TRENutak za roditeljski KUTak: Kome smeta nepospremljena soba?

Jedno od mojih najposjećenijih predavanja je ‘Odgoj bez vike’. Dolaze roditelji saznati kako da odgajaju bez da viču i ponavljaju nekoliko puta neku naredbu.

Nakon nekoliko ponavljanja, dijete više ni ne čuje što mu govorite. Nakon što preuzmete taj obrazac odgajanja da većinom odgajate ponavljajući naredbu nekoliko puta, dijete ogugla na vaše riječi i jednostavno se isključi te vas ne čuje. Stoga tamo učim roditelje koji su načini bolji a i kako sa svakim djetetom treba drugačije zbog toga je ne pripadaju sva djeca istom tipu pa drugačije reagiraju.

Koje su to rečenice koje na dnevnoj bazi najčešće ponavljate? Jesi li pospremio sobu? Složio krevet? Pospremi igračke! Napiši zadaću! Idemo doma s igrališta! Idemo! Idemo! Još minutu! Idemo! (A još ste uvijek tamo).

Pokušajte pratiti i poslušati sebe koje rečenice svakodnevno izgovarate. Koje su najčešće i kako to da dijete više ne reagira. Imate li isti ton glasa pri izgovoru svake? Je li vam stalo da to dijete napravi pa izgovarate iz srca ili tek tako?

Djeca to osjete i znaju jer ne odgajaju roditelji riječima nego djelima – uzorom, primjerom i najviše srcem. Kada vam je stalo da se nešto dogodi onda tako i izgovarate i dijete to osjeti te napravi odmah.

Kome smeta nepospremljena soba? Vas ili dijete? Kome smetaju igračke na podu s kojima se dijete igralo a sada se ne igra jer je odlučilo raditi nešto drugo? Vas ili dijete? Kome smeta nenapisana zadaća? Više vama nego djetetu?

Ako ste primijetili da su ovakve aktivnosti više vama smetnja a djetetu kao da nije stalo, tada trebate rješavati problem u korijenu svih aktivnosti, a ne svake pojedinačno.

Prvo što je odlično raščistiti sa sobom je – želite li odgovorno dijete koje će obavljati svoje dužnosti bez da ga netko kontrolira ili će cijeli život trebati nekog tko će mu govoriti što još treba? Želite li dijete koje neće čekati da vi okrenete glavu pa će onda eskivirati aktivnost nego će mu biti stalo da aktivnost bude odrađena bez obzira na to gleda li ga tko ili ne?

Odgovornost djeteta se uči od malih nogu i usađuje za svaku aktivnost. Ako dijete nije odgovorno obavilo ili poštivao dogovor, snosi sankcije. O tome sam već pisala pa možete potražiti u arhivi članaka.

Druga stvar na koju bih vam htjela skrenuti pozornost su jednake rečenice koje ponavljate djetetu. Jesi li pospremio sobu? Zašto nisi? Kad ćeš? Pospremi već jednom? I kada je dan pri kraju, pospremite je sami jer je više ni ne možete gledati.

Tu se narušava dosljednost jer ne poštujete dogovor s djetetom, tko što mora. Ako ste se prethodno uopće dogovorili. Dakle, krši se dosta toga s vaše strane te djetetu šaljete poruku da ćete popustiti i zato ogugla na vaše rečenice.

Ono što još rade roditelji su da djetetu nameću aktivnosti koje samo njima smetaju. Djetetu ne smeta nepospremljena soba. To smeta mami. Djetetu ne smetaju igračke na podu jer se ima u planu još igrati s njima. To smeta odraslima. Djetetu ne smeta glasna televizija jer se bolje uživi u crtić. To smeta ostalima. Djetetu ne smeta krevet koji nije uredno složen jer će ionako leći ponovno u njega. To smeta mami. Djetetu ne smeta puno toga što smeta odraslima a ako budem iskrena do kraja – najviše stvari smeta mamama.

Mi mame imamo okidače na to kada nije čisto i uredno. I tada smo nervozne i vičemo. Pokušajte analizirati tu svoju stranu. Ako drugima nešto ne smeta ili ne primjećuju, nego to smeta samo vama, hmmm razmislite onda dobro – tko bi to u stvari trebao učiniti i napraviti odmah bez da drugima natura na nos.

Ako meni smeta nepospremljena kuhinja, idem i pospremim je. Nagradim se kavom i čistom kuhinjom. Ako meni smeta nepospremljena dječja soba, kažem djetetu da ćemo narednih pola sata zajedno pospremati sobu, uključim ga i podučavam gdje što stoji i kako se posprema soba. Nagradim se ugodnim druženjem s djetetom, razgovorom i spoznajom da imam priliku biti s djetetom i nešto zajedno raditi. Nagrada je i pospremljena soba bez da sam urlala po domu.

Ako vama, drage mame smeta žarulja koju treba zamijeniti, pokvarena kvaka ili nešto što u stanu treba napraviti a vaš suprug je na to oguglao, pokušajte naći novo rješenje. Pozovite majstora da napravi sve te popravke i prestanite se žaliti. Nastavite živjeti ugodan život u miru.

Ponavljanjem istih rečenica i primjećivanjem onog što još nije napravljeno i neće biti danima, samo sebe nervirate i činite svoj život paklenim. Svaki dan ista priča.

Promijenite obrazac ponašanja. Potražite mirno rješenje. Ako možete napravite sami. Kada god možete, uključite djecu. Ako možete i uspijete, uključite i supružnika. A ako ne ide ništa od toga, angažirajte druge. Koliko god nam se činilo da nemamo novaca za to da nekome platimo da ispegla robu, obavi popravke po stanu ili učini nešto što sami ne možemo ili ne stignemo.

Vjerujte, tih 100 kuna ćete potrošiti u dućanu na nešto što nećete ni znati, a ovo vam je važnije i donijet će mir u vaš dom, mir unutar vas, bit ćete zadovoljnija osoba. To je najvažnije. Živjeti život u miru i zadovoljstvu, u obiteljskom skladu.

Želite li da dijete iz svojeg djetinjstva pamti mamu koja je stalno vikala, ljutila se na sve što nije napravljeno, bila nervozna i stalno ponavljala ‘Nisi ovo, nisi ono!’? Život bi nam svima trebao biti puno ljepši i bolji. Pokušajte s djecom stvarati divne uspomene na djetinjstvo. Vika i nervoza to nisu.

No, gleda li dijete svaki dan mamu koja za sve pronađe rješenje, sigurna sam da će svima u kući biti bolje. Dijete će od vas naučiti obrazac ponašanja koji je bolji od gunđanja i žaljenja na druge.

Kakav primjer želite ostaviti djetetu u nasljeđe? Na što trošite svoj svakodnevni život – na ponavljanje istih rečenica ili na traženje rješenja za svaki problem?

Uskladite se s time i živite život kojim ćete olakšati sebi i drugima.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!