8.3.1912. U Varaždinu je utemeljena ‘Uboška blagajna upravnih općina županije Varaždinske’. Novcima iz Blagajne pomagalo se najsiromašnijim građanima, ali i strancima koji su ostali bez sredstava. Prije “Uboške blagajne” djelovala je u gradu “Blagajna za potporu bolesnika županije Varaždinske” s pravilima prihvaćenim 1893.godine te “Hrvatska posmrtna pripomoćna zadruga Varaždin” utemeljena 1911.godine.
8.3.1827. Oko 8 sati uvečer na kraju Biškupečke ulice izbio je veliki požar u kojem je izgorjelo 14 obiteljskih kuća i 32 gospodarske zgrade i štale zajedno sa stokom. Kuće su bile pokrivene slamom i drvenim daščicama pa je jaki vjetar nosio žar prema Zagrebačkoj ulici i središtu grada. U strahu od širenja požara tu noć nitko u Varaždinu nije spavao. Do katastrofe ipak nije došlo, stradala je samo Biškupečka ulica. Nakon ovog požara iskazala se solidarnost Varaždinaca sa stradalima pa su već drugog dana počeli za pogorelce skupljati pomoć u hrani, novcu i građevnim materijalom.
8.3.1592. U srednjem vijeku Gradsko vijeće Varaždina vodilo je stalnu kontrolu cijena, a često je određivalo najviše cijene, pogotovo svijeća i mesa. Tako su na sjednici Vijeća 8. ožujka 1592. godine održanoj u Vijećnici, gradski sudac i prisežnici donijeli zaključak po kojem je mesarima dopušteno prodavati funt govedine po dva denara, a funt teletine po tri “beča”. Meso je moralo biti debelo i tusto, a prodaju je kontrolirao tržni nadzornik. Mesari koji bi prodavali skuplje i bili uhvaćeni, ostali bi bez mesa, odnosno tržni nadzornik bi ga zaplijenio. Inače, zlatni forint (talir) imao je 160 denara, jedan uugarski forint 100 denara, rajnski forint 880 denara, dok se denar sastojao od tri “beča”.
