagali svoj dio života u svoje dijete. Vjerujem
da će vam i majka kao i dijete biti zahvalni na tome.
O tome koliki utjecaj očevi imaju na život djevojčica, pisat ću
nekom drugom prilikom jer i u tome imaju ključnu ulogu.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.
P.S. Pripremam drugi dio Škole za roditelje koji kreće za oko
mjesec dana a teme će biti – uspostavljanje discipline, granice,
važnost razvoja potreba za život djeteta, učinkovite odgojne
metode, važnost povezivanja s djetetom. Ako ste zainteresirani,
svakako pratite objave na mojoj web stranici www.anitavadas.com
gdje pri dnu imate nadolazeće događaje i možete se prijaviti na
vrijeme. 