Nekad je bolje napustiti osobu s kojom stvari ne idu svojim tijekom, ali mnogo Hrvata priznaje da ipak ostaju u brakovima i vezama koje ne funkcioniraju
Neki se odluče na život u braku koji ne funkcionira,
dok ostali ne žele više tako živjeti pa se razvedu, piše
Net.hr.
Jedna Hrvatica je na Redditu pokrenula temu o nesretnim brakovima
Hrvata: “Ljudi koji ste u lošim i nesretnim brakovima/vezama –
kako je došlo do toga? Pišem post potaknuta kolegom s posla, koji
nas je jutros obavijestio da se razvodi nakon dvije godine braka
jer su on i žena jednostavno pukli i više ne ide. Srećom, bez
djece. Znam ih oboje iz viđenja još iz mlađih dana jer smo svi
troje iz istog mjesta, pamtim ih stvarno kao krasan mladi par
koji je uvijek djelovao super u društvu. Pa me zanima, ljudi koji
živite uistinu loše situacije u vezama/brakovima, kako je
došlo do toga? Dakle, zanima me anatomija propasti jednog odnosa
koji je u početku stvarno bio lijep, ginuli ste za tom osobom i
uživali u svakom trenutku. Jesu li vam odnos narušila mala djeca,
prekasno ste shvatili da ste previše različiti, netko je napravio
veliki kompromis i s vremenom požalio, partner vas je prevario,
nakon čega ništa više nije bilo isto? I kako gurate iz dana u
dan, što biste drugačije napravili da možete vratiti vrijeme?”
Hrvati u nesretnim vezama
Jedan muškarac je komentirao odnos svojih roditelja: “Često imam
razgovor o tome s mamom. Rekla mi je da je godinama nesretna, ali
da ne zna kako dalje jer joj je navika. Kaže da su se zaljubili,
vjenčali i tata je tada bio bajan prema njoj. A kad su krenuli
problemi, posao, djeca, obveze, onda je on otupio na romantiku,
odnosno prestali su mali znakovi pažnje i posvetio se sto posto
poslu. Od kada znam za sebe, nikad je nije izveo na večeru,
poklonio ružu, prišao i zagrlio je ili poljubio. Ne znam ako
znate što mislim, ali kad nekad rijetko vidite svoje roditelje da
se poljube na blic pa vam bude čudno jer oni izgledaju tada čudno
jer je toliko njima neprirodno. Tata je jako čudan, kompliciran
čovjek. Nema nikakav društveni život jer ne uvažava tuđa
mišljenja i realno tko bi se družio s takvom osobom? Tako je bilo
s mamom, na svako mamino žaljenje bi ju ispalio i rekao da mu je
cirkus na poslu. Tako da se prestala žaliti i jednostavno
nastavila trpjeti. Ali, tata je neshvaćen od drugih. Nitko ga u
životu nije pitao kako je, onako iskreno. Sada kad sam stariji,
pokušavao sam izvući iz njega što misli o njihovom braku, zapravo
općenito kako je njemu, ali ne želi pričati o tome. Od njega se
samo očekivalo da priušti. Sjećam se kao klinac da je mama često
bila ljubomorna i da su se stalno svađali, sada rjeđe. No svu tu
ljubav koju su imali, ubili su. Ni jedan problem nisu znali i ne
znaju iskomunicirati. Ja definitivno ne bih nikada bio u takvom
braku.”
“Krenuli smo nadobudno, bili smo mladi i puni strasti, u početku
je bilo super, zaj*** smo se, izlazili i sve što ide. Krenuli
živjeti skupa i sve je bilo ok dok smo bili podstanari, oboje
radili i sve je klapalo. Onda smo se preselili kod mene u prazan
stan i tu je krenulo njezino nezadovoljstvo (iako je ja nisam
natjerao da se preselimo nego je to bilo dogovorno). Kako nije
vozila, ovisila je o meni da je svugdje vozim, kasnije je dala
otkaz na poslu bez da me uopće pita za mišljenje pa je i
financijski ovisila o meni. Meni je to isto bilo ono ‘sjediš doma
cijeli dan, ne radiš ništa i onda očekuješ da te financiram i
vozikam naokolo kao da si gospođica Daisy’. Uglavnom udaljili smo
se jako, seks je postao misaona imenica i tako dalje. Na kraju je
otišla, a kasnije sam saznao da me prevarila i otišla liku u
drugi grad. Trebalo mi je puno da je prebolim jer ovo što sada
pišem – nije da sam onda to sve vidio i shvaćao. I da nisam ni ja
bio bajan, previše na poslu, previše na kompu doma, mentalno
odsutan i sve što ide uz to. U retrospektivi nismo bili jedno za
drugo, možda onih prvih godinu dana dok je bilo strasti, kad je
to nestalo, nije bilo ničega”, ispričao je drugi muškarac priču o
svojoj vezi.
