Jedan je Varaždinac u potrazi za uspjehom i novim izazovima potegnuo čak do Danske. Riječ je o tattoo majstoru, stand-up komičaru, umjetniku i vječitom zafrkantu. Možda bi bilo najbolje dopustiti mu da se predstavi sam, svojim riječima.
– Ja sam Goran, sin Marjanov, iz kuće Furjanove, grada varaždinskog, a hobije, posao i aktivnosti za kraćenje dana sam sveo na ‘uživanje u onome što radim’ i to konstantno – predstavio nam se u svom stilu Goran Furjan.
Da je Goran odmalena bio duhovit, to znaju svi njegovi prijatelji iz kvarta, koje je do kasnih večernjih sati nasmijavao vicevima i slao kući s bolovima u trbuhu.
– Oh, to je bilo davno. Nekada sam zbilja znao dosta viceva pa bih ponekad samo pitao za kategoriju vica i krenuo sa vicom. Dobar mi je i neki tipa Chuck Norris jede kruh od sutra – govori nam Goran, dok u glavi ‘pretražuje’ svoju bazu viceva.
Snimka prvog nastupa dobar je laksativ
Počeci nikad nisu lagani, pogotovo ne u svijetu stand up-a, a pričanje viceva okupljenoj masi ponekad osobu odvede na pravi put.
– Vicevi su bili okidač za ulaz u stand-up komediju. Kasnije je to igralo veliku ulogu kod stand-upa, gdje stvaraš svoj materijal i izvodiš ga pred publikom. Na prvom nastupu sam visio na lijani iznad krokodila i preznojavao se. Preživjelo se toliko da ne odustanem. Danas mi je ta snimka duboko u arhivi, da vidim odakle sam počeo, a snimka je super i kao laksativ – živopisno se sjeća Goran svog prvog nastupa u Varaždinu.
– Najdraži nastup se nije dogodio, jednom. U stand upu sam duplo duže od tetoviranja pa je bilo i više “najdražih”. Od Slovenije do Makedonije bar po jedan u svakoj državi, u Zagrebu i Beogradu po više puta. U Zagrebu matični comedy klub Studio Smijeha, a Beograd, od festivala, klubova, birceva, do novog comedy kluba Ben Akibe – izjasnio se Goran na upit o nastupima koji su mu posebno ostali u sjećanju.
Kod tetoviranja nema gumice
Goran je neke svoje hobije poput tetoviranja pretvorio u izvore prihoda, a neki od njih su mu postali i opsesija.
– Crtanje može biti hobi, no u tetoviranju nema gumice, nema natrag, i snosiš odgovornost za svaki svoj rad. Isprva, nisam imao zalet u tetoviranje, znao sam poći do nekog salona, pokazati radove u nadi da će nešto biti, nacrtati neku skicu za frenda koji se tetovirao i slično. Prošlo je dosta dok me na kraju nije primio Dejan Zlendić u njegovom salonu u Rijeci. Od tada je sve krenulo – prisjeća se Furjan svojih početaka.
U Danskoj možeš reći sve, samo nemoj crtati karikature
Za vrijeme našeg razgovora s Goranom, on se nalazi u dalekoj nam Danskoj, u potrazi za boljom prilikom za umjetničko izražavanje.
– Danska je došla ko iz vedra neba. Danska klijentela je dosta fleksibilna, daju mnogo slobode za izražavanje i pristaju na veće radove, što kod nas nije slučaj – uvodi nas Goran u svoj život u Danskoj.
Svijet je kugla šarena
– Život Danaca i Hrvata je nebo i zemlja i još 100 metara, ali u oba smjera. Kod njih je birokracija nevjerojatno pojednostavljena, imaju jedan posto korupcije, ali je zato porez 50 posto. Standard je visok, štedljivi su k’o hrčci, ništu škrti, ali paze, ovdje niko nije dužan. Ni cugu. Dragi su, srdačni i sretni ljudi i uopće ne izgledaju kao Vikinzi. Prorijedile se brade, kosa posvijetlila i uključili se solariji. Mislim da se sada Thoru čekić okreće u grobu.
– S druge strane, mi imamo puno vatreniji karakter, imamo dosta podijeljene prioritete u životu. Mi ‘pos’o – kuća’, a Danci: ‘kuća’! Obitelj, kuća, priroda i druženje s obitelji koja je u kući, usred prirode. Sve u svemu može se puno naučiti od Danaca, ali i Danci mogu od nas – smatra Goran.
Danski smisao za humor
Pokušali smo saznati kakav smisao za humor imaju Danci.
– Nemam pojma, ne kužim što ti ljudi melju. Ali vole sve živo, tu možeš reći sve, samo nemoj crtati nikakve karikature ili portrete. No, u Danskoj je engleski jezik zastupljen više nego u Velikoj Britaniji, tako da bih prvo složio nešto na engleskom pa isprobao u nekom ‘comedy clubu’. Scena je jaka, no ne žurim, čisto da malo proučim kako diše i što voli lokalno stanovništvo – ispričao nam je.
Pravom umjetniku je teško odabrati njegov najdraži rad, pogotovo kad ima izbor od par stotina.
– Niti jedan! Užas i katastrofa! Jadni svi ti unakaženi ljudi! Šalim se, najdraži su mi radovi na kojima mogu ispucati svu kreativu, uzeti vremena i napraviti skicu od nule, a poklopilo se nekoliko takvih pa je teško odlučiti, dajte mi vremena – izjašnjava se.
Glupost je beskrajna, ali i beskrajno smiješna
Prošli smo stotinu tema za razgovor, a naravno da je jedna od njih bila je i što mu je najdraže u stand-upu.
– Najdraža tema kojom volim tlačiti ljude je definitivno ljudska glupost. Uvijek se bar otprilike zna tko je najpametniji, al’ za najglupljeg se nikada nije znalo. Ja želim pričati o tim neopjevanim herojima, jer to može biti bilo tko. Siguran sam da sam bar jednom u životu bio najgluplji čovjek na planeti. Glupost je beskrajna, ali i beskrajno je smiješna – kaže Goran.
Ukoliko bi morao birati između stand upa i tetoviranja, Goran kaže da bi radije izabrao – solfeggio. Jer mu je to najbolje išlo.
– Ne bih želio u životu naletiti na dva puta, gdje moram odabrati, jer onda ne bih krenuo nigdje. Iako me mnogi čudno gledaju kada im kažem kojim “poslovima” se bavim i iako je pomalo neobično, meni je super balans. Malo smijeha, malo boli – dodaje Goran.
Ego ubija talent
Iako njegov rad na Facebooku prati više od 1500 ljudi, koji se dive produktima njegove mašte i ruku, on i dalje ostaje skroman.
– Poznata je ona izjava da ego ubija talent. Meni stand-up komedija i tetoviranje nisu polja gdje se natječeš da bi bio prvi, najbolji ili nešto. Naravno, uvijek se dogodi da iznenadiš sam sebe, da odradiš genijalan nastup ili dobru tetovažu. Ajde, potapšaj se po ramenu taj dan, zaslužio si. Ali sutra je zakazana nova gaža i nova tetovaža. A ako i dalje misliš da si najbolji, samo pogledaš u radove i nastupe velikana i shvatiš da je Alfa Centauri bliža od tih uspjeha. Meni je to dovoljno – poručuje Goran Furjan iz Danske.