Uoči nastupa Udruge za ples i kreativnost Izis u Muzeju anđela, povodom Festivala varaždinskih dvorišta, koji se održava ove subote, porazgovarali smo s Lidijom Jambriško, osnivačicom spomenute udruge te saznali nešto više o orijentalnom trbušnom plesu.
Udruga djeluje već osam godina, a osnovana je zahvaljujući Lidiji, koja se nakon brojnih edukacija posvetila orijentalnom plesu.
– Nakon što sam 11 godina plesala folklor, željela sam se nastaviti baviti nekim plesom,a baš je u to vrijeme jedna žena iz Zagreba vodila satove trbušnog plesa koji mi se veoma svidio. Upravo me voditeljica, koja je uvidjela da mi takva vrsta plesa nekako ‘leži’, potaknula da krenem na daljnje edukacije i tako sam se nastavila baviti s tim – rekla je Lidija.
Postoje različiti stilovi ovog plesa, a ona se najprije upoznala s klasičnim, točnije kombinacijom turskog i egipatskog plesa.
– Najprije sam plesala taj stil, ali sam slučajno prisustvovala na radionici tribal fusion stila i tu se dogodila prekretnica – zaljubila sam se u taj stil i pomalo napuštala klasičnu varijantu orijentalnog plesa. Tribal stil je zapravo moderna varijanta trbušnog plesa, koja se može kombinirati sa suvremenim plesom, tangom, flamencom – objasnila je.
Potrebno je kontrolirati mišiće, nije sve u mahanju bokovima
Iako se na prvi dojam čini da nije teško savladati pokrete i koreografiju, onaj tko proba, skroz se razuvjeri.
– Potrebno je mnogo vježbanja, stoga se najprije uče osnovni pokreti, koji se rade isključivo iz mišića, a ne primjerice dizanjem na prste, iz koljena i slično. To znači da sve mora biti mišićno kontrolirano, a ne samo zanosno mahanje bokovima, kako se to percipira među ljudima. Nakon savladavanja osnovnih pokreta, koji uključuju vježbe izolacije – primjerice da se radi samo s donjim dijelom tijela, a da gornji miruje i obratno – kasnije se slaganjem pokreta na pokret, savladavaju sve zahtjevnije koreografije, a redovitim vježbanjem vidljiv je napredak.
Početnicima je potrebno oko godinu dana plesanja kako bi se mogle uvježbati zahtjevnije koreografije uz redovit trening.
– Trenutno u Izisu pleše oko 20 djevojaka, ali kroz to naravno ovisi i periodu, pa je ljeti manje plesačica zbog godišnji odmora. Neki se na jesen vrate, a neki ne, pa dođu novi i tako – kazala je Lidija.
Ipak, priznaje, kako bi vrlo rado promijenila ime udruge.
– Krenula s udrugom kad sam još plesala klasičniju varijantu orijentalnog plesa pa bi rado promijenila ime, s obzirom da asocira na klasiku. Izis je ime boginje plodnosti, majčinstva, kreativnosti, koje se povezuje s egipatskom orijentalnom kulturom. Ali, teško je pronaći inovativno ime koje već ne postoji – objasnila je.
Omalovažavanje trbušnog plesa
Što se pak nastupa tiče, Lidija je rekla da bira mjesto na kojem će plesačice nastupati.
– Nastupamo, ali jako pomno biramo gdje. To je zbog toga što se događa, da radi nastupa orijentalnih plesačica po bilo kojim kafićima ili zabavama, u javnosti stvara kriva percepcija te se takav stil plesa banalizira i dovodi u kontekst polugolih žena koje mašu bokovima i zabavaljaju publiku. Dolazi do svojevrsnog omalovažavanja trbušnog plesa, ukoliko svatko prihvati plesati na bilo kojem događanju i na bilo kojem mjestu, a to me uistinu žalosti – rekla je.
Tribal fusion stil nastao je u Americi, a želja pokretača bila je upravo odmak od masa.
– Stav koji dolazi s ovim stilom jest da se publika okuplja zbog umjetnosti koju plesačice prenose, a ne da bi zabavile publiku. Kroz ples se želi ispričati priča, unose se emocije i upravo to razlikuje ovakav stil od tradicionalnog. Plesačice ne trebaju biti nasmijane za vrijeme nastupa već se prepuštaju glazbi i vlastitim emocijama – objasnila je Lidija.
Možda je baš u subotu, 4. srpnja pravo vrijeme da doživite čari orijentalnog plesa ili pak razbijete predrasude, ukoliko ih imate. Članice Izisa svoje će plesno umijeće tog dana iza 20 sati predstaviti publici u varaždinskom Muzeju anđela.