Jedna žena je objasnila kako se njezina ljubavna priča završila:
“Upoznala sam ga sa 17 godina. Sljedećih 30 smo prošli sve
životne faze. U životu se izgubiš u nevažnim problemima, tuđim
problemima, stresu na poslu, djeci, i da, bila sam ljuta,
nezadovoljna, nesretna. A onda se dogodila bolest i smrt, a ja
gledam unatrag i ne mogu vjerovati oko čega smo se gubili.”
Ostali su otkrili što je važno za očuvanje braka ili veze:
“Upravo je komunikacija ključ, osobito kad je nešto loše. Previše
ljudi čuva u sebi kad im nešto kod partnera smeta i onda to
izbije van kad se posvađaju. Kad ti nešto smeta, morate sjesti,
razgovarati i riješiti. Drugi je problem što se ljudi ulijene i
prestanu truditi s vremenom. Meni se dogodilo tijekom veze, baš
kritično razdoblje, ali sve se može riješiti. Moj stari otvoreno
kaže da je jedini razlog zašto pazi na kilažu zapravo majka jer
ona uvijek ima savršenu liniju pa si ni on ne dopušta da se
udeblja. Za to bi mu dao medalju jer majka bolesno dobro kuha, a
jede kao golub, sav višak njemu daje. Nije romantični tip, ali
ima te svoje načine kojima pokazuje koliko mu je njeno mišljenje,
a i ona sama – važno. I divim im se što se i nakon 30 godina
braka grle, ljube, vole i bacaju nepristojne fore jedno drugome
na račun. Nije sve savršeno, svađaju se, po mome su čak i jako
različiti kao osobe, ali imaju super jak brak.”
“Iskreno, nisam znao gdje je sve krenulo nizbrdo, ali nakon hrpe
pročitanih studija iz psihologije i pet godina terapije,
najvažnija stvar u vezi je poštovanje. Ako partner odmah u
korijenu ne sreže svaki pokušaj nepoštivanja – veza nema
budućnosti. Točno znam kada sam popustio, dugo sam studirao jer
sam jezičav, prepametan i živio sam s curom (sada ženom) koja mi
je počela govoriti da sam jadnik i luzer jer nisam diplomirao.
Nakon toga sam ja počeo vrijeđati nju. Istina, ubrzo sam
diplomirao i napredovao puno brže pa se smirila, ali stvari
nikada nisu bile kao prije. Nikada to neću oprostiti i zaboraviti
sebi i njoj. Iako je oprost centar moje psihoterapije godinama.
Ne dopustiti nepoštovanje duplo vrijedi za muškarce jer žena ne
može voljeti muškarca kojeg ne poštuje”, rekla je jedna žena.
Neki su se odlučili na razvod: “Ja sam se rastala nakon dvije
godine braka. Prije toga smo bili u vezi osam godina. Sve je bilo
super u vezi, slagali smo se i voljeli, ali nismo živjeli zajedno
prije braka. I kada smo se vjenčali i uselili zajedno, više to
nije bilo to. Nismo se viđali jer smo radili suprotne smjene,
nestalo je te povezanosti i strasti. Razveli smo se prije dvije
godine i nemamo više nikakvu komunikaciju. Oboje imamo nekoga
drugoga i mislim da nam je razvod bio dobra opcija.”
“Odmah sam znala da nije za mene, ali htjela sam imati djecu, a
to je htio i on pa je bio ok deal. Sad svatko živi svoj život,
zadovoljni smo, a iskreno niti ne mislim da je jedna osoba za
cijeli život niti bih više živjela s nekime (veza da, ali do
kraja života – ne)”, dodala je jedna Hrvatica.