Bok svima! Opet ja! U Varaždinu sam nešto malo više od tjedan dana, a već se dogodilo toliko stvari koje mislim da neću moći opisati samo u jednom postu. No, počet ću ispočetka.
U Varaždin sam stigla preko programa Eurodysee, koji provodi i Varaždinska županija, i kojim se mladim osobama (do 32 godine) omogućava razmjena u zemljana Europe, s ciljem upoznavanja drugih zemalja, različitih poslovnih okruženja, kultura, kako bi se pripremili bolje za rad.
> ‘Zaljubit ću se u Hrvatsku, tri mjeseca bit će premalo!’
Petak, 30. rujna 2016.
Složila sam svoj kofer noć prije polaska i otišla kasno spavati iako sam morala rano ustati kako bih otišla na aerodrom. Sve je prošlo dobro, osim što su na aerodromu provjeravali posjedujem li drogu. Možda je to zato što sam alergična (jako) i moj je kofer prepun lijekova. 🙂
Kad sam stigla na aerodrom u Zagreb, otišla sam provjeriti gdje mogu uhvatiti autobus do Glavnog kolodvora. Čekajući autobus, prišli su mi neki Španjolci i pitali me za pomoć oko linija autobusa. Jedan od njih pitao me kamo idem, a kad sam odgovorila u Varaždin, momak koji mi je prišao, savršeno govoreći španjolski, rekao mi je da je rodom iz Varaždina. Fantastično! On mi je bio dar s neba. Pomogao mi je oko autobusnih karata i pokazao mi je gdje ću ih podići. Također mi je pomogao i sa stvarima, zato što sam sa sobom imala jedan veliki kofer, jedan mali i laptop u torbi preko ramena. Ne mogu zamisliti kako bih došla do Varaždina bez njegove pomoći.
> FOTO Šetnja Varaždinom: Ljeto iza nas, jesen u nama…
Kad sam stigla na autobusnu stanicu u Varaždinu, tamo su me već čekali. Odvezli su me u moj novi dom i pokazali mi prekrasnu sobu (koja je veća od moje u Kataloniji) s vlastitom kupaonicom i predivnim pogledom na grad.
Nakon razgledavanja sobe otišli smo u studentski restoran, gdje je gotovo sva hrana vrlo ukusna! Ovdje se često poslužuje riža, meso i umaci i to me izluđuje! 🙂
Zatim su me odveli do mjesta gdje sada radim i tamo sam upoznala svoje kolege (koji su stvarno ljubazni!). I već sljedeći dan bio mi je prvi radni dan.
Subota, 1. listopada 2016.
Moj prvi radni dan na poslu. Otišli smo u park u blizini mog doma (polako shvaćam da je sve blizu mog doma u ovome gradu) gdje sam fotografirala prekrasno svečano otvorenje Spomenika ‘Kaj, koji je podignut u spomen međunarodnom priznanju kajkavskom kao standardnom književnom jeziku (ili nešto poput toga, još uvijek ne znam hrvatski pa ne razumijem sve te govore na događajima na kojima radim!).
Navečer sam fotografirala punk/heavy metal koncert. To je bio humanitarni koncert za napuštene životinje. Bilo je odlično i ljudi su bili zaista dragi! (Srela sam i svog prijatelja kojeg sam upoznala u Zagrebu na stanici!).
I još jedna stvar koju ne mogu ne spomenuti je ta da se ovdje pivo poslužuje u bocama od pola litre što je vrlo neuobičajeno za Španjolsku. (Volim pivo tako da sam sretna zbog toga.) 🙂
Nedjelja, 2. listopada 2016.
U nedjelju sam bila u malom slatkom muzeju povodom Dana anđela i shvatila sam da zaista ne razumijem ništa na hrvatskom. 🙂
Petak, 7. listopada 2016.
Započela sam s lekcijama hrvatskog jezika i znam reći ‘Bok!’, ‘Doviđenja’, ‘Dobro jutro’, ‘Ja sam Lídia’, ‘Hvala’ i još ponešto! I tako, malo po malo počinjem učiti stvari… Iako mi se sve čini vrlo komplicirano!
U petak sam prvi puta otišla fotografirati grad Varaždin i te su fotografije objavljene u galeriji na portalu. Bilo je zaista lijepo razgledavati Varaždin očima turista, zato što dosad stvarno nisam imala vremena za to!
Subota, 8. listopada 2016.
Poslijepodne bila sam slobodna stoga sam otišla u šoping centar. Tamo sam došla besplatnim busićem, a osim šopinga išla sam i na kuglanje. Ovdje već poznajem neke ljude, ali većina njih su ipak stranci, stoga se nadam da ću uskoro upoznati više Hrvata, tako da mogu početi vježbati tih par riječi koje sam dosad naučila!
Nedjelja, 9. listopada 2016.
Posjetila sam Zagreb. Tamo je bilo lijepo, iako mi se Varaždin ipak više sviđa.
U Zagrebu sam pojela pizzu koja je bila vrlo ukusna!
Tamo sam provela cijeli dan i jedina stvar koja je loša u cijeloj priči je ta da je autobus za Varaždin stvarno spor.
No, u svakom zlu postoji i nešto dobro, stoga sam na putu do Varaždina uspjela napraviti svoju domaću zadaću.
Još jedna stvar: na ovom sam izletu prvi puta fotografirala za sebe, a ne za posao. To je bilo malo čudno.
I nadam se da ću uskoro početi pisati svoj blog na hrvatskom! 🙂
