Pored uljanica, najstarijeg načina osvjetljavanja prostorija, prije 2000 godina počele su se koristiti svijeće lojenice izrađene od goveđe masti i tada se pojavljuju prvi svijećnjaci.
Radili su se od drveta, bakra, bronce, kovanog željeza i drugog materijala i koristili su se u bogatim kućama i crkvama.
U srednjem vijeku izrađuju se viseći svijećnjaci u obliku kruga ili križa koji su na gornjoj strani imali šiljke na koje su stavljane svijeće.
Najljepši svijećnjaci nastali su u doba baroka u najpoznatijem staklarskom središtu, otočiću Muranu u Italiji kod Venecije, gdje su izrađivani viseći stakleni svijećnjaci – lusteri – ukrašeni visuljcima u obliku prizmi, suza i zvjezdica.
U Varaždinu se najljepši luster nalazi od 1873. godine u koncertnoj dvorani Hrvatskog narodnog kazališta.
Krajem 19. stoljeća pojavom plinskih, petrolejskih i električnih svjetiljki prestaje korištenje starih svjećnjaka.
