Krpelji već uznemiruju kućne ljubimce, no znate li gdje se točno nalaze, odakle vrebaju, tko je najugroženiji i koje bolesti prenose?
Dolaskom proljeća i buđenjem prirode, postaju aktivni
i krpelji. Oni se ne kreću puno, uglavnom žive po šumama,
livadama, na drveću i žbunju. Glavna aktivnost im je tijekom
proljeća i ljeta. Vole temperaturu iznad 15 stupnjeva Celzija pa
je tako moguće da prežive i u inače hladnijim mjesecima. Krpelji
su grinje koje spadaju u istu skupinu kao i pauci i škorpioni
(imaju osam nogu), dugački su do dva centimetra, žute ili smeđe
boje, i ima ih više od 707 vrsta, piše
Net.hr.
“Krpelji su sitne životinjice iz skupine člankonožaca i
paučnjaka, koje za svoj razvoj i razmnožavanje trebaju obrok
krvi, pa su povremeno nametnici na životinjama (pticama i
sisavcima), kojima sišu krv, a iznimno i na čovjeku te pritom
mogu prenositi uzročnike zaraznih bolesti”, navodi Hrvatski
zavod za javno zdravstvo.
Koliko dugo žive krpelji
U svom razvoju prolazi kroz tri faze: larva, nimfa i odrasli
oblik. Obrok krvi je nužan krpeljima u svakoj razvojnoj fazi, a
tijekom svog života siše krv tri puta, na tri različita domaćina.
Ženka je češće napasnik jer samo ako se nasiše krvi može snesti
jajašca. Veličina krpelja razlikuje se ovisno o razvojnom obliku:
kao larva, mjeri oko 1 mm, dok je odrasla ženka veličine 4-5 mm.
Nasisana krvi velika je kao zrno graška. Živi oko godinu dana, no
može doseći starost i od pet godina. Krpelj ima mali radijus
kretanja, a udaljenost koju može prijeći ovisi o razvojnom
obliku, dok se odrasli može prošetati nekoliko metara u širinu u
potrazi za hranom.
Domaćin im može biti čovjek ili životinja
“Boravak u prirodi, osobito među niskim raslinjem, povezan je s
rizikom od mogućeg kontakta s krpeljima. Za aktivnost krpelja je
neophodna povoljna temperatura i vlažnost, stoga imaju naglašenu
sezonsku aktivnost. Najbrojniji su u proljeće i rano ljeto, a
može ih se naći i u ranu jesen, ovisno o klimatskim okolišnim
uvjetima. Krpelji se nalaze na listovima i granama grmova, niskog
raslinja do visine od jednog metra, u šikarama, pretežno u
prizemnom sloju šuma. Najčešće se zaraze prilikom hranjenja na
šumskim životinjama i glodavcima, a svojim ubodom zarazu mogu
prenijeti i na čovjeka, ako se on nađe u njihovu prirodnom
okolišu”, piše na stranici Hrvatskog zavoda za javno
zdravstvo.
Otkrili su i u kojim dijelovima države se nalaze određene vrste
krpelja: “U kontinentalnom dijelu Hrvatske je
najrasprostranjeniji i na čovjeka se najčešće prihvaća tzv.
šumski krpelj (Ixodes ricinus) koji prenosi bakteriju Borrelia
burgdorferi koja uzrokuje Lajmsku bolest (boreliozu),
virus krpeljnog meningoencefalitisa i dr., dok je u hrvatskom
priobalju za ljude rizičniji pseći krpelj (Rhipicephalus
sanguineus) koji prenosi rikecije koje uzrokuju mediteransku
pjegavu groznicu.”
Ovi nametnici parazitiraju na domaćinu koji može biti čovjek ili
bilo koji viši sisavac – pas, mačka, govedo, ali i ptice i
gmazovi. Posebno ih privlači mekana i vlažnija koža, pa se
tako kod čovjeka mogu prihvatiti za kožu kod pazuha, prepona,
kožu trbuha te iza uha.