– Varaždin će imati još jedan brand, s nazivom – Varaždin Big Brother!
Tako je davne 2005. godine zborio tadašnji varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok, ako je suditi prema tadašnjim novinskim člancima, najavljujući mogućnost uvođenja nadzornih kamera na određenim točkama u gradu.
– Varaždin bi trebao biti prvi grad u Hrvatskoj koji bi bio virtualno povezan. Cilj je jasan – daljnje povećanje sigurnosti u gradu. Na samom predstavljanju je na računalima prikazano ‘djelovanje’ šest kamera koje su raspoređene na isto toliko različitih mjesta u gradu (parkovi, raskrižja, parkirališta, dvorišta zgrada, pojedine ulice itd.), a videonadzor se mogao obavljati s jednog ili više mjesta – pisao je tada kolega Krunoslav Kruljac za Slobodnu Dalmaciju.
Projekt nikad nije zaživio
Međutim, prema informacijama koje smo dobili od Grada, čini se da taj projekt nikada nije zaživio, koliko god bio glasno najavljivan.
– Po saznanjima službenika koji su se 2005. godine bavili optikom i tehničkim stvarima, projekt ‘video nadzora javnih površina’ nije postojao. Naime, da je postojao bilo kakav projekt kojim bi se ciljano postavljao video nadzor u jezgri grada, ali i šire, kako se navodi u tekstu, isti bi morao biti planiran u Proračunu Grada i u nekom od planova i programa koje donosi Gradsko vijeće Grada Varaždina – stoji u odgovoru iz Grada Varaždina.
Metro mreža imala je drugu funkciju
Grad napominje da se pojam ‘Metro mreža grada Varaždina’, koji se navodi u članku, odnosi na nešto sasvim drugo.
– Iz natječajne dokumentacije za održavanje lokalne telekomunikacijske infrastrukture Metro mreže grada za razdoblje od 2005. do 2009. godine u uvodu je navedeno: ‘Pod poslovima održavanja lokalne telekomunikacijske infrastrukture – Metro mreže na području Grada Varaždina podrazumijeva se povezivanje institucija u vlasništvu Grada Varaždina u jedinstvenu lokalnu telekomunikacijsku infrastrukturu, održavanje navedene infrastrukture, organizacija i osiguravanje funkcionalnosti infrastrukture.
Dakle, napominju u Gradu, radilo se tek o postavljanju infrastrukture kojom se prenose različite vrste podataka između gradskih Upravnih odjela i ostalih gradskih institucija i to je njena prvenstvena namjena.
Postavljene kamere bile samo za demonstraciju
Ali kamere su ipak postavljene. Naime, kako se radi o optičkoj infrastrukturi, na predstavljanju projekta demonstriran je prijenos video signala u realnom vremenu, ali, kažu u Gradu, isključivo zato jer je upravo video signal u realnom vremenu najzahtjevniji po pitanju količine i brzine prijenosa. Time su se željele prikazati mogućnosti takve infrastrukture.
Zanimali su nas i troškovi vezani uz taj dio projekta.
– Grad nije imao nikakve troškove vezano uz nabavu i postavu tih video kamera za demonstraciju prijenosa video signala, a bilo ih je tri ili četiri. One nisu bile u vlasništvu grada i bile su samo privremeno postavljene na par lokacija. Čak i u ono vrijeme, prije deset godina, imale su relativno skromne mogućnosti te nisu bile postavljene planski odnosno s namjerom uspostave centralizirane video nadzorne platforme za nadzor javnih površina. S obzirom na rudimentarne mogućnosti IP kamera u to vrijeme iste nisu bile upotrebljive za video nadzor već su služile kao turističke kamere. U današnje vrijeme, zbog razvoja tehnologije, takve kamere ne bi imale apsolutno nikakvu funkciju – odgovorili su iz Grada, napominjući da je sve ostalo navedeno u tekstu iz 2005. godine ‘slobodno tumačenje autora’.
Kamere na prometnicama, što s gradskom jezgrom?
Ipak, kako neslužbeno doznajemo, u planu je postavljanje novih kamera, koje bi ovoga puta bile funkcionalne i koje bi koristila policija za nadzor određenih točaka u gradu.
Neke od optičkih uređaja, bilo senzore, bilo kamere, građani su već mogli zamijetiti na prometnicama, raskršćima i semaforima. Kamere bi čak navodno uskoro trebale biti postavljene i u gradskoj jezgri.
Međutim, ni od policije ni od Grada zasad nema preciznih informacija. Od policije smo dobili tek informaciju o tome da će do kraja svibnja postaviti kamere za utvrđivanje prekršaja nepoštivanja najvećih dopuštenih brzina kretanja vozila na sljedećim lokacijama: Turčin – dionica državne ceste D-3, u blizini Benzinske postaje ‘Kero Benz’, Varaždin – Zagrebačka ulica u blizini raskrižja sa Cehovskom ulicom, Varaždin – Ulica braće Radić u blizini raskrižja s Križanićevom ulicom, Hrašćica – državna cesta D-2 kod raskrižja s ulicom Petra Zrinskog, Trnovec – državna cesta D-2 odnosno Ludbreška ulica.
U konačnici, koja je funkcija optičkih uređaja (senzora ili kamera?) postavljenih primjerice na raskršću u Međimurskoj ulici, ostaje otvoreno, kao i ono što će biti s kamerama u gradskoj jezgri.
