Povodom Tjedna svjesnosti o celijakiji na varaždinskom placu postavljen je informativni štand na kojem su građani mogli naučiti što celijakija zapravo jest, jer, nažalost, šira javnost nije upoznata s tom bolešću koja kod mnogih postoji, a i da to od njih samih nije prepoznato. Celijakija je u svojoj srži nepodnošljivost organizma na gluten, bjelančevinu koja se nalazi u pšenici, ječmu, raži i zobi, nije izlječiva i postoji samo jedna terapija – doživotna prehrana bez glutena.
– Strašno je živjeti s bolešću, a da ne znate od čega bolujete – rekla nam je tog hladnog, kišovitog jutra, 23. svibnja, jedna od oboljelih od celijakije, Vesna Gomar, dok su prolaznici znatiželjno promatrali štand prepun hrane potpuno lišene glutena.
Nevidljiva bolest
Podatak da da je tek u svojoj pedesetoj godini saznala kako boluje od celijaklije još je šokantniji, no iza te činjenice uvelike stoji nezainteresiran stav zdavstvenih institucija za tu bolest.
– Moji liječnici prvo su sumnjali na sve drugo prije celijakije, čak su tvrdili da simptomi moje bolesti počivaju na živčanoj bazi. Nužno je da se uvedu testovi kojima će se moći već i kod djece utvrditi celijakija – smatra Vesna, no to ne bi pomoglo samo oboljelima, već bi i samo zdravstvo profitiralo u dugom hodu, jer bi se uloženo vratilo kroz manji broj bolovanja.
Sveprisutnost glutena u prehrani strašna je svakodnevna prepreka kod ljudi oboljelih od celijakije pa se oboljeli nalaze pred dva izbora: odricanje hrane koja sadrži gluten ili pak korištenje iste uz simptome koji uvelike narušavaju zdravstvenu, no i opće životnu kvalitetu oboljelih.
– Uglavno, sve što ne sadrži gluten možemo jesti, no problem leži u upotrebi brašna za proizvodnju zgušnjivača koji se potom stavljaju u čokolade, bombone, namaze… Zgušnjivači se mogu proizvoditi i od kukuruznog škroba, no to je skuplje pa se uglavno ne koristi – dodala je gospođa Vesna.
Problem je i mješanje glutenske i bezglutenske hrane, što je još jedan produkt neosvještenosti kod opće populacije.
– Ako se primjerice u trgovini glutenski i bezglutenski proizvodi postave jedni pokraj drugih mi ih više ne možemo konzumirati jer su kontaminirani. Isto vrijedi i za restorane, vi nemate specijalizirane restorane u kojima osobe s celijakijom mogu doći i biti sigurne da će im hrana biti bez glutena jer se priprema u istoj kuhinji u kojoj i hrana s glutenom – dodaje Vesna, svjesna problema koji to predstavlja za vlasnike restorana, jer bi uistinu bilo potrebno u imati dvije odvojene kuhinje u kojima bi se spremala hrana.
Ne sadrži gluten
– S celijakijom je moguće živjeti bez pridržavanja prehrane, no to uzme danak u kasnijoj životnoj dobi – objasnila je potpredsjednica Udruge oboljelih od celijakije SZ Hrvatske Brankica Čumbelić.
I ona se slaže kako osvještenost jest slaba, no smatra kako napredak postoji, primjerice, sve više prehrambenih proizvoda označeno je natpisom ne sadrži gluten.
– Celijakija nije samo nepodnošenje glutena, već je opsežnija i posjeduje više stupnjeva – objasnila je Brankica te nas upoznala sa širokom paletom simptoma – proljev, povraćanje, nadutost, gubljenje tjelesne težine, zatvor, kožne bolesti…
Celijakija je svakodnevna prtljaga koju oboljeli ne mogu odložiti, poput velikog kufera kojim zapinjete u sve sfere života.
Bezglutenska tjestenina – samo 28 kuna
– Problem na svakodnevnoj razini velik je, a još je veći kod djece koja boluju od celijakije. Ona su od svojih vršnjaka odvojena upravo na toj temeljnoj razini – rekla nam je Ivanka Zagoršćak, majka djevojčice koja boluje od celijakije i dodala kako su problemi mnogo veći u seoskim školama, nego u gradu.
Prava su skoro nikakva, mjesečno se dobije tek deset kilograma bezglutenskog brašna, dok su ostale namirnice dostupne samo na vlastiti račun.
– Ako nemate iznimne financijske mogućnosti, život vam se svodi na dvije, tri namirnice koje sami možete proizvesti od brašna. Cijene proizvoda bez glutena visoke su, primjerice, kupovna cijena pola kilograma tjestenine bez glutena je 28 kuna – ukazala nam je na problem Ivanka.
