Varaždinac Marko Capek (34), koji je problem plastičnoga otpada osvijestio kroz brojna putovanja svijetom, posljednjih godinu dana živi u potpunosti bez, kako kaže, single-use plastike, piše Jutarnji list.
Nakon završenog studija energetike, tijekom kojega je izučavao obnovljive izvore energije, zaposlio se u UN-u i s njima radio u različitim zemljama u razvoju. Vidio je svašta, kaže, a nakon takvih iskustava odlučio je i kroz osobni primjer ublažiti štetu koju odbačena plastika predstavlja za okoliš te se njome koristiti umjerenije, svjesnije i kontroliranije.
Svjestan je kako ju je u potpunosti teško izbjeći u trenutnim okolnostima svijeta u kojem živimo, a napominje kako je najvažnije razviti rješenja ekološkog dizajna proizvoda i pakiranja.
– Naravno da i ja imam doticaja s plastikom, pa vozim auto, pun je plastičnih dijelova. Nije problem plastika koju mi koristimo godinama, problem je single-use plastika kojom se koristimo u svakodnevnom životu a da o tome mnogo ne razmišljamo – započinje priču Capek, vraćajući se na svoja putovanja.
Plastična juha
– Deset godina sam radio u UN-ovu programu za zemlje u razvoju. Prošao sam dosta zemalja Južne Amerike, Centralne i Jugoistočne Azije, Sjeverne Afrike te ove naše regije, a istodobno sam putovao i na privatnom planu jer se bavim ronjenjem i surfanjem. Iz prve sam ruke svjedočio iskrcavanju otpada po koritima marokanskih rijeka – kaže Marko koji stanje oko plastičnog zagađenja danas naziva ‘izuzetno alarmantnim’.
U svojim je putešestvijama, kaže, viđao plaže u kojima su mali fragmenti plastike potpuno integrirani u pijesku. Roneći je svjedočio plastičnom otpadu na dnu mora, kao i mrtvim životinjama, a nebrojeno se puta, ističe, zatekao i u tzv. plastičnoj juhi, koju je vidio i negdje na području između Visa i Hvara.
– Plastična juha je veće područje u moru u kojem plivaju mali komadići plastike na kojima žive i neki čudni organizmi, crvići. Zadnje Greenpeaceovo izvješće o plastičnom otpadu prilično je pesimistično za Mediteran, nismo mi lišeni ovog problema, iako je medijski fokus na tzv. velikim pacifičkim otocima smeća. Svaka naša plaža u Hrvatskoj ima mikro i nano plastiku integriranu u pijesak. Samo pogledajte ovo ljeto – nastavlja Marko.
Međutim, kako preživjeti dan bez plastike, materijala koji nam je u svakodnevnom životu postao nezaobilazna stvar?
– Počinje se malim koracima. Osnovno je pravilo koristiti manje i koristiti ponovno, pa tako i ako posjedujete plastične vrećice, koristite ih dok god su cijele. Svatko može već od danas u dućan ponijeti platnenu vrećicu ili početi kupovati kompostabilne biorazgradive vrećice. One se same razgrađuju u netoksične elemente. Ima ih gotovo svaki shopping centar, nešto su skuplje i najčešće skrivene negdje pod pultom – kaže Marko, dodajući da mu je trebalo oko godinu dana kako bi prilagodio život tako da plastiku koristi isključivo u iznimnim slučajevima i kada se ne radi o single-use varijantama.
Danas s djevojkom s kojom živi mjesečno proizvede, kako kaže, tek šaku plastičnog otpada. Prosječna osoba koja ne pazi na potrošnju plastike može potrošiti i do tri pune vreće za smeće takvoga otpada mjesečno, ne uključujući PET ambalažu koju koristimo masovno.
Cijeli intervju pročitajte ovdje.