DNEVNIK JEDNOG PARFUMERA

Od čega se doista rade parfemi?

Esencije, mirisna ulja, sintetski sastojci i živa tkiva?!

Od čega se rade najskuplji parfemi na svijetu? Kako mirišu, za
koga su? Odakle se nabavljaju sastojci? Koliko stoje, jesu li
legalni, znamo li što je uopće u njima?

Toliko pitanja i ne samo kada je riječ o iznimno, ludo skupim
parfemim, već i o onima nešto malo manje skupima, ali koji ipak
nisu za svačiji džep i koje si mogu prišutiti tek rijetki. Doista
rijetki. No, znači li to da se u njima nalaze zabranjene
supstance, nešto nedozvoljeno pa čak i granično okultno?

Nedavno je ponovo postala aktualna priča o tome da se
ekskluzivni, skupi parfemi rade između ostalog i od tkiva fetusa.
Takve se teorije pojave s vremena na vrijeme i tvrde da se tkivo
fetusa koristi za proizvodnju kozmetičkih, medicinskih ili čak
prehrambenih proizvoda. Neću biti prvi koji će pitati, a onda
i konstatirati: odakle i nemoguće.

Kao prvo, odakle bi i od koga proizvođači uopće nabavili takvo
nešto. Ne postoje materijalni dokazi da je u skupim parfemima
tkivo fetusa, a i koji bi točno bio motiv? Neću sada ulaziti u to
zašto se povremeno lansiraju takve priče, no u njima teško da ima
istine. Svaki certificirani proizvođač koji posluje legalno i u
skladu s pravilima i zakonima nema šanse da u proizvodnji koristi
tkivo fetusa ili pak bilo koje drugo tkivo ljudskog porijekla.
Pravila su toliko jasna, decidirana i stroga, a tu je među
ostalim i pitanje ljudskosti, morala, etike, humanosti, skrupule
da je teško povjerovati da bi se itko upustio u takvo nešto.

Kada već govorimo o sastojcima, postoje sastojci i
postoje sastojci. Sastojci parfema,
odnosno esencije mogu biti prirodne, ali mogu biti i sintetske
kakve se uglavnom i upotrebljavaju. Danas kada govorimo o
masovnoj proizvodnji malo tko, ako uopće itko koristi prirodne
esencije primjerice nekog bilja. Zašto? Pa zato što za tek koji
mililitar te zamamne tvorevine treba ubrati na stotine kilograma
primjerice latica.  

Za samo litru esencije ruže treba destilirati 400 tona latica
ruže, a litra esencije u masovnoj proizvodnji predstavlja tek kap
u moru. No, to ne znači da se ne proizvode skupi parfemi a koji
su takvi zbog sastojaka, no i jedinstvene recepture.

Sastojci su skupi i to jako, no to je zato što su rijetki, a ne
zato što su zabranjeni. Primjerice jasmin.
Potvrđeno je da je u više od 80% parfema koji sadrže tu mirisnu
notu nalazi sintetski miris jasmina. Osim što za proizvodnju
prave esencije trebaju ogromne količine toga cvijeta, on je osim
toga iznimno nježan i treba ga odmah obraditi. Ako se uzme u
obzir omjer uloženog, isplativosti i mogućnosti neke široke
potrošnje tako skupog parfema teško da bi se tako skup sastojak
koristio u širokoj potrošnji.

Bugarska ruža najskuplja je esencija. Ona je još
opojnija od jasmina. Potrebne su doista ogromne količine latica
da se destilacijom dobije čisto ulje bugarske ruže. Vrijeme berbe
je vrlo kratko, tek koji tjedan između svibnja i lipnja, a svaka
se ruža mora ubrati zasebno, prije nego izađe sunce.

Oud, esencija orijenta posljednih je godina
postala hit u zapadnom svijetu. Dobiva se od stabla koje raste u
tropskim šumama JI Azije, no tek kada ga napadne određena
plijesan i ošteti deblo. Njegova obrambena reakcija tada je
proizvodnja posebnog mirisa. No čini se da tek 2% toga drveća
proizvodi oud i zato je nevjerojatno dragocjen.

U većini slučajeva stvari stoje tako da si većina proizvođača ne
može priuštiti takav luksuz da bi za široku potrošnju koristili
sastojke koji nerijetko stoje  milijune, a za vrlo male
doze. U maloprodaji bi cijena takvog parfema bila previsoka.

Osim toga još je mnogo drugih razloga zašto se uglavnom koriste
sintetski sastoji. Nude mogućnosti koje prirodni sastojci ne
nude, primjerice ekstrakt kokosa ili breskve koji se ne mogu se
‘izvaditi’, ali ih je moguće napraviti u laboratoriju.  Osim
toga, neki su biljni sastojci čak i opasni ako se nanose na kožu,
pa su zato i zabranjeni.

Kada kupujete parfem ili neku kozmetku budite sigurni da u njima
nema sastojaka ljudskog pa ni životinjskog porijekla, oni su
strogo zabranjeni, a postoji i jak sustav kontrole pa je nemoguće
da se netko ‘izvuče’ koristeći bilo kakave zabranjene supstance.

Europska unija ima vrlo strogu regulativu koja zabranjuje i
testiranje na životinjama. Osim toga, pogledajte i provjerite na
Bijeloj listi da proizvod i sastojci koje sadrži nisu testirani
na životinjama. Ni jedan sastojak ni jednog proizvoda
Hrvatske Parfemske
Kuće
nije testiran na životinjama.

Vaš parfumer,

Tomislav Vrbanec

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije