Dijete postaje ono što gleda u roditeljskom ponašanju svaki dan, a ne ono što mu vi pričate da bi trebalo. Što to točno znači u praksi?
Ima roditelja koji to shvaćaju doslovno misleći ovako:
“Ja ne prostačim, moje dijete prostači. Ja ne skačem po kauču,
moje dijete skače. Ja ne pušim, moje dijete puši. Ja čitam, moje
dijete ne čita.
Takve i slične rečenice su napisali roditelji ispod ove objave na
Facebooku.
To mi je dalo razmišljati kako će svatko sebi protumačiti moje
riječi na svoj način.
Istraživanja nam potvrđuju da dijete gleda sve naše neverbalne
signale koje činimo ili možda i ne činimo jer ne postavljamo
granice ili nismo svjesni života (93%) i onda kada osvijestimo da
se nešto s našom djecom dešava, najčešće reagiramo riječima koje
imaju utjecaj na njihovo ponašanje svega 7%.
Na žalost, mnogi roditelji nisu svjesni da i sve ono što oni ne
kažu, što ne primijete, gdje ne postave granice, na što ne
reagiraju, što ignoriraju…daje djetetu odobravanje da je dobro to
što čini. To je tih 93% neverbalnih signala. Ne odnosi se to samo
na vaše mimike i geste, na vaše klimanje glavom, namigivanje,
uzdisanja ili odmahivanja glavom. A ne! To se odnosi i na sve ono
čega niste svjesni a dijete to ipak radi. I baš to je ono što
potkopava vaš odgoj.
Biti svjestan i prisutan roditelj je vrlo visoki nivo
roditeljstva. Svjesna sam i znam da ste većinu vremena u poslu i
obavezama, da ste premoreni, da ne možete biti u svakom trenutku
zainteresirani za sve što dijete traži od vas, ali s druge strane
je dijete kojem ste vi kao roditelj čitav svijet. Naročito ako je
to dijete mlađe dobi.
Ako ste od onih roditelja koji puno više pričaju nego li djela
slijede riječi, onda bi bilo dobro da razmislite i mijenjate taj
omjer.
Pokazujte primjerom! Djelujte! Pozovite dijete da provedete
zajedno vrijeme i radite nešto zajedno. Uključite dijete u
zajedničke aktivnosti. Motivirajte dijete da provodite više
vremena u igri, zabavi, opuštenoj atmosferi. To će i vama pomoći
da se opustite a dijete će vas vidjeti u drugačijem raspoloženju
– da niste samo u poslu i zabrinuti.
S vremenom, kako će dijete odrastati, iznenadit će vas neki
njegovi postupci. Pri tome sačekajte da prođu puberteti veći dio
adolescencije. To su krizna vremena za dijete u kojem se ono
traži. Opet, u tim razvojnim fazama oni više prosuđuju vaša djela
nego li riječi i predbacivat će vam ako ćete govoriti jedno a
raditi drugo.
No, ono što je mene zapanjilo kod moje djece je to što smo i
njihov otac i ja voljeli čitati knjige više nego li gledati TV, a
kod njih je to bilo obrnuto. Ali, kada su prošli 20-tu godinu,
dogodio se obrat. Naime, mi ih nikada nismo tjerali da čitaju ali
iskaznicu u knjižnici su imali. Nakon 20-te sami rade iskaznicu,
kupuju knjige i više čitaju.
Budite bez brige da će oni slijediti vaš primjer ali sigurno neće
vaše riječi ako su bez temelja i osnova.
jednako kao što se mnogi roditelji čude zbog čega njihova djeca
pribjegavaju ovisnostima a oni sami su pušači ili pak redovito
kupuju alkohol, svakodnevno ili prigodno. Dijete radi samo ono
što vidi od svojih prvih učitelja.
Sve ovo zna biti potpuno u suprotnosti kod kontraša – djece koja
iz inata ne žele činiti ono što čine njihovi roditelji tako da
iznimke potvrđuju pravilo.