Općinski sud u Varaždinu nepravomoćnom je presudom naložio tvrtki Coning da dvojici svojih bivših zaposlenika isplati ukupno oko 40-ak tisuća kuna na ime neisplaćenih plaća i jubilarnih nagrada. Obojica su sudjelovali u štrajku koji je u Coningu održan od veljače do svibnja 2013. godine, a nakon toga su primali umanjene plaće da bi na kraju dobili otkaze kao tehnološki višak.
Dvojica bivših zaposlenika, projektant i voditelj nabave, tužili su Coning jer im je tvrtka u razdoblju od svibnja 2013. godine do siječnja 2014. godine bez njihove suglasnosti umanjivala plaću i do 50 posto od ugovorene plaće, a jednom od njih nije isplaćena ni jubilarna nagrada na koju je imao pravo za 35 godina neprekidnog rada u Coningu.
Obojica su naveli i da su od veljače do svibnja 2013. godine kao članovi štrajkaškog odbora sudjelovali u štrajku koji je u tom razdoblju održan u Coningu zbog višemjesečne neisplate plaća zaposlenicima dodajući da im je tvrtka, nakon što je štrajk završen, počela isplaćivati umanjenu plaću što su okarakterizirali “šikaniranjem i kažnjavanjem zbog sudjelovanja u štrajku”.
Dodali su i da su o tom problemu izvjestili i inspekciju rada no tvrtka im je i nakon toga umanjivala plaću da bi im obojici na kraju bio otkazan ugovor o radu.
Iz Coninga su se pak u cijelosti usportivili tužbama i tužbenim zahtjevima navodeći da tužitelji zbog činjenice da je u listopadu 2012. godine u Coningu pokrenut postupak predstečajne nagodbe, koji je uspješno i završen, te da su se, u procesu restrukturiranja tvrtke njihova radna mjesta pokazala nepotrebnim tako da tužitelji nisu imali što raditi.
Dodali su iz Coninga da su, slijedom činjenice da tužitelji nisu obavljali poslove radnog mjesta na kojem su bili zaposleni te činjenice da nisu bili u stanju osigurati zaposlenost svojih kapaciteta, doista isplaćivali umanjene plaće. Naglasili su da smatraju da je nedopustivo da dio radnika koji nije radio prima istu plaću kao radnici koji su radili ističući da je isplata umanjenih plaća sukladna Zakonu o radu.
Što se pak tiče neisplate jubilarne nagrade, iz Coninga su poručili da je tužitelj doista imao pravo na to, ali da tvrtka nije bila u stanju isplaćivati naknade i nagrade svojim radnicima pa slijedom toga ni tužitelj ne može zahtijevati prisilno ispunjenje tog prava.
Što se pak tiče otkaza, iz Coninga su naglasili da su radi provođenja plana restrukturiranja utvrdili tehnološkim viškom 7 radnika, među kojima su bila i dvojica tužitelja te da su svima njima otkazani ugovori o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s čim se suglasio i Sindikat graditeljstva Hrvatske.
Sud je međutim nakon dokaznog postupka utvrdio da su spomenuti u vremenu kad su im bile isplaćivane umanjene plaće dolazili na posao i tražili da im se daju radni zadaci no u Coningu im radne zadatke nisu željeli dati te su ih upućivali na godišnji odmor ili bolovanje te da je takvo ponašanje bilo uzrokovano njihovim sudjelovanjem u štrajku.
Slijedom toga, sud je donio presudu kojom se nalaže tvrtki Coning da svom bivšem zaposleniku koji je bio zaposlen na mjestu voditelja nabave isplati na ime neisplaćene bruto plaće 22.452 kune, a bivšem zaposleniku koji je bio zaposlen na radnom mjestu projektanta 15.715 kuna na ime neisplaćene bruto plaće te 4 tisuće kuna na ime neisplaćene jubilarne nagrade.
